Žurnalova analiza:Pet najvećih rastrošnika u BiH: Lijanović, Dodik, Grabovica, Alkalaj, Krivić

Istražujemo

Pet najvećih rastrošnika u BiH: Lijanović, Dodik, Grabovica, Alkalaj, Krivić

Novinari Žurnala još jednom su pregledali sve dostupne revizorske izvještaje a konačan poredak prvih pet napravili smo na osnovu količine novca kojeg su nedomaćinski trošili. Evo naše liste pet najvećih rastrošnika u BiH i razloga zbog čega su na ovoj listi

Pet najvećih rastrošnika u BiH: Lijanović, Dodik, Grabovica, Alkalaj, Krivić
Ministar Lijanović: Jedna od najvećih zamjerki je način na koji je potrošen novac za kampanju Kupujmo domaće; FOTO: CIN

Ministar poljoprivrede u Federaciji vjerovatno je najveći rastrošnik državnog novca. Jerko Ivanković-Lijanović je barem to bio tokom 2011. godine. Dok sa nestrpljenjem čekamo da revizori sa početkom ljeta počnu objavljivati svoje izvještaje za proteklu godinu, analizirali smo ko je bio najveći rastrošnik budžetskog novca tokom 2011. godine.

U vrh liste svojim se ponašanjem gura više političara i funkcionera nego što može da stane na listu od 100 najvećih, ali smo mi kao izvor svojih podataka uzeli zvanične izvještaje tri revizorske službe u Bosni i Hercegovini. Tražili smo primjere gdje su ministri i direktori svojim odlukama novac trošili na nedozvoljen način ili su biranjem lakšeg i bržeg puta potrošili mnogo više novca nego su trebali. Novinari Žurnala još jednom su pregledali sve dostupne revizorske izvještaje a konačan poredak prvih pet napravili smo na osnovu količine novca kojeg su nedomaćinski trošili.

Evo naše liste pet najvećih rastrošnika u BiH i razloga zbog čega su na ovoj listi.

Jerko Ivanković-Lijanović – izborna kampanja od novca ministarstva i netransparentni poticaji

Elvedin Grabovica i Nikola Krešić – nagrade radnicima za firme sa milionskim minusima

Milorad Dodik – milioni za privatni projekat Emira Kusturice

Jozo Krivić – milioni bez javnih nabavki po odluci direktora

Sven Alkalaj – sedam mobitela i audi na plaži

 

Žurnal će u tri nastavka detaljno pisati o rastrošnosti ministara, direktora i predsjednika.

 

JERKO IVANKOVIĆ-LIJANOVIĆ: Kupuj domaće, glasaj srcem


Ministar Lijanović ima vjerovatno najdužu listu zamjerki u jednom revizorskom izvještaju od svih iz 2011. godine. Nakon niza objašnjenja podebljanim slovima, negativna ocjena revizora izgleda kao ogromna jedinica na kraju školskog kontrolnog rada.

Jedna od najvećih zamjerki je način na koji je potrošen novac za kampanju Kupujmo domaće.

“Izbor najpovoljnijeg ponuđača na ime usluga marketinške kampanje 'Kupujmo domaće' za promociju poljoprivredne proizvodnje i poljoprivredno prehrambenih proizvoda na teritoriji FBiH u ukupnom iznosu od 671.888 KM, nije izvršen sukladno odredbama Zakona o javnim nabavama u BiH”, jasno kažu revizori.

Revizori to nisu rekli ali je Centar za istraživačko novinarstvo dokazao kako je ministar kampanju iskoristio da obogati ljude koji su mu bliski i promovira vlastitu stranku.

Dijeljenje poticaja poljoprivrednicima bez ikakvih kriterija i kontrole još je jedna velika zamjerka revizora.

 

ELVEDIN GRABOVICA I NIKOLA KREŠIĆ: Kriza je al nek se slavi


Žurnal je već pisao o nagrađivanju radnika dvije elektroprivrede koji su prethodnu godinu završili sa minusom od po nekoliko miliona maraka.

