Naša djeca su gladna i hladno im je, nemaju udžbenike ni novac za užinu

Tokom školske 2011/2012. godine u osnovno obrazovanje u Srednjobosanskom kantonu bilo je uključeno 380 romske djece. Romski aktivisti vjeruju da je ovaj broj u tekućoj školskoj godini opao, s obzirom na slabašne poticaje u obrazovanju. Stanje u predškolskom odgoju još je alarmantnije jer se osim pojedinih udruženja ovom populacijom na kantonalnom nivou niko i ne bavi.

Jedan od rijetkih svijetlih primjera je udruženje Romska pravda iz Donjeg Vakufa. Voditelj organizacije Safet Muheljić objašnjava kako mnogo pomoći od Ministarstva obrazovanja nemaju pa su sami pokušali učiniti nešto za najmlađe Rome:

-Sami smo organizovali predškolsko obrazovanje pa uključujemo koliko djece možemo. Ove godine to je 11 mališana koji u našim prostorijama rade sa učiteljima. Sreća pa barem imamo svoje prostorije u kojima se ta nastava može odvijati jer od Ministarstva pomoći nema.

U protekle četiri godine, objašnjava Safet, nijedan projekat koji su kandidovali nije dobio finansijsku potporu Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK.

Bez udžbenika, pribora, užine...

Ni u ovom kantonu romska djeca nisu dobila udžbenike na početku školske godine, iako se Akcionim planom za potrebe Roma to podrazumijeva. Kao i u drugim kantonima, udžbenike su dobili samo prvačići, nezavisno od nacionalne pripadnosti, te učenici 4. razreda osnovne škole, i to polovne. Za djecu u starijim razredima, pa tako i romsku, knjige nisu osigurane. Kao, uostalom, ni užina, pribor, prevoz, stipendije... sve ono na šta su se država, a sa njom i kantoni, obavezali.

Zašto nema izdvajanja za obrazovanje romske djece te koliko je aktivnosti iz Revidiranog akcionog plana za obrazovne potrebe Roma u BiH ispunjeno trebali bi znati u Ministarstvu obrazovanja SBK. Ali tamo nema zainteresovanih za razgovor. Ima, ako im se ne prekida tok misli i rada, kako nam je rekla Esminka Burek iz Ministarstva. Nakon više od sedam dana čekanja na bilo kakvu informaciju iz Ministarstva telefonom je poručila kako ni ove sedmice vremena za razgovor nema jer joj to “prekida tok rada”. Možda, kaže, pismeni odgovor pošalje sljedeće sedmice.

Dok u Ministarstvu vrijedno rade, većina Roma u Donjem Vakufu nije te sreće. Safet Muheljić iz Udruženja Romska pravda kaže kako je od oko 600 registrovanih Roma u ovom gradu zaposleno samo dvoje:

-Djeca su gladna i hladno im je, nemaju adekvatnu odjeću i obuću, nemaju prevoz, knjige... ipak, idu u školu jer obilazimo porodice, govorimo im o važnosti obrazovanja, pokušavamo učiniti sve da što manje djece ostane bez obrazovanja. Vidimo kako je našim ljudima sada teško – većinom su to bračni parovi u dobi od 20 do 30 godina, koji nemaju završenu ni osnovnu školu pa ne žele isto za svoje dijete. Nažalost, velki broj njih prepušten je socijalnoj pomoći od 20 KM svaki treći mjesec.

Akcioni plan – iznevjerena nada u bolje sutra

Iako mjere postoje, one se ne implementiraju – potvrđuju i iz romskog nevladinog sektora. Da li će zbog toga biti sankcionisanih teško je reći:

-Ko će sankcionisati one koji ne provode Akcioni plan? - pita se Mujo Fafulić, romski aktivista i koordinator za romska pitanja pri Ministarstvu za ljudska prava BiH:

-Lako je sankcionisati nezaposlenog Roma sa petero djece zato što mu dijete ne ide u školu. Lako je kazniti onoga ko je gladan i žedan i nema krov nad glavom, nema ni novac da kupi djetetu udžbenike koje mu je država obećala. Ali hajde kazni državu koja to obećanje nije ispunila.

Federalno ministarstvo obrazovanja je, napominje on, izdvojilo 100 hiljada KM za kupovinu udžbenika ali to nije bilo po Akcionom planu već iz fonda lutrije. Fafulić je pitanja o odgovornosti postavljao i u Ministarstvu za ljudska prava BiH i drugim nadležnim institucijama ali odgovor nikada nije dobio:

-S velikim entuzijazmom sam radio na tom akcionom planu... mislio sam da nam se otvara jedan od puteva za bolji život i obrazovanje. Ali nije, prevario sam se, povjerovao i pogriješio.

Na kraju su se očekivanja od brojnih obećanja iz Akcionog plana svela samo na osiguranje besplatnih udžbenika djeci, ali taj uslov u većem dijelu Federacije nije ispunjen, uključujući i Srednjebosanski kanton. O ostalim stavkama – užini, prevozu, stipendijama, učeničkim domovima... u ovom kantonu nema ni pomena.

(zurnal.info)