Nakon što su danima i noćima pojedini dijelovi Republike Srpske i dalje odsječeni od ostatka svijeta, zatrpani sniježnim nanosima, okovani ledom i mrakom, tragikomično djeluje naredba entitetskog premijera Aleksandra Džombića da do večeri 5. februara moraju biti deblokirane sve opštine.
SPASILAC STANKOVIĆ
Džombić je, naravno, znao da je to nemoguća misija, jer se ćudi prirode ne mogu savladati praznom pričom, ali je pokušao otopliti promrzlu i sluđenu javnost, stvarajući privid da vlast drži sve pod kontrolom. Kako Džombićeva naredba nije oduvala snijeg, u istočni dio RS su iz Banjaluke upućene mašine tajkuna Slobodana Stankovića i Ljube Ćubića (sve pompezno propraćeno u vladi naklonjenim medijima), čiji su bageri predstavljeni kao zvjeri pred kojima se sniježni nanosi sami povlače. Uzalud, i deset dana nakon što „čudovišne“ mašine horgaju po Čemernu, Kalinoviku, Foči... još je na desetine sela zavejano snijegom, a hiljade ljudi i dalje je zarobljeno u svojim selima, bez mogućnosti da odu u nabavku po osnovne životne namirnice ili stignu do ljekara. Ko preživi, pričaće.
Aktuelna vlast u RS definitivno je potvrdila da ne može da odgovori udaru prirode i da organizovano i planski zbrine stanovništvo. Iz prazne se ne puca, a rasipništvo je ispraznilo entitetski budžet pa je u njemu ostalo para tek za isplatu penzija i plata javnim službenicima, kako snježno nevrijeme ne bi zamijenio socijalni bunt. Žalosno je, ali ne čudi, što Vlada RS ugroženim opštinama šalje bijedne sume novca (od 20 do 50 hiljada maraka) da se izbore sa nevremenom, a istovremeno pojedine medije čašćava sa po 150 hiljada maraka.
Počašćeni mediji zaduženi su da sakriju nemar vlasti za građanstvo i da svaki njihov potez predstave stalnom brigom za svakog čovjeka. Tako je obznanjena vijest da je Helikopterski servis predsjednika RS Milorada Dodika pomogao da se čekovi za penziju i novac za isplatu mirovina iz vazduha dostave na područje jugoistočnog dijela RS. Pitanje je šta će ljudima čekovi i pare, kada se do prve prodavnice ne mogu probiti ni za deset dana?!
Sam Dodik čuvao se pretjeranih istupa u javnosti po ovom snijegu i ledu, da ne bi proklizao, svjestan da njegov lik i djelo nisu dostatni da zaustave vremenske nepogode. Usput je svoje podanike ukorio da su lijeni i da bi, umjesto da kukumavču nad svojom sudbinom, trebali da uhvate lopate i krenu u bitku protiv snijega.
DJECU IMA KO DA BRANI
Uvidjevši da sistem ne funkcioniše, ali i uvažavajući poziv predsjednika, članovi Partrije demokratskog progresa (PDP) su se uhvatili lopata i krenuli u akciju čišćenja snijega oko dva banjalučka vrtića. Znajući da politika ide dobro uz sve, pa i uz lopate, na akciju su pozvali kamere, vrijedni pdp-ovci su se pojavili u medijima, što je izazvalo nevrijeme unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Nakon sedam dana pdp-ovci su ponovo krenuli put vrtića da očiste snijeg, ali ih je u tome spriječila SNSD-ova direktorka Centra za predškolsko vaspitanje u Banjaluci Nataša Radulović. Po svemu sudeći, neko „mudar“ u vrhu vladajuće stranke u RS (kome je za razliku od demonostracije moći lopata mrska) nazvao je Radulovićku i dobro joj natrljao nos zašto je opozicionim pdp-ovcima uopšte dozvolila da se primaknu vrtićima i čiste snijeg. Logika SNSD-a je sledeća: članovi PDP-a ne smiju se promovisati, čak ni sa lopatama i čisteći snijeg, po cijenu da prilazi vrtićima ne budu prohodni.
Banjalučki PDP je ovu bizarnu situaciju iskoristio i pokrenuo akciju pod nazivom „Čiji je snijeg“, želeći na taj način, kako je saopšteno iz ove stranke, da ukažu na diskriminatorski odnos vlasti prema pripadnicima opozicije. Na nekoliko lokacija u centru Banjaluke postavljen je natpis: „Ne diraj. Snijeg pripada SNSD-u!“.
„Sa žaljenjem se može konstatovati da vlastodršci koriste morbidna sredstva kako bi negativnom kampanjom marginalizovali sve ostale političke subjekte u RS. Upotreba represivnog alata u ostvarenju političkih ciljeva jedne političke opcije predstavlja totalitarizam, koji je očito na sceni u RS“, saopštili su iz PDP-a.
(zurnal.info)