Pet kilometara autoputa košta 131 milion maraka

Vlada Republike Srpske, otvaranjem dionice autoputa od Glamočana do Mahovljana u dužini od 5,7 kilometara, napravila je “istorijski” poduhvat. Republika Srpska dobila je prve kilometre autoputa. Istorijskom bi se mogla nazvati i kompletna priča oko njihove gradnje. Ona ima svoj početak, svoje glavne glumce mnogo statista ali joj se još ne nazire kraj.

U “istorijskom” projektu “izgradnje” mreže autoputeva kroz Republiku Srpsku do sada je učešće uzela mreža neimara. Jedni sa drugima bili su manje ili više isprepleteni, a sve konce držala je Vlada Srpske. Mreža autoputeva postoji ali na globalnoj mreži. Sam pojam “autoput kroz Srpsku”, na internetu umrežava hiljade podataka. Uglavnom arhivskih, jer je i većina neimara koji su pokušali da sarađuju sa Vladom Republike Srpske u gradnji autoputeva odavno arhivirana.

LAŽNA OBEĆANJA

Najmanje je, zanimljivo, podataka o nedavno otvorenoj dionici, vjerovatno zbog toga sto novinari nisu ni imali priliku da ovjekovječe istorijsko puštanje u saobraćaj. Nisu pozvani, možda i zato, što ta dionica leži na autoputu Banja Luka – Gradiška, koji nije predviđen kao dio Mreže autoputeva. Ili što se ne zna kada će biti gotova cesta do Gradiške, ili što je, (kakve li jeresi), 131 milion KM previše za 5,7 kilometara?!

“Autoput Banja Luka - Gradiška biće gotov do kraja godine”, prije nekoliko dana najavio je predsjednik Vlade Aleksandar Džombić. Ne do juna, kako su to ranije najavljivali njegov prethodnik Milorad Dodik i jos uvijek aktuelni ministar saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović. Bivšim i aktuelnim premijerima i ministrima ne treba mnogo ni zamjeriti. Logično je da poslije toliko godina gradnje, potpisanih i raskinutih ugovora, datih i prekršenih obećanja, više i ne znaju šta se gradi. “Žurnal” ih podsjeća da su obećali mrežu autoputeva u dužini od 430 kilometara.

Nakon pregovora, koji su sa austrijskom firmom “Štrabag” trajali dvije godine, Vlada RS je, 16. juna 2008. godine, dala saglasnost na potpisivanje Ugovora. Ugovor vrijedan 2,9 milijardi evra, potpisan je uz šampanjac, u novembru iste godine. Njime je precizirano da će, nakon što izgrade mrežu autoputeva, Austrijanci plodove svoga ulaganja ubirati narednih trideset godina. Potpisima su se i vlada i “Štrabag” obavezali da ce mreža autoputeva biti gotova do 2016. godine. U uspjeh projekta, tako je bar izgledalo, bio je uvjeren i tadašnji predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik.

“Potpisivanje ovog ugovora kapitalna je stvar za RS koja će ne samo omogućiti bolju komunikaciju već i gospodarski razvoj”, istakao je.

Mreža autoputeva trebalo je da RS ispreplete savremenim cestama od Banja Luke na sve strane. Predviđena je bila gradnja autoputa Laktaši - Doboj, u dužini od 72 kilometra; Doboj - Jakeš (46 km); Glamočani - Kupres (110 km); Banja Luka - Novi Grad (71km); Jakeš-Bijeljina (98 km).

DIREKTNA POGODBA

Ugovor sa austrijskim Štrabagom sklopljen je direktnom pogodbom, bez raspisivanja međunarodnog tendera. To će se pokazati pogubnim. Austrijska firma nije uspjela da obezbjedi finansijska sredstva za gradnju dogovorenog projekta. Međunarodne finansijske institucije, prije svega Evropska investiciona banka, odbile su da daju kredit za posao sklopljen direktnom pogodbom.

Na pogubnost takvog sklapanja ugovora tada su upozoravali opozicija i ekonomski analitičari. U julu 2010., vlada RS raskida ugovor sa “Štrabagom” i plaća im, (navodno), 200. 000 evra, koliko su Austrijanci potrošili na projektnu dokumentaciju. Izvori “Žurnala” tvrde da to nije tačno i da do poravnanja još nije došlo.

Saradnja sa “Štrabagom”, u tokom koje nije napravljen ni milimetar autoputa, trajala je gotovo četiri godine. O izgubljenom vremenu i parama malo ko govori. Za pogrešno sklopljen posao niko nije odgovarao.

Svetlana Cenić, ekonomski analitičar, na sve kratko kaže:

To je apsolutno izgubljeno vrijeme. Niko ne govori o troškovima propuštenih mogućnosti.

U avgustu iste godine, ponovo direktnom pogodbom, potpisan je ugovor sa slovenačkom firmom CPM. To što se i ovaj put u posao ušlo bez raspisivanja tendera, ministar saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović obrazložio je da vlada RS ne želi da gubi na vremenu raspisivanjem tendera.

