Radnici Polihema traže svoje, policija ih hapsi dok “novi” vlasnici krčme imovinu koju im je država prepustila na milost i nemilost
E, kako bih volio biti Džafer Selimović. Imao bih stan u Neumu, plaću dvije milje i suprugu Zlatu sa uplaćenim doprinosima. I sve bih to imao zahvaljujući Peri Konjevodu. Samoimenovanom direktoru neumskog hotela Stela. Hotela otetog od tuzlanske Poliuretanske hemije i Federacije BiH.
STAN, AUTO, POZAJMICA...
Naime, u junu 2005. godine, direktor i kuhar potpisali su ugovor kojim su odredili da Džaferova plata bude 2.000 KM. I još su se dogovorili da se Džaferu obezbijedi privremena garsonjera, što je obaveza direktora, nakon čega će kuhar i direktor tražiti konačno rješenje. A prijedlog konačnog rješenja je naveden u članu 6. potpisanog ugovora: “Stan Džafer kupuje na kredit, a otplata rata vršit će Džafer s tim ako je to poslovno moguće da stan bude 50:50 Stellin ili Džaferov stan”
I to nije sve. U članu sedam, ugovorne strane su se usaglasile da će “Džaferova žena Zlata 3 mjeseca biti na bolovanju, a potom će Stella uplaćivati za gospođu Zlatu doprinose koji iznose cca 250-300 KM mjesečno”.
I ko sada ne bi poželio biti Džafer S.? Onaj ko ne zna kako živi Luka Konjevod, brat direktora Pere Konjevoda.
U oktobru 2001. godine, „Salus hotel Sella“ d.o.o. Neum, zastupan po direktoru Peri Konjevodu, sa firmom Alfa Vils, zastupanom po Luki Konjevodu, potpisao je ugovor o izvođenju građevinskih poslova u Hotelu. Braća Konjevod su se, naime, pismeno dogovorila da „nepoznati građevinski radovi“ koštaju 58.900,00 KM. Ugovor je sačinjen u dva istovjetna primjerka od kojih je jedan otišao Luki, a drugu Peri. Iskopirani treći primjerak, devet godina kasnije, proslijeđen je medijima.
Ali nije to bilo jedino bratsko poslovanje. Hotel Stela, zastupana po Peri, u avgustu 2000. godine, posudila je 10 hiljada njemačkih maraka Aluplastu, zastupanom po Luki. Pozajmljeni iznos brat Luka je bio dužan vratiti kad bude imao para. Odnosno, kada njemu jedna hrvatska firma koja poslije s Perom isplati poslove koje je Luka radio na Perinom objektu. Nije vam jasno? Nije ni nama!
ZAŠTO DRŽAVNO VIŠE NIJE DRŽAVNO?
A sad spektakl. Pero Konjevod je, zastupajući hotel Stela, 20. januara 2003. godine odobrio „interni kredit“ Tatjani Konjevod. Visina kredita koji je tata odobrio kćerki – nije poznata. No, u dokumentu piše da će Tatjana iskoristiti novac za nabavku osobnog automobila, koji će koristiti i u službene svrhe.
„Početak otplate je 1.6.2003. godine. Mjesečna rata je 100 KM“, piše u ugovoru.
Ipak, vrhunac je dostignut u narednoj tački ugovora: “Počevši od 1.6.2003. godine KORISNIKU kredita se za svaki mjesec proveden u radnom odnosu u hotelu, otpisuje 100 KM“, pišu i potpisuju tata Pero i kćerka mu Tatjana.
Tatjana je, naravno, još uposlenica Hotela Stella. Uredno nije vratila kredit. A i što bi vraćala kada bi tata Pero taj novac, opet, uzeo sebi? Naime, u izvodu iz blagajne Hotela, piše da je 15. oktobra 2008. godine, Pero Konjevod naplatio “drugi dio plaće za listopad” iste godine. Iznos je 6.000 KM. Ili slovima ŠEST TISUĆA KM.
Ali osim Pere, dobro zarađuje i Božo. Božo Šutalo. Član nepostojećeg Nadzornog odbora hotela Salus vila Stella Neum. Boži je, recimo, prije tačno dvije godine, iz blagajne Hotela isplaćeno 1.200 KM. Za članstvo u nepostojećem NO.
A zašto Nadzorni odbor ne postoji? E, to treba pitati premijera Mustafu Mujezinovića i ministra turizma Nevenka Hercega. Oni i njihovi prethodnici pojačani Rešadom Žutićem i Zlatanom Dedićem odrekli su se većinskog državnog kapitala u hotelu vrijednom 20 miliona maraka. Radnici tuzlanske Poliuretanske hemije svog se dijela nisu odrekli. Zato ih i privode ispred zgrade Vlade.
