Nema mjesta za suljagiće u državi za arslanagiće

Političke platforme su kao lovačka zamka – hvatajući divljač može se desiti da ulovite čovjeka. Platforme imaju tu sistemsku grešku da uvijek postoji neki suljagić koji će ih ozbiljno shvatiti.

Kada političke partije sastavljaju takozvane političke platforme, odnosno listu predizbornih obećanja za široke narodne mase, oni zapravo biraju ukrasni papir kojim će upakovati svoje naredne četiri godine (ne)rada. Impresionirani šarama i blještavim ukrasima narod prekasno shvati da je ispod ili veliko ništa ili tek kičasta kopija proizvedena u Kini. Ako baš nemaju sreće, na dnu će pisati: Made in Democratic People's Republic of Korea.

Emir Suljagić, sada već bivši ministar za mlade, nauku i obrazovanje u Sarajevskom kantonu, imao je nesreću da nije znao za ovu sistemsku manu. Prvoga dana, kada je ušao u kabinet, uzeo je crvenu knjižicu, prešao sjetno rukom preko naslova Osnove za formiranje vlasti u Federaciji BiH i platforma zajedničkog nastupa u institucijama BiH u mandatnom periodu 2010.-2014. , otvorio prvu stranu i... Poslije toga ništa više nije bilo isto.

ŠTA JE BOSNA BEZ LIJEKA

Žurnal je ovih dana intenzivno analizirao poslovno-imovinski bilans obitelji Arslanagić. WOW! - otme se čovjeku kada samo letimično pogleda svo bogatstvo i raskoš u vlasništvu vječnog direktora Bosnalijeka i njegovih sinova. Vila s bazenom u srcu Baščaršije, kuće po SAD-u, luksuzni stanovi u elitnim sarajevskim naseljima, poslovni prostori, vikendice, bijesni autmobili čija vrijednost nekoliko puta prelazi iznose koje svakodnevno viđamo u brojnim pozivima za hitno liječenje teško oboljele djece... Ako tu još dodamo godišnje plate sa šest cifara dobijamo imovinski karton kojeg se ne bi postidio ni Darko Šarić. I sve je to nastalo u periodu kada je Bosnalijek bio prva farmaceutska kompanija po prodaji lijekova u Bosni i Hercegovini. Među jedanaest najprodavanijih lijekova sa esencijalne liste u Kantonu Sarajevo, deset je Bosnalijekovih. Stotine miliona preljevane su iz fondova u Federaciji BiH u kasu Bosnalijeka. Lijekovi Bosnalijeka koji su bili nekoliko puta skuplji od sličnih lijekova drugih kompanija imali su prednost na esencijalnim listama. Naravno, ništa od toga se nije moglo uraditi bez direktne sprege sa političkim centrima odlučivanja. Deceniju i po traje ljubav Arsanagića i političkih stranaka u Federaciji. Stranke su se vremenom mijenjale, nije manjkalo ni obećanja da će se država obračunati sa korupcijom, prijetilo se kako ćemo jednog dana dobiti i Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine, a Arslanagići su i dalje konstanta. Pitanje je kakvu korist političke stranke imaju iz svega ovog, a odgovor se tek može nagađati. Novinari Žurnala su ukazali na neke nepravilnosti u poslovanju Bosnalijeka, a u narednom periodu ćemo objaviti još detalja, no postavlja se pitanje: čemu sve to?!?

U Bosnalijeku država ima svoj udio, dakle direktno je zainteresirana da dio tog bogatstva dođe i u budžet iz kojeg je isisana. Godinama nema dividendi u Bosnalijeku. Dokazi o sprezi menadžmenta Bosnalijeka i zavoda za zdravsveno osiguranje godinama se povlače po tužilaštvu bez ikakve nade da će jednog dana biti procesuirani. Rijetki mediji koji nisu spremni da se uključe u akciju “okrenimo glavu od Bosnalijeka” zbog marketinških ugovora, iznose dokaze o neregularnostima sa esencijalnim listama. Uvijek je tu negdje umiješan Bosnalijek. Istovremeno nema reakcije tužilaštava, politike, vlada... Što bi narod rekao: vlasti se mijenjaju, Arslanagići se bogate. Nikom ne pada napamet da se malo umiješa u svoj posao.

ŠTA KOGA BRIGA

Federalni ministar trgovine, Milorad Bahilj se on zove, kukao je danima po ovdašnjim biltenima kako su ženu i kćerku mu u njega, ostavili da se smrzne negdje kod Salakovca. Krenule gospođa i gospođica Bahilj iz Banje Luke u Mostar, sa sve službenim vozilom i istim takvim vozačem. Zaglavili u snijegu dok je ministar trpio duševne boli sekirajući se. Nikom ne bi sporno zašto ministar u privatne svrhe koristi službeno vozilo koje smo mu mi kupili da bi bolje radio i službenog vozača kojeg mi plaćamo da on ne bi vozio dok rješava državne probleme. Nije to sporno čak ni ministru, probranom kadru iz plejade političara okupljenih oko Osnova za formiranje vlasti u Federaciji BiH i platforme zajedničkog nastupa u institucijama BiH u mandatnom periodu 2010.-2014. Čak se malo i naljutio na novinarku Žurnala što ga provocira zlobnim pitanjima i bahato, u slogovima odbrusio: Šta-te-bri-ga!

Mislite da je-bri-ga premijera Federacije? Mislite da je bi-lo-ko-ga-bri-ga i da će neko odgovarati za: 1. zloupotrebu položaja; 2. bahato i samovoljno ponašanje ministra?

Ne-bri-ni-te, NE-ĆE! Ko će se zajebavati tim banalnostima. Kao što se niko ne bavi arslanagićima, kao što se ne bavi korupcijom, kriminalom, korumpiranim tužiocima, pokvarenim doktorima, lošim profesorima... I sada dolazimmo do problema koji je natjerao ministra Suljagića da podnese ostavku. On se nije mogao pomiriti s tim. Možemo misliti o Suljagiću šta hoćemo. Niko ne može reći da nije pokušao raditi svoj posao. Slijedio je putokaze koje su postavili njegovi partijski drugovi i upao u zamku. Nije znao da u državi za arslanagiće nema mjesta za suljagiće.

(zurnal.info)