Svjetski dan slobode medija: Nema demokratije bez istraživačkog novinarstva!

Danas je Svjetski dan slobode medija. Obilježava se svake godine od 3. maja 1993. kada ga je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih naroda. Svrha obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda i njenih temeljnih načela, te je podsjetnik vladama svih država svijeta da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja, jedno od osnovnih ljudskih prava.

Različiti izvještaji koji se tiču slobode medija u svijetu navode da je od početka pandemije došlo do dramatičnog pada slobode medija. Ironično, s obzirom na to da su upravo mediji bili ključni u podizanju svijesti javnosti o tome koliko je opasan novi koronavirus i kako se od njega zaštititi.

U svom godišnjem izvještaju u vezi sa indeksom slobode medija u državama širom svijeta, Reporteri bez granica zaključili su da čak 73% država (od 180 zemalja koje su bile obuhvaćene istraživanjem) ima ozbiljne probleme s medijskim slobodama. Kako je navedeno, napadi na novinare i proizvoljna hapšenja povećani su u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Grčkoj, Srbiji i Bugarskoj.

Naprimjer, prošle godine je novinarka iz Srbije Ana Lalić uhapšena jer je, kako se pisalo, „svojim tekstom širila paniku u vanrednom stanju“. Jednu noć provela je iza rešetaka, nakon čega je puštena. Sve to desilo se nakon što je novinarka objavila tekst o tome kako u Kliničkom centru Vojvodine „hronično nedostaje osnovna oprema“ i da su uslovi rada u vrijeme pandemije „potpuno haotični“.

Prema izvještaju Reportera bez granica, sve zemlje Zapadnog Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu, nalaze se u tzv. narandžastoj zoni, što znači da je stanje slobode medija ocijenjeno kao „loše“.

MANIPULACIJA BH. MEDIJIMA U POLITIČKE SVRHE 

Bosna i Hercegovina je na listi Reportera bez granica na 58. mjestu sa indeksom slobode medija 28,34.

„Nastavlja se manipulacija medijima u političke svrhe, posebno u javnim emiterima, ali i u onima u privatnom vlasništvu (pogotovo u online medijima). Iako je provedba zakona o kleveti napredovala, oni i dalje imaju efekat samocenzure na novinare. Bez obzira na to, istraživačko novinarstvo igra veoma važnu ulogu u društvu, a nekoliko online medija razotkrilo je značajne slučajeve korupcije. Ipak, niti jedan zakon nije poboljšao cjelokupno okruženje za novinare, niti jedan zakon o online medijima nije usvojen, niti je postignut napredak u transparentnosti vlasništva nad medijima. Pandemija Covid-19 potkopala je i ugrozila slobodu medija u 2020. godini. Vlada je održavala press konferencije bez fizičkog prisustva novinara, a zvaničnici su izbjegavali odgovoriti na ključna pitanja o važnosti vladinih mjera. Neki predstavnici vlasti i državnih institucija direktno su ometali rad novinara, a u nekim slučajevima su čak optuživali novinare za netačno i zlonamjerno izvještavanje”, navodi se u izvještaju Reportera bez granica koji se tiče Bosne i Hercegovine.

Godina iza nas bila je veoma turbulentna za sve medijske radnike, a posebno novinare. Tako su na samom početku pandemije brojni novinari, svakako nezaštićeni zbog raznih ugovora koji su zakonski upitni, preko noći dobili otkaze.

Dalje, uprkos važnoj ulozi medija u borbi protiv virusa, kriza izazvana pandemijom negativno se reflektirala na medijske slobode. Vlasti umjesto da pomognu medijima u kriznim situacijama, radile su suprotno. U pandemiji je, više nego ikada prije, postalo jasno da je informacija javno dobro. Međutim, vlasti i dalje to ignorišu, te pokušavaju sakriti brojne važne informacije.

