Obavještajcima i doušnicima iz SFRJ biće oduzete sve javne funkcije!

Nisu se državni ministri na posljednjoj sjednici Vijeća ministara izjasnili o Nacrtu zakona o dopunskom uvjetu za vršenje javne funkcije u BiH, ali je Nacrt bio na dnevnom redu. Zatražili su još malo vremena za sugestije na tekst dostavljen iz Ministarstva pravde. Iako to naslovom Nacrta nije ni naznačeno, riječ je zapravo o propisu kojim bi u javnim institucijama zauvjek bila zatvorena vrata ljudima čija su se imena na bilo koji način našla u dosijeima sigurnosnih tijela, te civilnih i vojnih organa državne bezbjednosti u bivšoj državi!

OTVARANJE POVJERLJIVIH DOSIJEA

Svi nosioci javnih funkcija, zastupnici, ministri i njihovi zamjenici, direktori agencija, institucija čiji je osnivač država... ukoliko zakon ikada bude usvojen, morali bi prije preuzimanja funkcije dostaviti izjavu ovjerenu kod notara, da ispunjavaju "poseban uvjet". A sve činjenice o kandidatima procjenjivala bi i verificirala Komisija, formirana za te namjene.

Propis jasno kaže: "dopunski uvjet za kandidata ili nosioca javne funkcije ispunjavalo bi lice koje u periodu od donošenja Deklaracije o pravima građana u Bosni i Hercegovini na Drugom zasijedanju ZAVNOBiH-a 1944. godine, do konstituiranja prve višestranačke Skupštine Bosne i Hercegovine od 20. decembra 1990. godine, nije bilo registrovano u dosijeima državnih bezbjedonosnih tijela i organa Republike Bosne i Hercegovine i civilnih i vojnih organa državne bezbjednosti Socijalističke federativne republike Jugoslavije (u daljem tekstu: SFRJ) da je kao naredbodavac ili korisnik informacija ili prikriveni saradnik ili prikriveni informant u toku operativnog prikupljanja informacija i podataka koje su bile predmet obrade čuvanja i korištenja od strane organa bezbjednosti, primjenilo mjere represije iz političkih pobuda prema licima političkim neistomišljenicima ili licima o kojim su dosijei vođeni".

Samo bi ovaj dio teksta zakona otvorio brojna pitanja oko kojih se proteklih godina uglavnom i polemisalo. Gdje su arhivi s imenima bivših obavještajaca u sigurnosnim strukturama ali i imena "doušnika regrutovanih po kućama" i može li Komisija objektivno donijeti sud o tome ko ispunjava a ko ne ispunjava "poseban uvjet"? Hoće li zakon samo rasplamsati priču o "sistemu kojim se čuvala bivša država" i ko je htio a ko navodno morao biti karika u tom "sigurnosnom lancu"?

Hoće li zakon biti sredstvo za političke obračune neistomišljenika? Koliko zakon zadire u nečija ljudska prava?

Mnogo je mišljenja u BiH i svakojakih argumenata ZA ali i PROTIV ovakvog zakona. Puno je pitanja, je li u Bosni i Hercegovini "sazrelo vrijeme" za ovakve procese?

Neki od nosilaca javnih funkcija u BiH, a koji su bili među najglasnijim zagovaračima otvaranja priče o lustraciji, navodno čak nisu ni znali da je pomenuti Nacrt zakona uopće dostavljen Vijeću ministara BiH.

Zanimljiv je i trenutak u kojem se priča pokreće jer niti je vrijeme predizborne kampanje, a i državna vlast ima pune ruke drugog posla. Kome se to u aktuelnoj vlasti eventualno odašilje poruka da bi se moglo kopati po njegovoj prošlosti?

KAKO DOKAZATI KO SU BILI NEFORMALNI DOUŠNICI

Politički analitičar Admir Meko, proteklih godina bavio se analizom bivših komunističkih država i procesima koji su uslijedili nakon tranzicije. Svojevremeno je u intervjuu za magazin Žurnal upozorio na probleme koje bi neminovno donio eventualni početak ovog procesa.

- Problem koji se često javljao je da su dokumenti o nečijoj krivici “procurili” u javnost, i to se dešavalo ne samo u Češkoj nego i u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, Albaniji, jer je evo predstavljalo vrlo efikasno sredstvo u političkim obračunima.

Takav je slučaj bio sa dosijeom Milana Kundere koji je sadržavao dokaze o njegovoj svojevremenoj saradnji sa tadašnjim režimom ili slučaj jednog kardinala u Poljskoj i koji je naknadno procurio u javnost.Naravno, uvijek se postavlja pitanje zašto se to desilo baš sada jer su ti dokazi postojali od ranije.

Problem su takođe predstavljali obični građani koji su bili neformalni doušnici službe bezbjednosti ali su na to bili prisiljeni na jedan ili drugi način.

Bit će zasigurno još polemike o Nacrtu zakona o dopunskom uvjetu za vršenje javne funkcije u BiH. Za sada ni poneki u najvišoj vlasti u državi ne znaju šta zapravo predviđa taj dokument, jer ni ne znaju da je bio na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara.

Možda zato što neko naslovom dokumenta želi bar izvesno vrijeme sakriti suštinu dokumenta od javnosti, ali možda baš i neki zaista misle da trenutno imaju preča posla.

(zurnal.info)