Osumnjičeni i tužiteljica na godišnjem odmoru

Sjeća li se iko Umije M., četrnaestogodišnje djevojčice koju je pripiti muškarac vukao za ruku i nudio joj da mu s njim “bude dobro”, ispred kafane Leo u Bistarcu kod Tuzle, septembra 2008. godine? Djevojčica, koja je zbog proživljene traume u više navrata tražila pomoć psihologa, kao napadača je, na osnovu fotografija objavljenih u novinama, prepoznala Slavena Kovala, tadašnjeg prvog zamjenika glavnog tužioca i šefa Odjela za krvne i seksualne delikte u Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli. Koval, koji je i danas tužilac, svojedobno je saslušan u svojstvu svjedoka potvrdivši da je rečenog dana boravio u kafani Leo ali i negiravši bilo kakvu umiješanost. Počela je, zatim, višegodišnja pravosudna trakavica kojoj se, bar kako sada stvari stoje, kraj ne nazire.

Predmet je oktobra 2008., iz Kantonalnog tužilaštva u Tuzli proslijeđen Federalnom tužilaštvu FBiH koje ga je, ocijenivši da prijavljeni događaj ukazuje na kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, uputilo Tužilaštvu BiH. Odatle je pak ubrzo vraćen:
- Razlog je pravni stav Tužilaštva BiH da se malodobna osoba ženskog spola ne smatra, kako su naveli „ženom“ i zbog toga Tužilaštvo BiH smatra da nisu ostvarena zakonska obilježja krivičnog djela iz Zakona o ravnopravnosti spolova BiH - pojasnila je medijima, svojevremeno, federalna tužiteljica Hajrija Hadžiomerović-Muftić. Gotovo tri godine kasnije, ovaj predmet i dalje skuplja prašinu. U razgovoru za Žurnal Umijin advokat, Suad Kumrić, objašnjava:

- Izgleda da nema previše volje za vođenjem ovog predmeta, koji je neko gurnuo duboko u ladicu. Postoji bar sedam-osam elemenata koji omogućuju Tužilaštvu da donese odluku. Majka djevojčice obavijestila me je da su dolazila dvojica emisara, poslatih od strane lica koje je Umija označila kao napadača, da nude novac i druge pogodnosti u zamjenu za odustajanje od ovog predmeta. Majka je dala iskaz policiji, pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću. Tu su i svjedoci koji su spremni sve potvrditi. Međutim, iz Federalnog tužilaštva nisu, tim povodom, kontaktirali ni Umiju niti njenu majku, kako bi dale zvaničnu izjavu. Inače, za tri godine ništa nije urađeno.

U tuzlanskom Tužilaštvu doznali smo da je tužilac Slaven Koval trenutno na godišnjem odmoru van zemlje. Advokat Kumrić nada se skorom očitovanju Federalnog tužilaštva, za koje se nada “da će sprovoditi zakon” prije nego odluči o daljim koracima. Kako je i predmetna tužiteljica Hadžiomerović-Muftić na godišnjem odmoru, za Žurnal govori glavni federalni tužilac Zdravko Knežević:

- Federalni tužilac predmet je proslijedio Tužilaštvu BiH smatrajući da se radi o osnovama sumnje da je počinjeno krivično djelo iz člana 27 u vezi sa članom 4 Zakona o ravnopravnosti spolova, koji je djelo iz pravne nadležnosti Tužilaštva BiH. Nakon dužeg perioda dobili smo obavještenje da se u ovom slučaju ne radi o djelu iz njihove nadležnosti. Tim povodom, pošto nismo našli osnova za gonjenje prema Krivičnom zakonu FBiH, obratili smo se ombudsmanima BiH smatrajući da se radi o interesantnom pravnom slučaju i pitanju iz oblasti ljudskih prava. Nekoliko puta smo urgirali i nismo dobili odgovor, ne znam iz kojih razloga, ali ćemo u svakom slučaju još jednom urgirati kako bi dobili mišljenje te institucije. U međuvremenu ćemo pokušati stupiti u kontakt s advokatom koji zastupa interese malodobne, te s njim dogovoriti da mi riješimo predmet u okviru nadležnosti, u smislu mogućnosti ili nemogućnosti primjene Krivičnog zakona FBiH, kako bi mu otvorili put da se apelacijom obrati Ustavnom sudu BiH radi dalje zaštite prava oštećene. Prema stanju u spisu koji mi imamo na konkretnu situaciju nije, po svemu sudeći, primjenljiv Krivični zakon FBiH ali do donošenja konačne odluke mi ćemo to sve detaljno preispitati i biti stoprocentno ubijeđeni i uvjereni u ispravnost, pravilnost i zakonitost naše odluke.

Žrtve nemaju nikakva prava

Suad Kumrić kaže da “čekanje na mišljenje ombudsmana nikako ne može biti razlog za Tužilaštvo da ne radi svoj posao”. Takođe dodaje da, prema njegovom mišljenju, postoji sasvim dovoljno elemenata za donošenje pravne odluke. Ombudsman Jasminka Džumhur za Žurnal objašnjava:

