Od “praznika proljeća i rada” do nastavka Valpurgijske noći

Otkad je, odlukom Druge internacionale (međunarodne udruge radnika) u Parizu 1889., na stotu godišnjicu Francuske revolucije proglašen Međunarodnim praznikom rada, Prvi maj se zvanično slavi u više od 80 zemalja. U Skandinaviji i Njemačkoj se proslavom Prvog maja često samo nastavljaju fešte povodom obilježavanja Valpurgijske noći (Walpurgisnacht), praznika paganskih korijena koji se tradicionalno obilježava u noći 30. aprila, paljenjem logorskih vatri.

U Njemačkoj su Prvi maj (Erster Mai) u Dan rada (Tag der Arbeit) preimenovali nacisti a taj se naziv zadržao do danas. Premda u Berlinu i drugim većim gradovima nerijetko dolazi do protesta i sukoba s policijom, većina Nijemaca ga koristi za porodične izlete. Velikom proslavom u gradskom parku Prater, te paradom centralnim gradskim ulicama, Dan rada se obilježava u Beču, kao i drugim gradovima Austrije. Jedna od tradicija u manjim mjestima, koja takođe potiče iz drevne prošlosti, jeste podizanje majskog drveta (Maibaum), dugačkog štapa napravljenog od trupca drveta, ukrašenog rezbarijama, vrpcama i cvijećem.

U Rusiji se ovaj dan naziva “praznikom proljeća i rada” a diljem zemlje održavaju se parade i protesti. Već godinama, radničke unije iz Francuske, Italije i Grčke na ovaj dan, masovnim demonstracijama koje znaju okupiti na stotine hiljada učesnika, zahtijevaju bolji položaj radnika.

Međunarodni praznik rada se obilježava i u zemljama Latinske Amerike, Azije - u Kini se održavaju vojne parade, ide se na izlete i putovanja a praznuje se i duže ukoliko Prvi maj “pada” u neradni dan, kao kod nas – te Afrike i Indije.

“Komunistički praznik” čikaških korijena

Na prvomajskim demonstracijama u Italiji dvoje ljudi smrtno je stradalo u sukobima između nacionalista i komunista; U Japanu demonstracije u Tokiju, Yokohami, Kobeu i Osaki obezbjeđivale hiljade policajaca, petnaestak socijalista uhapšeno; U Beču parade i demonstracije prošle bez nereda.

Ovo su vijesti koje je dnevnik The New York Times objavio drugog maja 1921. godine.

Mnogi Amerikanci ovaj datum i danas smatraju državnim praznikom komunističkih zemalja, poput Kube i Kine. Tako zaboravljaju da su upravo čikaški radnici štrajkom, u kojem je sudjelovalo preko 35.000 radnika koji su zahtijevali osmočasovno radno vrijeme, postavili temelj dana obilježavanja radničkih prava, daleke 1886. Kako bi napravili protutežu “komunističkom prazniku”, u Sjedinjenim državama se Prvi maj danas obilježava kao Dan lojalnosti (Loyality Day), posvećen vjeri u slobodu i temeljne vrijednosti američkog društva. Premda se u pojedinim gradovima tim povodom održavaju parade i ceremonije a pokoji predsjednik – kao što su to učinili George H.W.Bush, Bill Clinton ili Ronald Reagan – objavi saopćenje, za Amerikanace je ovo običan radni dan, baš kao i za žitelje Kanade, Australije i Novog Zelanda. Dan rada (Labour Day) u SAD-u se obilježava prvog ponedjeljka u septembru. Prvi maj se ne slavi ni u Velikoj Britaniji, već je prvi ponedjeljak u maju neradni dan, pa Britanci koriste produženi vikend za putovanja.

U našoj zemlji Prvi maj je, danas, uz Novu godinu jedini praznik koji se obilježava na cijeloj teritoriji države. Uprkos katastrofalno lošoj ekonomskoj situaciji, ne karakterišu ga demonstracije u cilju poboljšanja radničkih prava, već tradicionalni izleti uz prvomajski grah, roštilj i/ili jagnjetinu. Premda meteorolozi najavljuju oblačno i kišovito vrijeme, mnogi i ove godine planiraju odlazak u prirodu.

Bosanci i Hercegovci, sretan vam Prvi maj, međunarodni praznik rada!

(zurnal.info)