Novosti

PERUĆAC: Podaci o posmrtnim ostacima

Predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović je danas u Sarajevu, na pres-konferenciji povodom okončanja ekshumacije-asanacije posmrtnih ostataka iz jezera Perućac, kazao da je ova operacija, nakon dva i po mjeseca, donijela kompletne ili nekompletne skeletne ostatke 396 slučajeva.

“Naglašavam, slučajeva. Ne radi se o 396 žrtava. Dobro bi bilo da je to tako, to bi bila gotovo polovica svih onih za kojima još tragamo s područja općine Višegrad, ali nije tako, nažalost”, kazao je Mašović. 
 
Istaknuo je da neki od tih slučajeva sadrže isključivo po jednu jedinu kost. Nekad je to jedan pršljen ili jedno rebro, ili jedna noga, jedna ruka, donja vilica i slično.
 
“Prema procjenama forenzičara, tih 396 slučajeva u sebi krije minimalno 97 osoba. Sigurno je da je to više od 97 osoba, ali se oni izjašnjavaju o minimalnom. Ono što očekujem nakon izvršene DNK analize jeste da ćemo raspolagati s minimalno 100 do 120 imena žrtava Višegrada”, kazao je Mašović.
 
Napomenuo je da su u okviru ove operacije, locirani i posmrtni ostaci žrtava Prvog svjetskog rata, šest oficira Austrougarske vojske sahranjenih u periodu, vjerovatno, između 1914. i 1918. možda i nešto kasnije u blizini lokaliteta koji se zove Mušićka stijena.
 
Također je kazao da se u jednom slučaju radi o četiri osobe koje su ukopane prije formiranja Hidroelektrane Bajna Bašta, jer su pronađeni duboko u jezeru, ali zakopani u jezeru. Dakle, kazao je Mašović, nije ih donijela voda, nego su oni tu nekad davno zakopani i teško je procijeniti o čemu se tu radi.
 
“Dakle, možemo od broja 396 najvjerovatnije odmah odbiti 10 slučajeva za koje smo uvjereni da nećemo dobiti ni vjerovatno DNK profile jer su davno sahranjeni. Ali u svakom slučaju, nećemo dobiti podudaranje s bilo kojom od donirane krvi koja se nalazi u bazi podataka Međunarodne komisije za nestale osobe.  
 
Predsjednik Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije Veljko Odalović je istaknuo da je ovo prvenstveno civilizacijsko i humanitarno pitanje bio prioritet i time su se rukovodili svi u Republici Srbiji.  
 
Kazao je da je duboko uvjeren da je razrješenje sudbine nestalih osoba jedno od najvažniji pitanja koja sasvim sigurno u čitavom regionu mogu biti dobar osnov za stabilizaciju ukupnih odnosa.
 
“Kada je poslije 40-ak dana stiglo još jedno pismo od Mašovića, fotografije, lokacija, da su u gornjem dijelu koji mi tada nismo pregledali i na obali koja pripada Republici Srbiji uočene kosti, odnosno koštani ostaci, odmah smo angažavali ekipe i od tada se više teren lokacije nije napuštao. Pretražili smo dio obale koji pripada Republici Srbiji i na tom prostoru je pronađeno 11 tijela i u toku današnjeg dana na našem institutu se preuzimaju uzorci za DNK”, kazao je Odalović. 
 
Istaknuo je da je ovaj vid saradnje, onako kako su to uradili zajednički na ovom slučaju, jeste jedan od boljih primjera kako bi to trebalo raditi i uopće, ne samo s ovom problematikom nego generalno i o pitanjima koja najdirektnije dodiruju ljude, ljudske sudbine i imaju slične zahtjeve.
 
“U svakoj situaciji, ovakvoj ili bilo kakvoj sličnoj, postupat ćemo identično”, kazao je Odalović.
 
Predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović je napomenuo da su oni na neki način ušli, kao institucija, nepripremljeni u ovu veliku operaciju iz jednostavnog razloga jer nije bilo nikakvih najava o tome da će doći do ispuštanja hidroakumulacije Bajna Bašta. Praktično su, kako je kazao, desetak dana prije ispuštanja hidroakumulacije saznali za tu činjenicu i u tom vremenskom tjesnacu su morali brzo reagirati.        
 
„Ono što smo mi tražili na obalama jezera Perućac ili u jezeru Perućac, na obalama rijeke Drine,  bilo je negdje otprilike oko 1.000 osoba koje su nestale na području općine Višegrad, uglavnom u gradu Višegradu, ali i nizvodno od Hidroelektrane u Višegradu, po selima na lijevoj obali rogatičke općine, na desnoj obali srebreničke općine te oni koji su nestali u donjem toku hidroelektrane, odnosno jezera Perućac na području srebreničke općine. Dakle, oko 1.000 osoba. Imali smo zabilježeno imenom i prezimenom 824 osobe za kojema se traga u tom kritičnom periodu '92. godine“, kazao je Mašović.
 
Dodao je da su već tada znali da je period od 10 dana i suviše kratak da bi tu operaciju uspješno završili. Nasreću, remont turbina u Hidroelektrani je potrajao značajno duže, ali i u času kad je taj remont okončan, dobili su još jedno dodatno vrijeme usaglašeno na nivou Instituta za nestale osobe i Komsije Vlade Republike Srbije, uz pomoć nekih institucija na nivou obiju država.
 
Mašović je istaknuo i pomoć koju su dobili, najprije od nekih javnih komunalnih preduzeća iz Kantona Sarajevo, uz pomoć Vlade Kantona Sarajevo, koje je osiguralo oko 100 ljudi u prvom periodu.
 
Kasnije se pokazalo, dodao je on, da tih 100 ljudi nije dovoljno i onda je došlo do angažmana, na jedan spontani poziv udruženja porodica nestalih iz Višegrada „Višegrad 92“, koje je sve vrijeme pružalo podršku i pomoć Institutu.
 
„Ova operacija je jedinstvena i po tome što su se prvi put u okviru Instituta na jednom prostoru u BiH našli naši istražitelji iz različitih dijelova BiH, pa reći ću, jer to je izglada u našoj zemlji jako bitno, ljudi koji su različitih etničkih pripadnosti“, kazao je Mašović, te istaknuo da je ovaj zadatak uz pomoć oko 2.400 volontera koji su učestvovali u ovoj akciji uspješno okončan.
 
Ne želeći tome pridavati posebnu pažnju, ipak je spomenuo incident na početku ekshumacije jer tri mjeseca nakon pucnjave, nakon ispaljena dva metka nema nijedne zvanične informacije.    
 
„I dalje ne znamo ko je pucao na nas u onom prvom periodu kada smo izašli na teren“, kazao je Mašović.
 
(Fena)