- Institucija ombudsmana nema mogućnosti da daje mišljenje. Mi nemamo individualnu žalbu, obraćanje jedne institucije protiv druge. Ako se pogleda naša izvorna nadležnost, mi postupamo prvenstveno prema individualnim žalbama. U konkretnom slučaju mi to možemo, prema službenoj dužnosti, u cilju zaštite prava ove malodobne osobe s tim što imamo ograničavajući faktor da ne možemo ulaziti u meritum suda. Ovo je pat pozicija u kojoj se svi ponašaju u stilu “ovo nije moja nadležnost”. Džumhur dodaje da advokatu ostaje mogućnost da podnese apelaciju Sudu u Strasbourgu jer pred sudovima u Bosni i Hercegovini nije osigurana adekvatna zaštita žrtve ili da se eventualno obrati Ustavnom sudu BiH. - Svako dalje odlaganje korištenja pravnih mehanizama i čekanje da će neko donijeti neku drugačiju odluku stavlja ovu žrtvu i dalje u tretman nezaštićenosti, objašnjava ombudsman. Ističe da je problem u tome što se Tužilaštvo BiH nije ni upustilo u proceduru dokazivanja, zbog uskog tumačenja Zakona o ravnopravnosti spolova kad je u pitanju “objekat zaštite”. Sem toga, ističe da “reformom krivičnog zakonodavstva u BiH nije osigurana dovoljna zaštita žrtava, ne samo u konkretnom predmetu već i u slučajevima ratnih zločina”.

- Žrtve, posebno oštećenici u krivičnom postupku, nemaju nikakvih prava – objašnjava Jasminka Džumhur.

U slučaju Umije M., tadašnji potpredsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Zekerija Mujkanović medijima je izjavio da ”tužitelji i suci moraju zadovoljavati visoke standarde kako bi mogli biti imenovani na te dužnosti te da, ako se dogodi neko nedolično ponašanje sudaca i tužitelja, postoji ured disciplinskog tužitelja koji je potpuno neovisan i koji treba ocijeniti ima li u pojedinom slučaju kršenja etičkog kodeksa”:

- Očekujem da ova dva postupka, disciplinski i eventualno istražni, dadnu adekvatne odgovore na ovaj slučaj prenijela je, prije gotovo tri godine, Mujkanovićevu izjavu Federalna novinska agencija. Žurnal je uputio pitanje o sudbini ovog slučaja Uredu disciplinskog tužioca VSTV. U odgovoru koji smo dobili navodi se da je “Ured, nakon istrage sprovedene po službenoj dužnosti, okončao predmet bez pokretanja disciplinskog postupka protiv Slavena Kovala, tužioca Kantonalnog tužilaštva u Tuzli, jer nije utvrđeno da postoji dovoljno dokaza da je počinjen disciplinski prekršaj iz člana 57 Zakona o VSTV BiH.” Detaljne informacije o postupanju u predmetu nisu nam mogle biti dostavljene “u skladu s principom povjerljivosti iz člana 70 Zakona o VSTV”. 

Nakon svega rečenog laik će zaključiti da se, tri godine nakon što je četrnaestogodišnja djevojčica pretrpjela traumu zbog seksualnog uznemiravanja, ništa nije pomaklo s mrtve tačke. Krivac nije pronađen a kamoli procesuiran, papiri se premeću po ladicama a odgovornost prebacuje s jedne institucije na drugu poput vrućeg krompira. Neko maliciozan još bi mogao pomisliti da će, kako stvari stoje, postati društveno prihvaćeno presretati djecu po sistemu “hodi da ti čiko nešto da”.

Nije, međutim, put ka pravdi uvijek tako spor i trnovit. “Tamo gdje svaki angažman smrdi na podvalu, odjednom se u nama probudi zvijer savjesnosti, brzine, njemačke efikasnosti”, napisao je, u povodu ekspresne demonstracije pravne efikasnosti na primjeru nedavno preminule tuzlanske tužiteljice Dijane Milić, Žurnalov kolumnist Ozren Kebo. Kad smo kod zvijeri, biće dobro ako vuk ne pojede magarca u slučaju Umije M.

Svjedočenje Umije M:

Rekao je: ”Šta fali ako je dijete?”

- Vidjela sam da ide za mnom ali sam mislila da ide svojim putem. On me uhvatio za duksericu, otimala sam, govorila mu da me pusti, a on me stalno vukao i govorio ‘Hajde sa mnom’-prenio je, svojedobno, Umijinu izjavu portal Tuzla Live. -Onda je iz objekta izašao neki muškarac i kako je išao prema nama govorio je ‘Pusti je, zar ne vidiš da je dete’, a ovaj je govorio ‘Neka šta fali’. Taj čovjek mu je još jednom ponovio ‘Pusti je’, kad se ovaj izderao na njega, taj ga je udario i taj napadač je pao. Ja se nisam mogla pomjeriti. Taj što me spasio mi je rekao ‘Idi, ako ustane ja ga ne smijem ponovo udariti’-prepričala je, još prije tri godine, djevojčica ovaj mučni doživljaj.

Na osnovu izjava svjedoka, utvrđeno je da je u kritičnom razdoblju u kafani, između ostalih, boravio i tužitelj Koval s prijateljem, radiologom dr. Draganom Obrenovićem. Ispostavilo se, takođe, da su se s mjesta događaja udaljili u Obrenovićevom crnom Citroenu C3. Djevojčica je izjavila da je napadač otišao u "crnom automobilu sa zasječenim zadnjim krajem".

Umijina majka Fadila M. kazala je Nezavisnim novinama - Tražila sam od inspektora da mi kažu ko je napao moje dijete i tek kad sam insistirala rekli su Slaven. Prezime mi nisu rekli, ali su rekli da je neko jako važan i uticajan i da ću na kraju sve saznati.

Koval ne samo da je negirao napad na djevojčicu, već je u dodao da je za njega, kao tužioca, u pitanju i postojanje krivičnog djela:

- Radnja hvatanja za ruku i ta rečenica, ne bih imao osnova, nema dokaza. Ako je bila neka borba, možda bi se moglo nešto tražiti, ali je to je vrlo klizav teren -konstatovao je tužitelj za Tuzla Live.

(zurnal.info)