Ivo Šćepanović, autor knjige napisane na Facebooku:Nagovarali su me da promijenim kraj priče

Čitaonica Žurnal

Nagovarali su me da promijenim kraj priče

Nagovarali su me da promijenim kraj priče

 

„Facebook kao oružje“ prva je knjiga u svijetu, napisana na društvenoj mreži Facebook. Njen autor je 43-godišnji novinar sa Hvara Ivo Šćepanović. Knjiga je dio projekta „Knjiga uživo“ kojeg je pokrenula splitska Webknjižara. Radi se o pionirskom djelu u svjetskim okvirima budući da je autor pisao knjigu uživo na Facebooku a korisnici ove društvene mreže mogli su istovremeno komentarisati sadržaj i likove te će njihovi komentari ući u printano izdanje knjige.

-Zaintrigiralo me je to što bi projekt mogao biti jedinstven u svijetu. Kad smo krenuli u sve to nisam zapravo ni bio siguran jesam li prvi, ali nakon što su objavljena prva poglavlja i zaintrigirali se mediji, dobio sam i pozive iz inozemstva. Mislim da je londonski list Metro bio prvi koji je prepoznao da je ovo prvi put u svijetu da netko piše knjigu uživo na Facebooku, a da će se komentari korisnika Facebooka pojaviti u tiskanom izdanju knjige. Poslije sam čak i kod Guinnessa provjerio je li netko registrirao takav pokušaj, ali rekli su da nije. Međutim, čak i da smo mi htjeli prijaviti pisanje knjige uživo na Facebooku, oni ne bi bili spremni pokrenuti takvu kategoriju, jer ne spada u njihove interese – priča Šćepanović za Žurnal.

„Facebook kao oružje“ je knjiga koja govori o djevojci ruskog porijekla koja, nakon smrti roditelja ostaje sama u Splitu, uživajući podršku strica tajkuna iz Moskve. Skromna Ana Sultanbekova, nezaposlena veterinarka, nesklona modernoj tehnologiji, trpi uvrede i izdaju od razmaženih i neosjećajnih dojučerašnjih prijatelja te bivšeg momka. U jednom trenutku odluči ''kazniti neke ljude'', a kao glavno sredstvo osvete odluči izabrati - Facebook.

-Ljudi koji su komentirali nisi izravno utjecali na priču. Možda tek onako u podsvjesti kod nekih detalja. Da sam pustio da utječu, mogao sam upasti u probleme i nelogičnosti priče. Recimo da u prvom poglavlju neki lik prikažem u jednom svjetlu, da me onda u petom poglavlju čitatelji nagovore na nešto drugo, moglo bi sve ispasti loše. Ja sam imao neku svoju nit priče od koje nisam odustajao. Pogotovo je kraj priče dijelu čitatelja bio sporan, ali drugi su baš u tome vidjeli čar i nagovarali me da pokušam priču prirediti za neki filmski scenarij. Tko zna. U BiH ima puno dobrih redatelja, a upravo je iz vaše zemlje stigao i jedan od komentara na kraju knjige, da bi sjajno bilo kad bi prva knjiga na Facebooku završila kao film.

Pisati knjigu uživo na Facebooku i istovremeno čitati komentare na ono što ste priredili, jedinstven je doživljaj. Koliko je to drugačiji osjećaj od recimo knjige o Međugorju koju ste pisali ranije?

-To su dvije potpuno različite knjige. S kolegom Marijanom Sivrićem sam dvije-tri godine radio knjigu ''Međugorje – 30 godina fenomena'' koja je objavljena na četiri jezika. U tome se slučaju radilo o dokumentarističkom pristupu. Nije, kako možda izgleda, vjerska knjiga, nego je dokument vremena o događanjima u Međugorju u posljednjih 30 godina. Ovaj put riječ o fikciji. Morao sam izmišljati radnju i naravno kritike su stizale odmah nakon ispisanih slova. Ali u tome je i bila posebna draž.

Neki Vaši prijatelji na Facebooku su rekli otprilike "da si pisao na engleskom, bilo bi puno više komenatara i prijedloga - Hrvatska još uvijek nije spremna na ovo". Zaista, da li ljudi sa ovih prostora Facebook i druge društvene mreže koriste za bijeg od sumorne stvarnosti ili je u pitanju nešto drugo?

-Nedavno su me zvali za interview s australskog radija SBS i pitali su me sličnu stvar. Rekao sam im da mislim kako je u Hrvatskoj dosta ljudi registriralo profil na Facebooku čisto iz pomodarstva te da se mnogi Facebookom jedva ili slabo znaju služiti. Siguran sam da bi na engleskom jeziku bilo puno više reakcija, ali gotovo je sada. Neka Englezi čitaju prijevod. (smijeh) Ali, i ova knjiga je barem mali dokaz da se i kod nas mogu pokrenuti neki projekti kojih se Zapad još nije sjetio. Mene je zapravo u projekt uvukla njegova voditeljica Tina Pencinger, jer je njen zadatak bio promovirati novu uslugu - print na zahtjev. Print na zahtjev u Americi postoji već čitav niz godina, ali kod nas je novost, a mi smo mu dodali novu vrijednost s pisanjem knjige na Facebooku. Kod printa na zahtjev olakšava se pozicija autora, jer se određeni primjerak knjige tiska tek kad je prodat. Tako nema nepredviđenih troškova ni velikog rizika.

Šta kažete na vijest da je Egipćanin svojoj kćerki dao ime Facebook?

-Da, čuo sam za to. Vjerojatno je imao razloga. Da imam njegovu adresu, poslao bih mu knjigu.

 

Dioničar Ebbsfleet Uniteda i Sant' Archangela

Ivo Šćepanović je novinar agencije Central European News. Dugi niz godina radio je kao reporter lista Slobodna Dalmacija, a nakon toga objavljuje tekstove u nekim od vodećih svjetskih listova poput londonskog Timesa ili Telegrapha. Posebnu pažnju privukao je i svojim investicionim potezima u kojima je, kupovinom dionica, postao suvlasnik engleskog i italijanskog niželigaša, Ebbsfleet Uniteda i Sant' Archagela.

-Kupio sam jednu dionicu Ebbsfleet Uniteda. I to je bio pioniorski potez. Nakon toga sam u Italiji kupio također jednu dionicu malog kluba, Sant' Archangelo iz Riminija. Uglavnom, oba su projekta zamišljena tako da navijači kupe samo po jednu dionicu, da nitko nema dvije i da tako svi vlasnici budu jednaki. Rezultatski Ebbsfleet United još nije uspio napraviti neki veći iskorak, nije prešao u viši rang, ostao je u petoj ligi, ali opstao je kao klub i gradi polako svoju budućnost. – kaže Šćepanović.

(zurnal.info)