"> Radnici Polihema traže svoje, policija ih hapsi dok “novi” vlasnici krčme imovinu koju im je država prepustila na milost i nemilost
E, kako bih volio biti Džafer Selimović. Imao bih stan u Neumu, plaću dvije milje i suprugu Zlatu sa uplaćenim doprinosima. I sve bih to imao zahvaljujući Peri Konjevodu. Samoimenovanom direktoru neumskog hotela Stela. Hotela otetog od tuzlanske Poliuretanske hemije i Federacije BiH.
STAN, AUTO, POZAJMICA...
Naime, u junu 2005. godine, direktor i kuhar potpisali su ugovor kojim su odredili da Džaferova plata bude 2.000 KM. I još su se dogovorili da se Džaferu obezbijedi privremena garsonjera, što je obaveza direktora, nakon čega će kuhar i direktor tražiti konačno rješenje. A prijedlog konačnog rješenja je naveden u članu 6. potpisanog ugovora: “Stan Džafer kupuje na kredit, a otplata rata vršit će Džafer s tim ako je to poslovno moguće da stan bude 50:50 Stellin ili Džaferov stan”
I to nije sve. U članu sedam, ugovorne strane su se usaglasile da će “Džaferova žena Zlata 3 mjeseca biti na bolovanju, a potom će Stella uplaćivati za gospođu Zlatu doprinose koji iznose cca 250-300 KM mjesečno”.
I ko sada ne bi poželio biti Džafer S.? Onaj ko ne zna kako živi Luka Konjevod, brat direktora Pere Konjevoda.
U oktobru 2001. godine, „Salus hotel Sella“ d.o.o. Neum, zastupan po direktoru Peri Konjevodu, sa firmom Alfa Vils, zastupanom po Luki Konjevodu, potpisao je ugovor o izvođenju građevinskih poslova u Hotelu. Braća Konjevod su se, naime, pismeno dogovorila da „nepoznati građevinski radovi“ koštaju 58.900,00 KM. Ugovor je sačinjen u dva istovjetna primjerka od kojih je jedan otišao Luki, a drugu Peri. Iskopirani treći primjerak, devet godina kasnije, proslijeđen je medijima.
Ali nije to bilo jedino bratsko poslovanje. Hotel Stela, zastupana po Peri, u avgustu 2000. godine, posudila je 10 hiljada njemačkih maraka Aluplastu, zastupanom po Luki. Pozajmljeni iznos brat Luka je bio dužan vratiti kad bude imao para. Odnosno, kada njemu jedna hrvatska firma koja poslije s Perom isplati poslove koje je Luka radio na Perinom objektu. Nije vam jasno? Nije ni nama!
ZAŠTO DRŽAVNO VIŠE NIJE DRŽAVNO?
A sad spektakl. Pero Konjevod je, zastupajući hotel Stela, 20. januara 2003. godine odobrio „interni kredit“ Tatjani Konjevod. Visina kredita koji je tata odobrio kćerki – nije poznata. No, u dokumentu piše da će Tatjana iskoristiti novac za nabavku osobnog automobila, koji će koristiti i u službene svrhe.
„Početak otplate je 1.6.2003. godine. Mjesečna rata je 100 KM“, piše u ugovoru.
Ipak, vrhunac je dostignut u narednoj tački ugovora: “Počevši od 1.6.2003. godine KORISNIKU kredita se za svaki mjesec proveden u radnom odnosu u hotelu, otpisuje 100 KM“, pišu i potpisuju tata Pero i kćerka mu Tatjana.
Tatjana je, naravno, još uposlenica Hotela Stella. Uredno nije vratila kredit. A i što bi vraćala kada bi tata Pero taj novac, opet, uzeo sebi? Naime, u izvodu iz blagajne Hotela, piše da je 15. oktobra 2008. godine, Pero Konjevod naplatio “drugi dio plaće za listopad” iste godine. Iznos je 6.000 KM. Ili slovima ŠEST TISUĆA KM.
Ali osim Pere, dobro zarađuje i Božo. Božo Šutalo. Član nepostojećeg Nadzornog odbora hotela Salus vila Stella Neum. Boži je, recimo, prije tačno dvije godine, iz blagajne Hotela isplaćeno 1.200 KM. Za članstvo u nepostojećem NO.
A zašto Nadzorni odbor ne postoji? E, to treba pitati premijera Mustafu Mujezinovića i ministra turizma Nevenka Hercega. Oni i njihovi prethodnici pojačani Rešadom Žutićem i Zlatanom Dedićem odrekli su se većinskog državnog kapitala u hotelu vrijednom 20 miliona maraka. Radnici tuzlanske Poliuretanske hemije svog se dijela nisu odrekli. Zato ih i privode ispred zgrade Vlade.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Istražujemo
OTIMANJE HOTELA STELLA: Kad porastem biću Džafer S.
