Elektroprivrede potrošile stotine hiljada za promociju: Na listi finansiranih (i) Noćni vukovi

Reklama i promocija, kao vidovi komunikacije, svakodnevno se koriste u poslovnom svijetu. Cilj im je sličan – ubijediti ciljnu grupu u vrijednost određenog brenda, proizvoda ili usluge, uvjeriti ih da baš to kupe ili koriste, te se tako izdvojiti od konkurencije.

U pravilu, što je veća konkurencija, to je veća potreba za reklamiranjem i promocijom. Međutim, šta ako konkurencije nema i ako, u suštini, imate monopol na tržištu, a pri tome stanovništvo ne može bez tog proizvoda ili usluge?

Ako pitate privrednike, vjerovatno će vam reći da je riječ o idealnoj situaciji, te da je nesvrsishodno izdvajati značajnije sume novca u tu namjenu. No, ako pitate elektroprivrede u Bosni i Hercegovini, kao i njihova zavisna preduzeća poput hidroelektrana, reklamiranje i promocija ne samo da su potrebni, nego se usput to treba raditi netransparentno, nerijetko kršeći zakon.

STOTINE HILJADA ZA REKLAMU I PROMOCIJU

Podsjetimo, u BiH postoje tri elektroprivrede – Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda HZHB i Elektroprivreda RS. Sve tri elektroprivrede su javna preduzeća u većinskom vlasništvu entiteta. Iako je formalno tržište električne energije u BiH otvoreno već nekoliko godina, u stvarnosti tri elektroprivrede imaju monopol na teritoriji na kojoj posluju.

To ih, međutim, ne sprečava da izdvajaju stotine hiljada maraka na reklamiranje i promociju, a novac završava u kasama onih firmi/udruženja/klubova koje najčešće sami odaberu, potpuno netransparentno.

Najveći broj ugovora zaključen je na osnovu parafiranih direktnih sporazuma, što znači da su iz elektroprivreda sami, bez javnog poziva, birali kome će dodijeliti javni novac, a riječ je o iznosima do 6.000 maraka. Uz to, potrudili su se da ionako netransparentan postupak javne nabavke učine još netransparentnijim, tako što su davali razne različite nazive ovim ugovorima – reklamiranje, oglašavanje, marketing, promocija, isticanje imena, medijsko praćenje, medijsko predstavljanje…

Novinari Žurnala ipak su pokušali analizirati dostupne, zvanične podatke o svim zaključenim ugovorima u vezi s reklamiranjem i promocijom u 2021. godini.

Krenimo od Elektroprivrede RS. Ako vam se činilo da je 6.000 maraka malo kada govorimo o direktnim sporazumima, sigurni smo da će vam sljedeći podatak promijeniti mišljenje. U 2021. godini Elektroprivreda RS je zaključila nekoliko desetina direktnih sporazuma u vezi s reklamiranjem i promocijom, u ukupnoj vrijednosti od oko 315.000 KM bez PDV-a.

Tako su, između ostalih, iznose do 6.000 maraka dobili zloglasna bajkerska grupa Noćni vukovi, zatim brojna udruženja poput udruženja guslara i epskih pjesnika, mnoga boračka udruženja, sportski i zavičajni klubovi, privatno psihološko savjetovalište…

Dio direktnih sporazuma koje je zaključila Elektroprivreda RS u 2021. godini

Ako na to dodamo i dva ugovora vrijedna ukupno 90.000 KM, zaključena s Herceg radio-televizijom, te Alternativnom televizijom, koja će kasnije dospjeti i na američku „crnu listu“, dolazimo do cifre od preko 400.000 KM bez PDV-a koju je Elektroprivreda RS potrošila na reklame i promociju.

To nije sve, jer su ovo podaci samo za matično preduzeće. Potrebu za reklamom i promocijom imaju i zavisna preduzeća u okviru holdinga Elektroprivrede RS, poput hidroelektrana ili elektrodistribucija.

Najizdašniji bili su iz Hidroelektrana na Drini – ukupno oko 230.000 KM bez PDV-a. Skoro 40.000 KM bio je vrijedan ugovor koji je dobila srbijanska firma „GMR“ za reklamiranje preduzeća na novogodišnjem koncertu u Andrićgradu, Alternativna televizija dobila je 30.000 KM, dok su četiri sportska kluba dobila po 24.000 KM. Ostalo su bili direktni sporazumi.

Skoro 60.000 KM za reklame i promociju izdvojile su Hidroelektrane na Vrbasu, od čega je firmi „Grafo Balkan SP“ kroz dva ugovora pripalo 40.000 KM. U istu svrhu su Hidroelektrane na Trebišnjici potrošile oko 9.000 KM.

