Sabrana djela Rajka Dukića: Neka lufteri, varvari i nikogovići posjete psihijatra!

“Ludizam je pokret nastao u Velikoj Britaniji tokom 19. vijeka, kada su zaposleni i građani masovno uništavali mašine i rušili fabričke zgrade, bojeći se gubitka posla. U opštini Milići situacija je slična, ali razlog nije isti. Stoga je očito u pitanju činjenica da određenim patološkim tipovima smeta sve što je u Milićima dobro, vrijedno, napredno, lijepo...”

Prosvijetlio je brojne pratioce u oktobru 2016. godine Rajko Dukić, predsjednik kompanije “Boksit” iz Milića i tvorac najpraćenijih kratkih literarnih bravura humanitarnog i edukativnog karaktera u Republici Srpskoj.

Kratku definiciju ludizma potkrijepio je informacijom o nedjelima koje su vlastitim rukama napravili u najmanju ruku neposlušni Milićani. Dukić ih je tada nazvao i varvarima! Dobili su i dobronamjeran savjet da posjete psihijatra.

“Tokom prošle noći na Trgu rudara, kod fontane, lice koje je identifikovano namjerno je polomilo svjetiljku, dok je na mostu, na Zelenom jadru, koji je izgrađen ličnim sredstvima gospodina Rajka Dukića, polomljena tabla. Onima, kojima smeta Toranj, Muzej rudarstva, Park velikana, Trg sa fontanom, bazeni i sve ono čime se Milići ponose, preporučuje se da zatraže pomoć psihijatra, a građanima da cijene i čuvaju dobra, koja služe za upotrebu njima i njihovim porodicima, i da osude ovakav varvarizam”.

Vojnički red u Dukićevoj interpretaciji

Objavio je od tada mnogo edukativnog, ali i slavljenički obojenog sadržaja. Radnicama i svekolikim pratiocima objašnjavao je šta je epiduralna anestezija, objavljivao dijelove intervjua u kojima je briljirao odgovarajući na pitanja ondašnjeg naroda, obavještavao o podnesenim krivičnim prijavama, čestitao imenovanja vlastodršcima… A onda…

Vojnički red u Dukićevoj interpretaciji mora da se zna pa je dvije i po godine kasnije, najnovijeg 4. aprila,  zaposlenima strogo poručio:

“Bez obzira što je pravo svakog zaposlenog u kompaniji ‘Boksit’ da, po svojoj volji, može kad želi da raskine radni odnos, pravo je i kompanije ‘Boksit’ da, članovima najuže porodice onih koji su napustili ili žele da napuste kompaniju ‘Boksit’, raskine radni odnos.”

I tu nema pogovora.

Sve ovo Dukić piše nakon što su krajem marta u jami “Braćan” poginuli rudari Slaviša Žugić i Branislav Ostojić, a nekolicina rudara, prema navodima medija, odbila da se vrati pod zemlju.

Žurnal podsjeća na još neke ispade najpoznatijeg podrinjskog influensera.

Dukić u četiri toma

Polovinom 2015. godine kralj boksita naložio je zaposlenima da pročitaju njegova djela "Tri uspješne priče”, “Veliki brat”,  “Milići u pet priča” i “Postdejtonska vlast i bezvlašće ili hronika jednog vremena”, prenio je portal Buka.

“Napisao sam kao potrebu i obavezu, a sa prevashodnom namjerom, da bivši, sadašnji i budući zaposleni u kompaniji ‘Boksit’, članovi njihovih porodica i građani Milića čitajući ih upoznaju se ili osvježe pamćenje na bliska i daleka vremena iza nas vezana za kompaniju ‘Boksit’, kako u pogledu njenog stvaranja, razvoja i opstanka, tako i po pitanju mjesta i uloge u izgradnji i razvoju Milića i regije”, naveo je u obrazloženju.

Postoji, kazao je, potreba i obaveza da svaki zaposleni pročita zadana štiva “kako bi mogao da cijeni, kako znanje, umješnost, sposobnost i hrabrost, tako i ogromne napore i žrtve koje su imali i podnosili, prije svega, rukovodni kadrovi pa i zaposleni, u nastojanju, s jedne strane da se odbrane i zaštite od nezakonitih, štetnih i pogubnih uticaja predratnog komunističkog jednoumlja, ratnog i poratnog stradanja i haosa, vlasti i bezvlašća, raznih bjelosvjetskih i domaćih luftera i ološa, a s druge strane da se, kroz dalju izgradnju i sveukupan razvoj kompanije, osmišlja, kreira i ulaže, na najcjelishodniji i koristan način, u materijalna i druga dobra na prostoru lokalne zajednice, regije, pa i šire”.

Nakon ljetnjeg raspusta u kompaniji organizovaće, najavio je tada, testiranje kako bi saznao “da li su shvatili instrukciju i prihvatili je kao potrebu”. Bilo je tu mnogo posla, pred radnicima su bile hiljade stranica Dukićevog zbora.

