Ovaj grad nije zaslužio Divjaka J.

U svijetu u kojem postignuća i osobenost Jovana Divjaka nisu bitni. Jedino što se vrednuje jeste što je on Srbin. Stid me je što sam Sarajka

Jovan Divjak je uhapšen u Beču sinoć. Nema Sarajlije koji ne zna tu informaciju. Ne postoji medij koji je nije prenio. Na protestni miting ispred Austrijske ambasade u Sarajevu došlo je brat bratu 100 građana Sarajeva. Od toga broja većinu čine novinari. A gdje su Sarajlije bile? Više ljudi vidim na tramvajskim stanicama.

NE ŽELIM DA SAM U PRAVU

Tačno znam gdje i ako ostanete sa mnom do kraja ovog teksta vidjećete i vi. I dok ovo pišem iskreno se nadam da griješim, da će me te iste Sarajlije svojom brojnošću na protestima, svojim pismima podrške, svojom solidarnošću natjerati da povučem svaku riječ.

Pišem a nadam se demantiju. Ne želim da imam pravo.

Godinama srećem Jovana Divjaka po sarajevskim ulicama – nikad nije sam. Veoma rijetko može proći 50 metara a da ga neko ne saleti, potapše po leđima i obaspe izrazima zahvalnosti, što zbog aktivnosti njegovog Udruženja Obrazovanje gradi BiH, što zbog činjenice da je tokom rata bio u Sarajevu.

Na svakom društvenom događaju gdje je trebala podrška i najmanjoj od svih nevladinih organizacija on bi se pojavio. Ista stvar kao i na ulicama, u tren oka sijevaju zubi, rukovanje i tapšanje, stanke za slikanje...jer gospodin Divjak je rado viđen gost.

A GDJE SU GRAĐANI SARAJEVA?

Danas sam shvatila da Sarajevo nije spremno da pruži podršku jednom od najviđenijih i najboljih sugrađana. Osim nekoliko tv lica, šačice umjetnika i pokojeg zabrinutog građanina nisam vidjela one koji godinama grabe medijski prostor da bi se obrušili na ovo ili ono. Šta se desilo sa bračnim parom Vlaisavljević-Radončić? Zar oni nisu perjanice slobode misli, izražavanja i kretanja? Gdje su porodice ili prijatelji stotine i stotine djece koji su zahvaljujući Divjakovom Udruženju imali mogućnost dostojanstvenog školovanja? Gdje su njegove i moje kolege iz civilnog sektora? Tako malo nas se organiziralo da pruži podršku da ih doslovno znam poimenice.

„Hapšenje Jovana Divjaka je samo nastavak kontraproduktivnog ponašanja Beograda kada je reč o tumačenju prošlosti iz devedesetih“, poručuju iz Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije.

Nevjerovatno ali Komšić i Izetbegović koji se za guše hvataju imaju zajedničke vanredne sjednice po ovom pitanju. Ejup Ganić je već poslao sve dokumente iz svog slučaja koji mogu pomoći u odbrani Divjaka. Čak su iz se iz drežema probudili i Kljuijić i Lazović da protestvuju. Novinari koji ne brane jedni druge došli su danas da pokažu da im je stalo do gospodina Divjaka.

A gdje su građani Sarajeva?

U svijetu koji teče paralelno sa mojim i guši ga svaki dan sve više. U svijetu u kojem je važno kakvo ime nosi osoba koja treba pomoć. U svijetu u kojem postignuća i osobenost Jovana Divjaka nisu bitni. Jedino što se vrednuje jeste što je on Srbin. Stid me je što sam Sarajka.

(zurnal.info)