Obnova porušenih objekata mogla bi trajati stotinjak godina

Analizirane su prakse implementacije programa koji se finansiraju iz udruženih budžetskih sredstava države i nižih nivoa vlasti, a koji su namijenjeni za rekonstrukciju individualnih stambenih jedinica za potrebe povratka.

Analizirano je i vrijeme njihove implementacije, faktori koji su uticali na postignute rezultate i efekte, kao i aktivnosti nadležnih institucija na ostvarenju jednog od strateških ciljeva Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Iako je najviše urađeno na ostvarivanju prava na povratak, ne postoji jedinstven pristup tumačenju prava povratnika, izbjeglih i raseljenih osoba, kao ni definiranju održivog povratka, saopćeno je danas iz Ureda za reviziju institucija BiH.

Revidirana strategija neusaglašenost ovih propisa identificira kao realnu prepreku za održivi povratak. Entitetski zakoni nisu u potpunosti usaglašeni, a različiti su i kriteriji za sticanje statusa raseljene osobe.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nema podatke o efektima programa zajedničkih projekata rekonstrukcije individualnih stambenih jedinica (ZPR), odnosno o broju ostvarenih povrataka putem realiziranih programa pomoći za povratak i rekonstrukciju.

Opći je zaključak da su podaci na osnovu kojih se planiraju i odobravaju sredstva za finansiranje programa povratka, te donose odluke u ovom procesu neažurni, a samim time i nepouzdani. Međutim, njihovim međusobnim upoređivanjem da se zaključiti da svaka četvrta obnovljena stambena jedinica nije useljena.

Otkako je 2004. godine uvedena praksa finansiranja obnove udruženim sredstvima države, entiteta i Brčko Distrikta, do kraja 2010. godine za rekonstrukciju individualnih stambenih objekata odobreno je više od 75 miliona KM.

U istom periodu, ovim sredstvima obnovljeno je 2.117 individualnih stambenih objekata. Procjene govore da zbog neefikasnosti uključenih institucija iz ovih sredstava kasni obnova više od 1.000 objekata na čiju obnovu i povratak čeka više od 3.500 osoba.

Postojećom dinamikom godišnje je obnavljano tek nešto više od 400 objekata. Zadržavanjem ovakve dinamike i uz pretpostavku da se osiguraju potrebna sredstva, obnova preostalih porušenih objekata mogla bi trajati i narednih stotinjak godina.

Nedovoljno je urađeno na osiguravanju pouzdanih podataka, praćenju, nadzoru i analizi rezultata i efekata programa. Kao posljedica toga, rijetka su sistemska rješenja koja su mogla značajnije unaprijediti sistem implementacije programa ZPR.

Ustanovljena je praksa raspodjele sredstava na pripadnike određene nacionalnosti prije nego što su poznate potrebe, potencijalni korisnici i njihova nacionalna pripadnost. Uvođenjem nacionalnog ključa pri raspodjeli udruženih sredstava po općinama, ograničava se pravo pristupa programu osobama druge nacionalnosti što posebno stavlja u drugi plan pripadnike nacionalnih manjina u BiH.

Istraživanja su pokazala da je sistem obnove objekata neefikasan i da negativno utiče na obnovu i povratak. Implementacija projekata nerijetko traje duže od dvije godine, a svaka četvrta obnovljena stambena jedinica nije useljena.

Izvještaj sadrži preporuke čijom bi se implementacijom realizirao strateški cilj povratka svih zainteresiranih u prijeratna prebivališta, a raspoloživa sredstva mogla usmjeravati na poboljšanje ekonomskih uvjeta u povratničkim mjestima.

(Fena)