Pušite li? Otkaz!

Uz sve ovo zaposleni u “Boksitu” morali su da se izjasne o pušenju. Izračunao je koliko im vremena to oduzima na poslu, ali i koliku štetu nanose kompaniji.

“Na osnovu prijava zaposlenih, najveći broj cigareta, koje se konzumiraju tokom radnog vremena, je od 1-12, odnosno prosječno 6 cigareta. Ne mali broj lica napisao je da puši jednu ili dvije cigarete tokom radnog vremena, što očigledno nije tačno, pa će se i takvima, odnosno svima uzeti prosjek od 6 cigareta. Primjenjeno po broju pušača od 250, proizlazi da svaki dan 12,5 radi manje, odnosno ne dolazi na posao.”

Izračunato sa prosječnom bruto platom, na mjesečnom nivou, od 1.500 KM, proizlazi da se plaća izgubljeno vrijeme odnosno trpi šteta u iznosu od 18.750 KM na mjesečnom ili na godišnjem nivou cca 225.000 KM. To su direktne štetne posledice, a indirektne, po osnovu zdravlja i radnog procesa, zaključio je, mnogo su veće. Eliminisao je “nepravilnosti”.

“Za sve koji su se prijavili kao pušači, primjenom prosjeka od 6 cigareta, izgubljenog vremena od 24 minuta, umanjivaće se radni fond za 8,8 sati a time i zarada od 5% (8,8 :176 = 5%)”.

Budući uposlenici morali su da navode da li su pušači, što im je bio jedan od kriterijuma za zaposlenje.

Napad luftera, probisvijeta, neradnika, nikogovića

Rajku Dukiću posebno smetaju novinari pa organizuje skupove podrške samom sebi. Tako je na jednom s početka 2016. u sporstkoj dvorani u Milićima zavapio da ga napadaju lufteri i probisvijeti.

“Pokušajte bar na momenat da zamislite kako bi danas bilo kada bi, na virtuelan način, uklonili sve ono što je djelo naših ruku i pameti, a da bi osvježili pamćenje, citiraću vam iz moje knjige ‘Tri uspješne priče’ nekoliko bitnih podataka. Ako je to tako, kao što već rekoh, a samo slijepi, bezosjećajni i neodgovorni to ne vide, postavlja se pitanje zbog čega i kome smeta to što smo uspješni, radni, moćni, društveno odgovorni. Pa smeta kojekakvim lufterima, probisvijetima, neradnicima, patološkim slučajevima, nikogovićima, kompleksašima, reketašima, itd. Organizovani Udruženi rušilački poduhvat, već petnaest godina, prilagođavajući strategiju djelovanja vremenu, ne bira sredstva, da na monstruozan, minhauzenski, gebelsov način, lažima, intrigama, podmetanjima, izmišljenim i osmišljenim aferama obesmisli sve što je vrijedno, pametno, dobro, napredno, uzorno, društveno korisno, ne prezajući da na najbrutalniji način ugrožavaju porodične vrijednosti, pa i živote pojedinih lica. Svakako da sam im ja posebno u fokusu.”

Pišući izvještaj o nepoštovanju ljudskih prava i prava u oblasti rada ombudsmani Jasminka Džumhur, Ljubinka Mitrovića i Nives Jukić stale su ravno na put Dukićevom gnjevu. Uslijedila je krivična prijava!

Svi na poligraf!

Policija nema šta da radi u krugu “Boksita”. Taj posao odradiće Dukić. U julu 2017. Na poligrafsko testiranje, kako je pisala Buka, poslao je više od stotinu radnika „Boksita“, „Mileksa“ i firmi koje su podizvođači radova u rudniku.

“Na osnovu dojava koje sam imao, pismenih i usmenih, da se već duže vremena vrši krađa goriva iz mašina i vozila u sektoru ‘Rudarstvo’, odnosno na rudniku i isto preprodaje, organizovao sam poligrafsko ispitivanje za skoro sve koji rade u sektoru ‘rudarstvo’, bilo da su zaposleni u kompaniji ‘Boksit’ ili kod podizvođača.”

Nakon toga je tvrdio da su ispitivanja  u svim slučajevima  potvrdila ono što je „već imao kao saznanje i u pisanoj formi, kada su u pitanju lica koja su krala i prodavala gorivo“, ali i da je ispitivanje bilo na dobrovoljnoj osnovi. Troškove je trebalo da snose radnici.