Radnici Polihema traže svoje, policija ih hapsi dok “novi” vlasnici krčme imovinu koju im je država prepustila na milost i nemilost
E, kako bih volio biti Džafer Selimović. Imao bih stan u Neumu, plaću dvije milje i suprugu Zlatu sa uplaćenim doprinosima. I sve bih to imao zahvaljujući Peri Konjevodu. Samoimenovanom direktoru neumskog hotela Stela. Hotela otetog od tuzlanske Poliuretanske hemije i Federacije BiH.
STAN, AUTO, POZAJMICA...
Naime, u junu 2005. godine, direktor i kuhar potpisali su ugovor kojim su odredili da Džaferova plata bude 2.000 KM. I još su se dogovorili da se Džaferu obezbijedi privremena garsonjera, što je obaveza direktora, nakon čega će kuhar i direktor tražiti konačno rješenje. A prijedlog konačnog rješenja je naveden u članu 6. potpisanog ugovora: “Stan Džafer kupuje na kredit, a otplata rata vršit će Džafer s tim ako je to poslovno moguće da stan bude 50:50 Stellin ili Džaferov stan”
I to nije sve. U članu sedam, ugovorne strane su se usaglasile da će “Džaferova žena Zlata 3 mjeseca biti na bolovanju, a potom će Stella uplaćivati za gospođu Zlatu doprinose koji iznose cca 250-300 KM mjesečno”.
I ko sada ne bi poželio biti Džafer S.? Onaj ko ne zna kako živi Luka Konjevod, brat direktora Pere Konjevoda.
U oktobru 2001. godine, „Salus hotel Sella“ d.o.o. Neum, zastupan po direktoru Peri Konjevodu, sa firmom Alfa Vils, zastupanom po Luki Konjevodu, potpisao je ugovor o izvođenju građevinskih poslova u Hotelu. Braća Konjevod su se, naime, pismeno dogovorila da „nepoznati građevinski radovi“ koštaju 58.900,00 KM. Ugovor je sačinjen u dva istovjetna primjerka od kojih je jedan otišao Luki, a drugu Peri. Iskopirani treći primjerak, devet godina kasnije, proslijeđen je medijima.
Ali nije to bilo jedino bratsko poslovanje. Hotel Stela, zastupana po Peri, u avgustu 2000. godine, posudila je 10 hiljada njemačkih maraka Aluplastu, zastupanom po Luki. Pozajmljeni iznos brat Luka je bio dužan vratiti kad bude imao para. Odnosno, kada njemu jedna hrvatska firma koja poslije s Perom isplati poslove koje je Luka radio na Perinom objektu. Nije vam jasno? Nije ni nama!
ZAŠTO DRŽAVNO VIŠE NIJE DRŽAVNO?
A sad spektakl. Pero Konjevod je, zastupajući hotel Stela, 20. januara 2003. godine odobrio „interni kredit“ Tatjani Konjevod. Visina kredita koji je tata odobrio kćerki – nije poznata. No, u dokumentu piše da će Tatjana iskoristiti novac za nabavku osobnog automobila, koji će koristiti i u službene svrhe.
„Početak otplate je 1.6.2003. godine. Mjesečna rata je 100 KM“, piše u ugovoru.
Ipak, vrhunac je dostignut u narednoj tački ugovora: “Počevši od 1.6.2003. godine KORISNIKU kredita se za svaki mjesec proveden u radnom odnosu u hotelu, otpisuje 100 KM“, pišu i potpisuju tata Pero i kćerka mu Tatjana.
Tatjana je, naravno, još uposlenica Hotela Stella. Uredno nije vratila kredit. A i što bi vraćala kada bi tata Pero taj novac, opet, uzeo sebi? Naime, u izvodu iz blagajne Hotela, piše da je 15. oktobra 2008. godine, Pero Konjevod naplatio “drugi dio plaće za listopad” iste godine. Iznos je 6.000 KM. Ili slovima ŠEST TISUĆA KM.
Ali osim Pere, dobro zarađuje i Božo. Božo Šutalo. Član nepostojećeg Nadzornog odbora hotela Salus vila Stella Neum. Boži je, recimo, prije tačno dvije godine, iz blagajne Hotela isplaćeno 1.200 KM. Za članstvo u nepostojećem NO.
A zašto Nadzorni odbor ne postoji? E, to treba pitati premijera Mustafu Mujezinovića i ministra turizma Nevenka Hercega. Oni i njihovi prethodnici pojačani Rešadom Žutićem i Zlatanom Dedićem odrekli su se većinskog državnog kapitala u hotelu vrijednom 20 miliona maraka. Radnici tuzlanske Poliuretanske hemije svog se dijela nisu odrekli. Zato ih i privode ispred zgrade Vlade.
ZAŠTO DRŽAVNO VIŠE NIJE DRŽAVNO?
