Suad Džindo, "platformaš":Nakon upropaštavanja Skenderije, spreman za “spašavanje” Krivaje

Istražujemo

Nakon upropaštavanja Skenderije, spreman za “spašavanje” Krivaje

Suad Džindo, kadar Stranke za BiH, na direktorsku poziciju dolazi sa mjesta direktora Privrednog grada Skenderija u trenutku kada se dugovanja Krivaje procjenjuju na oko 120 miliona KM

Nakon upropaštavanja Skenderije, spreman za “spašavanje” Krivaje

Nakon što je Nurija Pirić na vlastiti zahtjev razriješen dužnosti direktora Krivaje Vlada FBiH na ovaj položaj imenovala je Suada Džindu na period od šest mjeseci. Suad Džindo, kadar Stranke za BiH, na direktorsku poziciju dolazi sa mjesta direktora Privrednog grada Skenderija u trenutku kada se dugovanja Krivaje procjenjuju na oko 120 miliona KM.

Koliko je iskrena namjera Vlade da Krivaju izvuče iz krize svjedoči i činjenica da na njeno čelno mjesto Džindo dolazi nakon što je u bivšem matičnom preduzeću godinama poslovao sa gubitkom. Tako je prošla, 2010. godina, zaključena sa blizu 700.000 KM gubitka, početak godine obilježio je krah sajamskih manifestacija a problem sa zakupcima u Privrednom gradu nikada nije riješen. Oni koji mu osporavaju menadžerske sposobnosti, zamjeraju mu i olako mijenjanje stranačkih dresova, prelazak iz SDA u SBiH. U proljeće ove godine Tužilaštvo Kantona Sarajevo pokrenulo je predistragu na osnovu anonimne prijave podnesene protiv Suada Džinde zbog nepravilnosti u poslovanju, kada su se radnici centra žalili da obavljaju poslove koji nisu u opisu njihovog radnog mjesta. Navedeno je tada da je u jeku krize kupljen novi audi vrijedan 100.000 KM, dok je za reprezentacjiu trošeno 70.000 KM godišnje.

Propast sajamskih manifestacija

Šta se podrazumijeva pod reprezentacijama, kako je bilo raditi u PG Skenderija, za Žurnal je ispričao i jedan od bivših uposlenika, vrlo često u kontaktu sa tadašnjim menadžmentom. Nakon svega, nije ni čudno što je PG u takvoj krizi:

-Nakon što je Džindo došao za direktora Zubović nije otišao iz Privrednog grada nego je postao njegov savjetnik. Iako su radili u dvije susjedne kancelarije nikada nisu sarađivali, jedva su komunicirali. Džindu sam vidio da se svom savjetniku obraća samo par puta i to vrlo kratko, u vezi sa nekim formalnostima. Zubović je satima sjedio besposlen, čitao sve novine na koje smo pretplaćeni, a njih dvojica su svakodnevno na račun firme, reprezentacije, naručivali kafu i sokove. A najironičnije od svega je da se Zubović izvukao iz te krize a ostao u firmi. Mislim da je Džindo na početku i imao plan za izvlačenje ali je uskoro uvidio da je Skenderija rupa bez dna na čije je čelo on došao jer to niko drugi nije htio prihvatiti.

Nekoliko puta je, svjedoči naš sagovornik, direktor odustajao od svega:

-Htio je, ali jednostavno nije znao i nije mogao da sredi stvari u Skenderiji. Sjećam se da je nekoliko puta bio na ivici nervnog sloma, vrištao je na uposlenike da ne rade kako treba, onda bi rekao – Ja ovo više ne mogu trpit' i znao bi otići kući na dva tri dana. Nakon toga bi se vratio kao da pokuša ponovo.

O nerealnim planovima govore i Džindine najave u medijima iz prethodnih godina. Godinama je najavljivao rekonstrukciju platoa sa šetnicama, fontanama, klupama... Predviđao je izgradnju hotela, parkinga, garaža, čak i bazena, šoping centar sa velikim supermarketom... znao je 2009. čak i koliko će kreveta biti u sobama:

„Za ovu ekskluzivnu lokaciju u centru grada potrebna je izgradnja većeg hotela sa 12 do 15 etaža i naše opredjeljenje je da on bude površine 12.000 kvadratnih metara, sa oko 400 kreveta, a ne 6.000 sa sedam etaža i oko 200 kreveta, kako je prvobitno planirano“, govorio je tada.

