BJELAVE ZA VJEŠANJE: Osamnaest mjeseci kašnjenja i 200.000 KM skuplja obnova studentskog doma

Obnova paviljona u studentskom naselju Bjelave trajala je 18 mjeseci duže i koštala 200.000 maraka više od predviđenog, pokazuje istraživanje Žurnala.

Zbog lošeg planiranja Zavoda za izgradnju i greškama u javnim nabavkama obnova drugog paviljona u Studentskom naselju Bjelave trajala je duže od dvije godine i koštala 1,1 milion maraka, što je više od predviđenog vremena i novca za obnovu ovog paviljona.

Dok je obnova paviljona kasnila dio studenata živio je u neuslovnim sobama sa lošim grijanjem, propalim krevetima i plafonima koji se urušavaju.

U novi paviljon studenti će useliti u drugoj polovini novembra 2016. godine iako je rok za završetak radova bilo proljeće 2015. godine. Direktor Studentskog centra Emir Kadrić kaže da je novac za rekonstrukciju paviljona odobren prije tri godine ali su radovi tekli sporo.

- Uvijek se to nešto sporo radi i sve je to išlo nekim usporenim tempom – kaže za Žurnal Kadrić i dodaje da su početne procjene troškova rekonstrukcije bile dobre “osim što kad su se otvorili radovi nije se znalo da neka statika nije u redu pa se zbog nekih statičkih momenata moralo nešto dodatno ugrađivati i onda su te neke cifre probijene”.


Propali tenderi

Već 40 godina u rekonstrukciju dotrajalih paviljona u kojima studenti žive nije uložena gotovo niti jedna marka.

Više od trideset studenata u jednom paviljonu koristi zajedničko kupatilo. Prije nekoliko godina je u jednom od njih otpao komad plafona a nedavno se plafon urušio i u jednom od kupatila u studentskoj sobi.

Studenti koji se kupaju u zajedničkom kupatilu, prije spavanja rupe na prozorskoj drvenariji popune papirima. Kreveti u kojim spavaju stariji su od njih. Iste te krevete koristile su i prijeratne generacije studenata, ali i izbjeglice koje su u domu boravile do kraja 1996.godine.

Tarik Čalkić već pet godina živi u Studentskom naselju Bjelave i kaže da je od početka njegovog studiranja situacija katastrofalna, ali da se s vremenom čovjek navikne jer ne zna kome da se požali.
 - Ne znam kome da odem, osjećam da mi je malo rizično da idem i pričam protiv nekog - kaže Čalkić.

Kanton Sarajevo je 2013. godine napokon pronašao novac za rekonstrukciju jednog od paviljona. Izdvojeno je tačno milion maraka.

Posao obnove povjeren je Zavodu za izgradnju Kantona Sarajevo. Prije početka obnove Zavod je želio napraviti projektnu dokumentaciju za obnovu jer su posljednje zvanične informacije o stanju zgrade paviljona bile još iz 2002. godine kada je Studentski centar Sarajevo napravio “Elaborat – Idejno rješenje adaptacije P2”.

Dva pokušaja javne nabavke za izradu projektne dokumentacije konkurentskim postupkom su poništena jer je broj ponuda bio nedovoljan a ponuđena cijena “veća od realno procijenjenih i obezbijeđenih finansijskih sredstava”. Treći pokušaj Zavod je smatrao uspješnim ali ga je nakon žalbe jednog od ponuđača poništio Ured za razmatranje žalbi.

Nove tendere za izradu projektne dokumentacije Zavod nije raspisivao.

Bez detaljne provjere stanja zgrade paviljona Zavod je 2014. godine raspisao novi tender, ovog puta otvoreni poziv za obnovu u kojoj će se projektovanje raditi istovremeno sa građevinskim radovima.

Tendersku dokumentaciju preuzelo je deset građevinskih firmi, potvrdili su nam u Zavodu za izgradnju Kantona Sarajevo. Ponudu je poslala samo jedna kompanija, Unigradnja iz Sarajeva.

Igor Vukajlović, stručnjak za javne nabavke iz udruženja Tender, objašnjava da su po Zakonu o javnim nabavkama koji je bio na snazi u vrijeme kada je Zavod birao građevinsku kompaniju, na tenderu morale učestvovati najmanje tri kompanije.

