U BiH su odškolovane već četiri generacije djece u okviru škola nazvanih “dvije pod jednim krovom”. Nalaze se u tri federalna kantona – Srednjobosanskom, Hercegovačko-neretvanskom i Zeničko-dobojskom.
Iako je Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u FBiH optimistično krajem maja najavila kako će se raditi na ukidanju diskriminacije i segregacije koja se najviše očituje u postojanju "dvije škole pod jednim krovom", njihove namjere bit će teško provesti u praksi. Na pitanje novinara da li to znači da će se raditi na ukidanju ovog fenomena, predsjednik ove koordinacije i federalni ministar Damir Mašić je kazao da on nema ustavne ni zakonske ovlasti da ukine postojanje takve segregacije. Zato će, rekao je, kantonalni ministri koji imaju ovlasti u tom polju urade analizu načina funkcioniranja tih škola i dati prijedloge ujedinjenja.
Kazne zbog druženja
Kako stvari funkcionišu na terenu i koliko će truda trebati da se promijene najbolje znaju oni koji često rade sa učenicima ovih škola. Fondacija Schüler Helfen Leben (SHL) se od 2004. intenzivno bavi problematikom fenomena dvije škole pod jednim krovom. Nakon obilaska škola, rada sa djecom i osobljem, brojnih seminara i obuka, zaključak je poražavajući:
- Tragično je da su ti mladi ljudi izgrađeni u fašiste i nacionaliste. Kada razgovarate sa njima, vrlo često možete čuti fraze njihovih nastavnika ili roditelja. Klinci ne žele sarađivati međusobno, a oni koji žele osjećaju se kao autsajderi u svojoj sredini, kaže rukovodilac SHL ureda u Bosni i Hercegovini Aida Vehabović i objašnjava:
- Da se razumijemo – djeca su super, nisu kriva ni za šta – kada ih, naprimjer, pozovemo na seminar nakon nekoliko sati shvate da imaju iste ciljeve ali i iste probleme. Hrabriji učenici govore nam i o lošim iskustvima kada su kažnjavani zbog druženja sa drugima. Nakon svega, uvijek dođu do zaključka da nemaju problem u komunikaciji jedni s drugima ali da to ne smiju zbog nastavnika ili roditelja.
Vrlo je pesimistična kada je u pitanju objedinjavanje škola jer se, kaže, čini da je stanje iz godine u godinu sve gore:
- Direktore škola i nastavno osoblje postavljaju stranke. Ako uzmete u obzir različite cilljeve tih stranaka, doći ćete do zaključka da u tim podijeljenim kantonima imaju zajednički cilj – totalna podjela. Ukoliko sam uzoran član stranke imam dobre šanse da budem nastavnik ili direktor škole, i bit ću to onoliko dugo koliko budem poslušan.
SHL je prošle godine osmislio i finansijski podržao snimanje dokumentarnog filma Dvije škole pod jednim krovom:
-Ne vidim sebe da dijelim istu klupu s učenikom koji govori drugim jezikom - kaže jedna od sagovornica.
Autori filma su Zoran Ćatić i Enes Zlatar a Aida Vehabović, koja je i producentica filma, kaže kako je bilo vrlo teško ući u sredine u kojima je film sniman, ali i ostvariti saradnju sa resornim ministarstvima:
- Na početku smo imali dobru saradnju sa nekim ministarstvima ali je kasnije došlo do problema. Primjera radi, tadašnja ministrica obrazovanja SBK Greta Kuna zabranila je dolazak nastavnog osoblja na promociju jer smo u filmu iskoristili njenu izjavu o nemiješanju krušaka i jabuka, sa kojima je uporedila učenike.
Regrutovanje novih birača
U BiH trenutno rade 54 škole pod jednim krovom, sa različitim administrativnim oblicima – kao jedan ili dva pravna subjekta sa nastavnim planovima na različitim jezicima, objedinjene škole ali bez zajedničkih multietničkih odjeljenja, jedan pravni subjekt u kojem se nalaze odjeli drugog... i slično.
Kada je krajem 2009. posebno oformljena radna grupa koja se sastojala od predstavnika ministarstva i nekih međunarodnih organizacija pisala izvještaj o školama, navedeno je da nastavno osoblje i učenici s radošću sarađuju jedni s drugima i učestvuju u zajedničkim programima.
Da takvih slučajeva zaista ima potvrđuje i Aida Vehabović, ali kaže kako je veliki broj i negativnih primjera. Ministarstva lažno dobru sliku daju namjerno jer, kaže, na taj način zadržavaju podjelu, koja je u njihovom interesu:
- Naša ministarstva kao kriterij kada govore o dvije škole pod jednim krovom ne spominju integracije programa i nastavnog osoblja. Već škola koja je imala dva direktora i dva naziva sada ima jednog direktora i jedan naziv, jedan je Bošnjak, zamjenik Hrvat i obrnuto. A ostat će podjela jer nije riječ o administrativnom ujedinjenju programa već ujedinjenju osoba. Nastavno osoblje ostaje i dalje isto, jednonacionalno, ništa se time ne mijenja, na papiru izgleda kao riješen problem, ali se on samo produbljuje.
SHL ali i druge nevladine organizacije žele vršiti pritisak na donosioce odluka zarad dobrobiti djece, zajednički je stav. Ali i procjena da je 2000. bilo mnogo lakše raditi na multietničkom nivou nego ove, 2011:
- Toliko vremena je prošlo, toliko novca je uloženo, a podjele su sve gore. Nove generacije su u nekom filmu da uopšte i ne znaju za dijelove svoje države a kao svoju osjećaju neku drugu državu. Posebno je srednja škola zanimljiva jer vam je tu po 500, 600 budućih birača. Ako dobro izlobirate učenike oni su u 4. srednje punoljetni imate nove birače. Zato se direktori ne libe da ih uključuju u forume mladih ove ili one škole, gdje su oni toliko izmanipulisani i rijetko razmišljaju sami... Radili smo i sa roditeljima u tim školama, ima ih sa različitim mišljenjima.
Jako mnogo roditelja, kaže Aida više nema volje, snage ni hrabrosti. Često kažu da ne smiju da se pobune jer će izgubiti posao i neće moći prehraniti dijete:
“Ako kaže: 'Želim da moje dijete ide u normalnu školu', dobit će otkaz na poslu. Nažalost, sve je gore.”
Magazin Žurnal u narednom periodu donosi reportaže iz podijeljenih škola.
(zurnal.info)