Drvoprerađivači su posegli za ovakvim radikalnim potezom, nakon što nisu ispunjeni njihovi zahtjevi, koje su iznijeli na protestnom skupu 18. aprila u Sokocu, da im se obezbijedi dovoljna količina sirovine za rad i da se onemogući nelegalan izvoz trupaca u Srbiju i Crnu Goru.
Tada su jasno zatražili da se prilikom raspodjele drvnih sortimenata prvo ugovore potrebne količine sirovine privrednim subjektima sa prostora sarajevsko-romanijske i gornjo-drinske regije, kao i da prilikom konačnog definisanja količina o raspodjeli trupaca nema zaključivanja pojedinačnih ugovora bez saglasnosti Udruženja drvopreradjivača.
Zatražili su i smjenu direktora JP “Šume Srpske” Riste Marića (Socijalistička partija RS), koga optužuju da “reketira”drvoprerađivače, tražeči od njih deset posto za svaku isporučenu količinu trupaca, koju im isporuči ovo javno preduzeće.
Marić, koji je kadar Socijalističke partije, ranije je odbacio sve optužbe, a nakon bunta drvoprerađivača od 18. aprila obustavio je isporuke drvnih sortimenata za 14 firmi, zbog sumnji da nezakonito oblovinu izvoze iz BiH.
Okidač za pobunu drvoreradjivača bila je odluka Marića da na mjesto direktora Šumskog gazdinstva “Romanija” Sokolac imenuje Rajka Bulajića, protiv koga je podneseno 11 krivičnih prijava zbog nezakonitog rada. Bulajić, kadar SNSD-a, je godinama bio na čelu tog ŠG, a u novembru 2007. godine bio je uhapšen zbog kriminalnih radnji. Jedan od ljudi iz njegovog obezbjeđenja tada je pucao na policiju. Bulajić je čovjek Mirka Čolovića, sokolačkog kabadahije i predsjednika sokolačkog SNSD-a, koji po svaku cijenu želi da pod svojom šapom i dalje drži ŠG i iz njega izvlači ogromne količine novca, što je radio i svih proteklih godina.
U međuvremenu, na mjestu direktora ŠG “Romanija” našao se Strahinja Bašević, kojem Čolović ne može komandovati, pa je pokrenuta akcija da se na to mjesto ponovo dovede Bulajić.
Čolović je kontaktirao Dodika, Dodik gen. sekretara SNSD-a Luku Petrovića, a ovaj Ristu Marića, koji je napisao rješenje da se Bulajić imenuje za direktora ŠG “Romanija”. Onda su se digli drvoprerađivaći, ali i suprotstavljena struja SNSD-a u Sokocu, predvođena Milanom Jolovićem, desili su se prvi, pa onda i drugi protesti, pa je Marić napisao za prvog čovjeka ŠG “Romanija” imenovao Jovana Golijana. Golijan je takodje kadar SNSD-a i Čolovićevog čovjek, a Bulajić je trebalo da postane tehnički direktor. Golijanin je lani, prije izborne kampanje, pretučen zbog obračuna unutar šumske mafije.
Nema sumnje da je situacija sa drvoprerađivačima i njihovom pobunom na Sokocu posledica sukobljavanja unutar SNSD-a i obračuna interesnih grupacija unutar te stranke, koje više ne može kontrolisati ni sam Milorad Dodik.
Isti je slučaj sa zvorničkom “Aluminom”, čiji radnici su najavili ponovni protest ako ne bude deblokiran račun kompanije zbog spornog potraživanja fočanske firme “Pavgord”. Očekuju se i protesti radnika Rudnika “Ljubija” u Prijedoru, ako parlament RS prihvati odluku Vlade RS da se taj rudnik proda kranje sumnjivoj kompaniji “Isreali Investment Group”. Iza odluke da se “Ljubija” proda Izraelcima stoji lično Dodik, dok je protiv toga lider DNS-a Marko Pavić, koji smatra da Rudnik treba prodati kompaniji “Arcerol Mittal”, koja već ima 51 posto akcija kapitala Ljubije.
Godine pogrešnog načina vladavine polako, ali sigurno dolaze na naplatu. I ne inicira ih opozicija, već ljudi iz SNSD-a i vladajuće koalicije. Toliko su intetesi medju njima zapetljani, da ih ih više ne mogu rješavati pregovorima i dogovorima. Ceh plaćaju radnici, drvoprerađivači i građani, koji izlazak na proteste vide kao jedini način rješavanja problema.
(zurnal.info)