- Prema Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja nabavke, da bi se osigurala transparentost, bile su potrebne najmanje tri prihvatljive ponude da bi se zaključio ugovor – objašnjava Vukajlović i dodaje da manje ponuda smanjuje transparentnost nabavke: Samo jedna ponuda obično se dostavlja u nabavkama u kojima su kriteriji kvalifikacije tako postavljeni da pogoduju samo jednom “protežiranom” ponuđaču.

Radovi na drugom paviljonu su počeli u jesen 2014. godine i trebali su se završiti za šest mjeseci. Niz radova koje Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo, institucija zadužena za rekonstrukciju, nije predvidio, produžit će rekonstrukciju na duže od dvije godine i povećati njenu cijenu za gotovo 230.000 maraka.

Ugovor je potpisan između Zavoda i izvođača radova Unigradnje Sarajevo, uprkos tome što su bili jedini ponuđač na tenderu. Rok za izvršenje ugovora "ključ u ruke" bio je šest mjeseci. U obavještenju o dodjeli ugovora jasno su navedeni svi radovi koje Unigradnja treba da uradi. Na spisku su i krov, fasada i sve instalacije unutar zgrade, uključujući "sve građevinsko-zanatske i završne radove".

Greške u žurbi

U proljeće 2015. godine, umjesto završetka rekonstrukcije, radovi se produžavaju. Zavod je u martu 2015. godine, kada su radovi već trebali biti završeni, obavijestio Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade da su imali pogrešnu informaciju o kvadraturi paviljona. Grešku je, tvrdio je Zavod, napravio Studentski centar kada je 2002. godine pravio idejno rješenje adaptacije drugog paviljona. Centar je izračunao kvadraturu paviljona iako nije imao pristup u "prostore zatrpane otpadom iz ratnog perioda". Razlika je bila 115 kvadrata.

Zavod u augustu 2015. godine potpisuje prvi dopunski ugovor, što povećava cijenu rekonstrukcije za dodatnih 145.900 maraka što je ukupne troškove dovelo do milion maraka, koliko je bio početni budžet cijelog projekta.

Vukajlović objašnjava da u javnim nabavkama sistem "ključ u ruke" znači da izvođač radova odnosno građevinska firma prihvata posao uz sve dodatne nepredviđene radove.

Direktorica Zavoda Ljiljana Pelidija objašnjava da je Zavod imao drugačije viđenje ovog sistema. Odredba "ključ u ruke" podrazumijevala je sanaciju i adaptaciju paviljona sa svim građevinskim i instalaterskim radovima bez radova na konstrukciji zgrade "jer se pri ugovaranju smatralo da konstrukcija zadovoljava važeće propise", kaže Pelidija.
- Nakon demontaže stropova sa ploča i obijanja maltera sa konstruktivnih zidova pregledom je konstatovano da se ista mora sanirati – kaže u pismenom odgovoru Žurnalu Pelidija.

Dževad Jusufspahić, šef službe tehničkog nadzora Zavoda za izgradnju, objašnjava da je postojao strah da bi Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade na kraju godine mogao povući novac za obnovu ukoliko se on ne iskoristi pa je Zavod želio što prije početi obnovu.
- Bila je žurba pa nismo predvidjeli da bi konstrukcija mogla biti u toliko lošem stanju – kaže za Žurnal Jusufspahić i dodaje kako su pravo stanje zgrade paviljona vidjeli tek kada su skinuli slojeve na zidovima i plafonima: Nismo mogli pretpostaviti da će biti toliko rupa na konstrukciji.

Igor Vukajlović objašnjava da je Zavod imao mogućnost da naplati "penale" Unigradnji zbog probijanja roka radova. U Zavodu su nam potvrdili da su kazne za kašnjenje predviđene ugovorom ali da one nisu naplaćene.

Rokovi iz prvog dopunskog izvještaja su ispoštovani, tvrdi direktorica Pelidija. Svi dodatni radovi su trebali biti završeni u januaru 2016. godine ali su se u međuvremenu pojavili novi, i ovaj put "nepredviđeni" radovi. U martu 2016. godine Zavod potpisuje novi ugovor sa Unigradnjom.

Problem sa pogrešnom kvadraturom riješen je novim, trećim dodatnim ugovorom u maju 2016. godine, više od godinu dana od roka kada je obnova trebala biti završena.

Sva tri dodatna ugovora sa Unigradnjom provedena su pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja. Treći i posljednji dodatni ugovor sa Unigradnjom, za radove tokom 20 dana, vrijedan je 60.600 maraka.