Direktor Elektroprivrede BiH Elvedin Grabovica je protivno kolektivnom ugovoru isplatio više od šest miliona maraka regresa za godišnji odmor svojim radnicima iako je prethodnu godinu završio sa višemilionskim minusom.

Sličan gubitak imala je i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne ali je direktor Nikola Krešić, samo nekoliko dana nakon što je imenovan za v.d. direktora potpisao odluku o isplati poklona za vjerske praznike, iako je firma poslovala za gubitkom.

“Ne možemo potvrditi opravdanost isplate navedenih troškova”, bili su jasni revizori.

 

JOZO KRIVIĆ: Za početak zakon, za sve ostalo tu je direktor


Jozo Krivić sam je dao odobrenje da se potroši gotovo šest miliona maraka preduzeća Ceste Mostar gdje je bio direktor bez provođenja javnih nabavki. Revizori su otkrili da su samo četiri nabavke vrijedne nešto više od pola miliona maraka provedene po Zakonu o javnim nabavkama. 

“Ostale nabavke vršene su po odobrenju izvršnih direktora uz suglasnost Direktora Društva, te ne možemo potvrditi visinu iskazanih troškova nastalih bez provođenja odredbi navedenog Zakona”, napisali su revizori, što je Kriviću bilo dovoljno da zauzme jedno od pet mjesta najrastrošnijih u BiH.

Krivić i njegovi prethodnici su smatrali da je dovoljno jednom raspisati poziv, bez obzira što je on bio prije gotovo deset godina, i onda svake godine samo obnavljati te ugovore. Time je obesmišljena cijela zamisao javnih nabavki. Zbog ovakvog načina uopšte nije moguće procijeniti da li je i koliko štete bilo u budžetu, jer se cijene ne mogu porediti sa ostalim zbog nedostatka drugih ponuda.

 

MILORAD DODIK: Milioni za Kustu


Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, najodgovorniji je što su milioni maraka poreskih obveznika, na krajnje netransparentan način, uloženi u projekat „Andrićgrad“, čiji je kreator režiser Emir Kusturica.

Činjenica je da je sva vlast u Republici Srpskoj (izvršna, zakonodavna, i dobrim dijelom pravosudna) podređena Dodiku, koji je svaki od ovih stubova sistema po potrebi upreže kako bi se realizovale odluke čiji je on pokrovitelj. 

Tako je Dodik lično odlučio da vlasti Republike Srpske podrže Kusturičin projekat “Kamengrad/Andrićgrad”, nakon čega je Vladi RS naloženo da pronađe modus da se milioni iz entitetskog budžeta prebace na račun firme, čiji je većinski vlasnik postao Emir Ksturica. 

 

SVEN ALKALAJ: Sedam mobitela i audi na plaži


Sven Alkalaj zasigurno zaslužuje titulu jednog od najrastrošnijih bivših ministara vanjskih poslova BiH. Iako je u Ministarstvu iza sebe ostavio haos, i brojne troškove koje su dokumentirali državni revizori, nakon mandata bh šefa diplomatije nagrađen je funkcijom izvršnog sekretara Ekonomske misije UN-a za Evropu. 

Vjerovatno je još nezabilježen slučaj u svijetu da ministar koristi čak sedam službenih mobitela!? A Alkalaj će biti upamćen i po tome. 

Sjetimo se i golišavih ministrovih fotografija sa jedne od plaža na Jadranu, kako pored službenog Audija MVP-a s vozačem dogovara gdje dalje poslije „osvježenja“ o državnom trošku. 

U pravnim bi državama u zatvoru završio i samo zbog 25.000 KM potrošenih na poklone u jednoj ovdašnjoj zlatari, a i toga se nije libio Alkalaj.

Najsvježiji primjeri iz MVP-a su isplate stimulacija zaposlenicima, zapošljavanje, angažman spoljnih saradnika za besmislene poslove.

(zurnal.info)