Alternativna televizija je vrijedne ugovore zaključila i sa zavisnim preduzećima Elektrodistribucija Pale (20.000 KM), Elektro-Doboj (30.000 KM) i Elektro-Bijeljina (30.000 KM). Ovim preduzećima ugovori s Alternativnom televizijom u vezi s medijskim predstavljanjem nisu bili dovoljni, pa su zaključili i jedan broj direktnih sporazuma.

Puno bolji nisu ni iz preduzeća kojim suvereno vladaju HDZ-ovi kadrovi – Elektroprivrede HZHB. Tokom 2021. godine su, samo zaključujući direktne sporazume, potrošili preko 90.000 KM. Većina parafiranih direktnih sporazuma je u vrijednosti od 1.000 KM, a zaključeno je ukupno oko 100 takvih ugovora.

Dio direktnih sporazuma koje je zaključila Elektroprivreda HZHB u 2021. godini

Ako tome dodamo još po 200.000 KM koje su dobili nogometni klubovi Zrinjski i Široki Brijeg, dolazimo do cifre od oko pola miliona maraka. Podsjetimo, pisali smo o tome kako Elektroprivreda HZHB već godinama krši zakon namještajući tendere upravo ovim klubovima.

Nešto skromniji su iz Elektroprivrede BiH. Ovo javno preduzeće je u navedene svrhe u 2021. godini potrošilo oko 30.000 KM.

NEPOTREBNO, NETRANSPARENTNO I UZ KRŠENJE ZAKONA

Iako nismo dobili odgovore na naše upite, ranije su iz ovih preduzeća tvrdili kako se sve radi transparentno, da se prema ponuđačima postupa nediskriminirajuće, da je osigurana aktivna i pravična konkurencija, da se zakon ne krši, te da je izdvajanje sredstava za reklamu i promociju potrebno kako bi se zadržali postojeći kupci i upoznali i pridobili novi. Nerijetko su se pozivali i na to da na ovaj način dokazuju da su društveno-odgovorni.

Svi ovi navodi vrlo lako se mogu osporiti. Krenimo od toga da li su reklame i promocija kao vidovi komunikacije potrebni kada imate monopol na jasno podijeljenom tržištu.

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala nedavno je komentirao reklamiranje preduzeća koja posluju bez konkurencije:

„Zašto bi se oni reklamirali? Oni to rade da bi podržali neke medije ili agencije koje odgovaraju političarima koji upravljaju institucijom i onda se taj dodijeljeni novac vrati nekom uslugom. Mali iznosi se mogu direktno dati, bez konkurencije i rukovodioci sami odlučuju koga će da finansiraju.“

Dakle, postoji sumnja da se javni novac potrošen na ovaj način indirektno koristi za finansiranje stranačkih aktivnosti, kupovinu podrške, glasova…

Samim tim što se zaključuju stotine direktnih sporazuma, ne može se govoriti o transparentnosti i aktivnoj i pravičnoj konkurenciji. Pored toga, čak i kad se provodi transparentniji postupak javne nabavke, on je nerijetko naštiman određenom ponuđaču. Dakle, elektroprivrede praktično same biraju kome će dodijeliti novac.

Upravo na to upozoravaju i iz Transparency Internationala BiH. Oni su Agenciji za javne nabavke BiH podnijeli zahtjev za monitoring zbog sumnje da se dijeljenjem nabavki na po 6.000 KM izbjegava primjena transparentnijeg postupka.

Iz Elektroprivrede RS su tada tvrdili da zakon nije prekršen jer je u svim slučajevima predmet nabavke bio različit. Postavlja se logično pitanje – ako desetine i stotine zaključenih ugovora imaju isti ili sličan naziv, može li se uopće govoriti o tome da je bitno različit predmet nabavke? Podsjetimo, dijeljenje nabavki na ovaj način nije dozvoljeno zakonom.

Ožegović je upozorio da se i kod direktnih sporazuma često pogrešno primjenuje Zakon o javnim nabavkama BiH:

„Direktni sporazum ne podrazumijeva dogovor s jednim ponuđačem, nego uzimanje ponude od više ponuđača i biranje najpovoljnijeg. Dakle i direktni sporazum koji je najjednostavniji ne koriste pravilno, a upravo ti postupci manjih vrijednosti jesu pogodni za manipulaciju jer se nigdje ne objavljuju i ne postoji konkurencija.“

Konačno, ugovorni organi koji troše značajnije sume novca nerijetko ističu da reklamiranjem i promocijom dokazuju svoju društvenu odgovornost.

No, finansijska podrška udruženjima, klubovima ili čak privatnim firmama se ne može i ne smije raditi preko sistema javnih nabavki. Umjesto toga, mogu se, na primjer, donijeti posebne odluke o raspodjeli dobiti ili se može objaviti poseban javni poziv.

Međutim, kako nema odgovarajućih kazni za prekršitelje zakona, tako svake godine svjedočimo nesvrsishodnom, netransparentnom i zakonski sumnjivom trošenju javnog novca.

(zurnal.info)