Dodatni radovi su povećali ukupnu cijenu obnove paviljona na Bjelavama za 224.540 maraka, bez poreza na dodanu vrijednost.

Prema podacima koje smo dobili od Zavoda za izgradnju rekonstrukcija Paviljona II na Bjelavama koštala je ukupno 1.092.010,00 maraka, uključujući porez, gdje su, kako kažu iz Zavoda, obuhvaćeni svi radovi predviđeni projektom i Ugovorom.

Zavod je prvi ugovor sa Unigradnjom potpisao po starom Zakonu o javnim nabavkama ali su aneksi ugovora potpisivani u vrijeme kada je na snazi bio novi zakon.

Vrijednost dodatnih radova nije mogla biti veća od 20 posto od vrijednosti početnog ugovora.
- Aktuelnim Zakonom, u skladu sa kojim su provođeni pregovarački postupci, predviđeno je da dodatni ugovori ne smiju preći 20 posto vrijednosti osnovnog ugovora, a takođe se navodi i da se to mora odnositi na "nepredviđene radove", a u ovom slučaju to teško da se nije moglo predvidjeti – objašnjava Vukajlović.

Dodatni radovi u ovom slučaju iznosili su 30 posto od vrijednosti početnog ugovora!


Nauk za buduće radove

Dok u Zavodu smatraju da se dodatni radovi nisu mogli izbjeći i cijena nije mogla biti niža, Igor Vukajlović smatra da je drugačije planiranje obnove moglo pojeftiniti radove.
- Da su i drugi ponuđači znali da rok za izvođenje radova može biti duži, kao i za postojanje radova koji nisu bili predviđeni tenderskom dokumentacijom, te da je vrijednost posla veća nego prvobitno planirana, vjerovatno bi bio veći broj ponuda, a time i cijena niža – objašnjava Vukajlović.

Direktorica zavoda Ljiljana Pelidija smatra da kašnjenje u obnovi zgrade izgrađene krajem 1950-ih godina nije bilo rezultat lošeg planiranja Zavoda niti lošeg rada izvođača "već isključivo rezultat lošeg stanja konstrukcije koja nije mogla biti poznata prije raspisivanja tendera".
- Potreba da objekat ima stabilnost prema važećim standardima i propisima i da se završi kvalitetno te razlika u kvadraturi je prouzrokovala i dopunske ugovore i kašnjenje u odnosu na ugovoreni rok – kaže za Žurnal Pelidija.

Studentski centar Sarajevo uložio je naknadno oko 100.000 maraka za namještaj u studentskim sobama. Novi paviljon će imati 96 kreveta. Sve sobe će imati ormare, frižidere, televizore i internet.

Obnovljeni paviljon na Bjelavama biće otvoren do kraja novembra 2016. godine. Pravo da u njemu borave imaće najbolji studenti, studenti sarijih godina i oni studenti koji se nisu ogriješili o kućni red. Smještaj u novom paviljonu studenti će plaćati 20 posto više nego u drugim paviljonima. One prostorije koje budu slobodne u prihvatljivim paviljonima biće popunjene studentima iz osmog i devetog paviljona čime će, kako kaže direktor Emir Kadrić, najvjerovatnije doći do njihovog zatvaranja.
- Ta dva paviljona su montažnog karaktera i oni su davno svoj vijek trajanja istrošili. Oni bi trebalo da se sruše - kaže Kadrić, koji je ušao u 16. godinu direktorskog mandata, i dodaje da se paviljoni, iako neuslovni, koriste: Nisu to prostori koji se ne mogu koristiti, ja znam pouzdano da ima mnogo gorih prostora u državi pa se koriste za razne svrhe. Ali evo mi smo primorani da ih kao takve stavljamo i studenti prihvataju. Da nisu prihvatili mi ga ne bi ni stavili u funkciju.

Kadrić se nada da će se i osmi i deveti paviljon uskoro obnavljati.

Direktorica Zavoda za izgradnju Ljiljana Pelidija kaže da će iskustvo obnove drugog paviljona poslužiti za obnavljanje drugih paviljona.

Njen kolega Dževad Jusufspahić kaže da se buduće obnove od početka mogu bolje pripremiti.
- Ovo treba da bude na nauk za neke buduće radove, da se odmah naprave istraživanja, da se to odmah pripremi kako treba – kaže Jusufspahić.

(zurnal.info)