Prof. dr. Lejla Turčilo s Odsjeka za komunikologiju Fakulteta političkih nauka UNSA za Žurnal govori kako vlast, zapravo, više poziva novinare da budu njeni glasnogovornici, a ne partneri:

„Pandemija je samo iskorištena u te svrhe. U suštini, radi se o jednom već općeprihvaćenom stavu vlasti na svim nivoima koji otprilike glasi: mi se borimo protiv virusa, a vi nam otkrivanjem afera i uzbunjivanjem javnosti smetate. Tako se, zapravo, medije više prokazuje kao neprijatelje vlasti u borbi s pandemijom, nego što se pozivaju na saradnju.“

„NEMA DEMOKRATIJE BEZ ISTRAŽIVAČKOG NOVINARSTVA“

Novinari istraživači uspjeli su u vrijeme pandemije razotkriti brojne afere kao što su nabavka respiratora, mobilne bolnice, zaštitne opreme itd. Zapravo, pandemija je još jednom pokazala koliko je važno neovisno (istraživačko) novinarstvo, te da je takvo novinarstvo potrebno demokratskom društvu kako bi se ostvario javni interes. S druge strane, razni pritisci na rad medija sve su veći, a napadi na novinare, kao i prijetnje i uvrede, sve su češće.

Podsjetimo se samo kako je uposlenik Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Adnan Čakalović prijetio novinarki Žurnala Zinaidi Đelilović kako „će je pronaći u Sarajevu i da će biti njegova“, ili hapšenja novinarke i aktivistice Nidžare Ahmetašević. Gotovo svake sedmice čitamo vijesti o tome kako su novinari žrtve brojnih prijetnji, uvreda i napada.

„Nema demokratije bez istraživačkog novinarstva. Pokazalo se to i tokom pandemije. Ono što mene zabrinjava jesu pritisci i napadi na novinare koji se bave ozbiljnim istraživanjima i to zasigurno demotivira ljude da se upuštaju u ozbiljna istraživanja“, ističe prof. Turčilo.

Iako je značaj istraživačkog novinarstva neupitan, u BiH se sve manje medija usudi baviti ovom vrstom novinarstva. Više je razloga za to. Prije svega stvar je finansija. Istraživački mediji u BiH preživljavaju isključivo zahvaljujući pomoći stranih donatora (USAID, ambasade…), a domaćih fondova za podršku istraživačkim medijima skoro i da nema. Istraživačko novinarstvo naprosto nije profitabilno kao „izvještavanje“ o horoskopu, zabavi, reality zvijezdama, influenserima itd.

Drugi bitan razlog, a što ističe i prof. Turčilo, jeste politika nezamjeranja vlastima: „Naprosto, između javnog interesa i dobrih odnosa s onima na vlasti, mediji biraju ovo drugo. I to je, na izvjestan način, porazno.“

Na sceni je i svojevrsna autocenzura zbog velikog broja tužbi za klevetu koje često imaju za cilj samo da finansijski oslabe, a ako mogu i ugase medije. Osim toga, u posljednjih nekoliko godina svjedoci smo pokretanja brojnih novih medija, posebno online, pa je i samo medijsko tržište postalo prezasićeno.

Veliki broj novih medija ima nejasnu vlasničku strukturu, ali kada se analizira njihov sadržaj, jasno je da iza njih stoje političke stranke. One su počele praviti svoje tzv. medije, a kako bi se obračunavali s neistomišljenicima, kako političkim, tako i svim drugim, uključujući novinare i druge javne ličnosti. Takve medije uredno prate i armije (stranačkih) internet botova koji služe kao alat za obračune. Profesoricu Turčilo to posebno brine.

„Posebno brine digitalno, odnosno online nasilje botova usmjereno na novinare istraživače i javne osobe koje drugačije misle. Također, zabrinjava i jačanje desničarskih medija koji direktno svojim tekstovima stavljaju mete na čelo svima onima koji se zamjeraju moćnicima“, ističe ona.

Ambasadorica Kathleen Kavalec, šefica Misije OSCE-a u BiH, i Johanna Strömquist, ambasadorica Švedske u BiH, u svojoj su čestitki povodom Svjetskog dana slobode medija istakle kako su medijske slobode i sloboda govora osnove demokratije.

„Danas napadi, prijetnje, tužbe i optužbe odvraćaju mnoge novinare i novinarke od obavljanja svog posla. Novinarke su posebno ugrožene“, ističe se u njihovom saopćenju.

Redakcija Žurnala želi svim kolegicama i kolegama koji časno i pošteno obavljaju svoj posao čestitati Svjetski dan slobode medija!

(zurnal.info)