Kako resorno ministarstvo nije imalo sluha, tj. novca, od ambiciozne zamisli ostale su italijanske pločice na platou. Ispucale su na prvoj hladnoći jer nisu predviđene za niske temperature.

Naš sagovornik svjedoči i da uopšte nije čudno što su ovog proljeća dvije velike sajamske manifestacije – Gradnja i obnova i Dani turizma propale. Prvi je imao samo 50 izlagača.

-Poslovni partneri koji su dolazili u Skenderiju vrlo često nisu uopšte shvatali gdje su. Te prostorije, namještaj, uposlenici – ljudi jednostavno nisu mogli da vjeruju da su to prostorije sajamske službe. Kad neko od njih dođe, znali su ga dočekati sa – Reci, ja? Nije se jednom stranka okrenula i izašla. Džindo se i sam ljutio zbog toga, znao se derati na nas da se to mora promijeniti, da se sredstva moraju naći, alli on ode a oni kažu – ko ga j..., ni prvi ni zadnji. Devedeset posto ljudi tamo je nezainteresovano ali i nesposobno za posao, ne znaju da rade i neće. Primjera radi, u sajamskim službama rade žene koje nemaju nikakvih kontakata sa sajamskim službama u regiji.

Najveći problem godinama su i neriješeni odnosi sa zakupcima prostora:

-Skenderija napravi ugovor sa zakupcem i onda taj ugovor ne poštuje. Naprimjer, ljudima prokisne krov, niko im to ne popravi, desi se spoj, ne uključe im struju, sve propada, znala se izljevati i kanalizacija u prostor, ali bilo je – ko im je kriv!

Propast na izborima

Suad Džindo rođen je 1957. u Sarajevu, diplomirani je inžinjer građevinstva. Nakon fakulteta radio je na izgradnji stambeno-poslovnih objekata GP Vranica i kao upravnik izgradnje naselja Dobrinja 3. Prije 2005, kada je preuzeo mandat direktora PG Skenderija bio je pomoćnik ministra za stambena pitanja KS. Mnogi smatraju kako mu je upravo prelazak iz SDA u SBiH omogućio unosna direktorska mjesta. Godine 2008. bio je kandidat Stranke za BiH za načelnika Općine Centar, i to jedan od imućnijih. Prijavio je stan, kuću, a njegova supruga tada je bila vlasnica firme za posredovanje, zastupanje i trgovanje nekretninama. Prema njegovim riječima, posao direktora nije mu izvor egzistencije, jer je biznismen, a uključen je i u poslove na berzi. Kako je Žurnal i ranije objavio, Džindo je 1999. dobio i kredit od Vlade KS za rješavanje stambenog pitanja po izuzetno povoljnim uslovima. Očito je bilo prijeko potrebno riješiti njegovo „stambeno pitanje“, iako je osim stana imao i kuću:

-Koja je granatirana u ratu, na osnovu čega je dobio podršku za njenu obnovu. I obnovio je, samo što je sada imala dva sprata više – kaže naš sagovornik.

Kada se kandidovao za načelnika građanima je poručivao:

Otkad sam na čelu Skenderije, preduzeće nikada nije bilo u minusu, niti je poslovalo negativno. U mom mandatu je riješena problematika poslovnih prostora, u potpunosti je renoviran totalno devastiran Dom mladih, obnovljene su dvorane D1 i Mirza Delibašić te obezbijeđeno normalno funkcionisanje sportskih terena, škola sporta, pokrenute zabavne manifestacije iz kulture. U Općini Centar otvorit će se vrata za sve investitore a nove investicije će rezultireti otvaranjem novih radnih mjesta, povećanjem budžeta, unapređenjem komunalne infrastrukture i rješavanjem egzistencijalnih potreba građana. Zato ću voditi politiku koja će tjerati postojeće strukture da mijenjaju način razmišljanja i da se prilagošavaju novim prilikama i novim izazovima.“ U oktobru 2008., nakon završenih izbora, pokazat će se da je jedino kandidat Stranke za BiH Suad Džindo u sarajevskoj opštini Centar dobio manje glasova od svoje stranke.

(zurnal.info)