PISMA RAJKA DUKIĆA

Lokalni đilkoši

Kako se izbori, za lokalne organe vlasti primiču, na sceni su i neke pojave koje do sada nisu bile prisutne. Naime, dok se ranije atakovalo na "Boksit" , tako što je napadana i devastirana imovina, napadani zaposleni, ili putem medija ključni boksitovi kadrovi blaćeni i denucirani, sada, da li zbog nemaštine, što primaju malu zaradu, ili zbog obijesti, dolazi se u boksitov Motel da bi se jelo i pilo, a da se ne plati. Tako su u nedelju, 25.09.2016. godine, Ilić Ranko i Golić Predrag, zaposleni u preduzeću "Savox", nakon što su posluženi hranom i pićem u večernjim časovima, ustali i rekli da nemaju para, ne primaju plate uredno, ili su im male, i da nemaju odakle da plate račun. Licu koje ih je posluživalo rekli su da će doći, tokom današnjeg dana, da jedu i piju a da neće imati odakle da plate.

Njima kao i drugim, koji misle da mogu, kao na vašaru, da se tako ponašaju kada je Kompanija "Boksit" u pitanju, poručujem sledeće: ako je u pitanju obijest onda će dobiti ono što traže, jer u Kompaniji postoji način da se zaštitimo od lokalnih đilkoša, a ako je u pitanju nemaština, što je više vjerovati kada je u pitanju navedeni slučaj, poručujem i njima i drugim iz "Savox"-a, ako za svoj rad ne mogu dobiti toliko da se prehrane, neka se u toku dana obrate Kompaniji "Boksit" za pomoć, dobiće bonove koje mogu da koriste u objektima Boksita.

Predsjednik Kompanije

mr Rajko Dukić

Tajkuni i šoguni

Obzirom da me jedna lokalna TV, čiji je program uglavnom vašerskog karektera i koja narodu prodaje bofl robu, već duže vrijeme naziva tajkunom u pežorativnom smislu, imam potrebu i namjeru da izraz tajkun, koji se na našim prostorima koristi uglavnom za lopove i kriminalce, rasvjetlim i objasnim njegovo značenje u normalnom i poslovnom svijetu, kako je inače objašnjen u enciklopediji i na poslovnim portalima.

Tajkun je neformalni izraz kojim se označava čovjek koji zauzima istaknuto mjesto u svijetu industrije, zahvaljujući čemu je stekao veliko bogatstvo. To je veoma bogat i moćan poslovni čovjek ili industrijalac. Pored naziva tajkun, za poslovne magnate se još koristi izraz mogul.

U prošlosti je ova riječ korišćena kao naziv za japanskog šoguna- vladara.

Riječ tajkun je izvedena od japanske riječi taikun (大君). Tačnije, ova japanska riječ je kineskog porjekla, a bukvalno znači "veliki gospodar/princ" ili "vrhovni komandant". Ova riječ korišćena je kao titula kojom su se označavali visoki komandiri stranih vojnih sila, analogno japanskom šogunu. Modifikovana verzija ove riječi se javlja u engleskom jeziku kao tycoon, a odnosi se na bogatog menadžera. Riječ je ušla u engleski jezik u 19. vijeku.

Američkog predsjednika Abrahama Linkolna su njegovi saradnici u šali oslovljavali sa "tajkun", odakle se ovaj izraz proširio u poslovnom svjetu, gdje se koristi i danas. Smatra se da u današnje vrijeme globalne ekonomije pojedini poslovni lideri imaju više moći nego vođe država. Zato je etimološki prikladno da se takvi lideri nazivaju tajkunima, a kao primjer navešću nekoliko poznatih svjetskih tajkuna:

Silvio Berluskoni- Italija, mediji, sport, politika, bankarstvo, građevina

Majkl Blumberg- Amerika, mediji, politika

Voren Bafet- Amerika, najveći svjetski investitor, bankarstvo, osiguranje

Bil Gejts- Amerika, preduzetnik, osnivač i predsjednik Majkrosofta, najveći donator

Džon Pol Geti- Amerika, nafta

Konrad Hilton- Amerika, hoteli, najveći i najpoznatiji lanac hotela

Rupert Mardok- Amerika, mediji vlasnik Njuz korporacije (najveći svjetski medijski konglomerat)

Džon D. Rokfeler- Amerika, nafta, bankarstvo

Džordž Soroš- Amerika, finansije, bankarstvo

Donald Tramp- Amerika, nekretnine, mediji

Ted Tarner- Amerika, mediji

Način na koji pomenuta TV pokušava da predstavi mene, koji radim već 50 godina i čiji su rezultati vidljivi i društveno korisni, zašto sam i dobio velika društvena i druga priznanja kao što su Orden rada, Orden Svetog Save, Orden kralja Milutina, Orden Njegoša, Orden Nemanjića..., ne osuđivan, s razlogom i realno može da prikači svom vlasniku naziv tajkun u pežorativnom smislu, jer je njegova medijska kuća nastala i funkcioniše na beskoristan i štetan način za sve, sem za njegov vlastiti džep.

Predsjednik Kompanije

mr Rajko Dukić

(zurnal.info)