Potkoncesionar će ugovorom osigurati 300 miliona evra, a i više ukoliko bude potrebno. Sredstva su obezbjedili od slovenačkih banaka a ne od evropskih finansijskih institucija, optimističan je bio Čubrilović.

Ispostavilo se da je bio potpuno “neinformisan”, jer, CPM ne samo da nije obezbjedio sredstva već je tada bio u predstečajnom postupku, a kasnije završio u stečaju. Nisu ispoštovali rokove za dostavljanje potrebnih bankarskih garancija i ugovor je raskinut u novembru, nešto više od dva mjeseca nakon potpisivanja. Ne treba ni spominjati da nije napravljen ni pedalj autoputa, a jasno je i da je to bio jeftini predizborni trik.

Ministar Čubrilović, nakon propadanja posla sa CPM-om, najavio je da će od slovenačke firmi tražiti dogovorenu nadoknadu od 100. 000 evra za svaki dan kašnjenja dostavljanja bankarske garancije, ali je naplata potraživanja krajnje neizvjesna, jer je CPM u međuvremenu otišao u stečaj.

Svjestan sam da smo izloženi stalnim kritikama da smo to mogli da uradimo i ranije. Međutim, zaboravlja se da to tada nije bilo moguće. Propisi Evropske investicione banke predviđaju da takav posao može da se kreditira ukoliko je riješeno 75 odsto imovinsko pravnih odnosa. Za razliku od ranijeg perioda sada smo riješili 95 odsto. To znači da smo potpuno spremni za raspisivanje javnog poziva, iznenada se Čubrilović “sjetio” mogućnosti raspisivanja tendera.

Nakon propadanja posla sa CPM-om, razlozi za neraspisivanje tendera vise nisu bili žurba i nastojanje da se posao sto prije obavi, već neriješeni imovinsko pravni odnosi. Tender međutim ni nakon CPM-a nije raspisan. Uz sve to, negdje je u ovoj cijeloj priči nestala mreža autoputeva, a ostao samo onaj prema Doboju.

ULAZAK ŠPANACA

U decembru prošle godine, samoinicijativnu ponudu za gradnju autoputa Banja Luka -Doboj vladi RS podnijela je španska firma “Isolux Corsan”. U vladi su imali nekoliko razgovora, ali u javnost je malo šta procurilo. Španci su kratko bili aktuelni, a ekonomisti su njihovu ponudu ocijenili kao neozbiljnu.

Nakon tri propale priče u Vladi su počeli da pripremaju teren za uvođenje u posao domaćih kompanija. Nekoliko moćnih kompanija, koje su bliske aktuelnoj vlasti, procijenile su da bi i one mogle zaraditi, učestvujući u projektu gradnje autoputa Banja Luka - Doboj.

Sastavljen je konzorcijum od sedam kompanija sa sjedištem u Republici Srpskoj. Na čelu konzorcijuma sjedi Slobodan Stanković, vlasnik “Integral inženjeringa”, omiljeni graditelj Vlade RS. U projektu su ga pratili “Niskogradnja” Laktaši, “Bijeljina putevi”, “Romanija putevi”, “Hercegovina putevi”, “Zvornik putevi” i GP “Put”, Istočno Sarajevo.

Članovi konzorcijuma, sa Stankovićem na čelu, osmislili su da oni u gradnji autoputa učestvuju sa 30 posto kapitala, dok bi ostatak finansirala Republika Srpska kroz ranije reprogramirane obaveze ovim firmama.

Priča o domaćem konzorcijumu bila je aktuelna do nedavnog odlaska predsjednika vlade Aleksandra Džombića u Kinu. Nerealan projekat prepuštanja domaćim graditeljima posla gradnje autoputa propao je isključivo, pojašnjavaju ekonomisti, zato što nije bilo para.

Iz Kine se Džombić vratio sa informacijom da su i Kinezi zainteresovani za gradnju autoputa Banja Luka - Doboj. Nedavno su vladi u posjeti bili predstavnici kompanije “China road and bridge corporation”.

Nakon toga, Džombić je pojasnio da za gradnju autoputa postoje dvije opcije, “ili Kinezi ili javni tender”. Nije rekao koliko će RS, ukoliko konačno raspiše tender, izgubiti vremena, jer je vrijeme bilo jedno opravdanja davanja prednosti direktnim pogodbama. Vremena, ako ničeg drugog, vlada RS ima sasvim dovoljno. Gladan narod sigurno je, neće svakodnevno zapitkivati zašto nema autoputa.

SVETLANA CENIĆ: Sve je tu sumnjivo

Onaj ko hoće da uzme pare ulazi u takve procedure bez raspisivanja tendera. Tender je bio najavljen u aprilu, što ga nema? Oni ustvari ne znaju jesu li pošli ili došli! Tu je sve jako sumnjivo... Gde je projekat? Zašto ne raspišu tender? Za tender mora biti projekat. Nisu tu samo imovinsko pravni poslovi. Oni su merili frekvenciju saobraćaja naknadno. To je samo bezveze trošenje para. Je li logično da autoput ide na Gradišku, a ne na Dubicu gde već postoji most za teretni saobraćaj?, rekla je Cenićeva za “Žurnal”.