Petlja usred ničega

Problemi prve dionice autoputa nisu samo u slojevima. Posebno je interesantno klizište na spoju kraka Mahovljanske petlje sa trasom autoputa. Prema riječima stručnjaka, to klizište nije moguće sanirati i smiriti klasičnim metodama, već su neminovni izuzetno kompleksni građevinski ztahvati. Oni će koštati najmanje 5-10 miliona maraka, kojih trenutno nema, a pokušavaju se obezbijediti dodatnim zaduživanjem kod evropskih banaka. Tako da će se vrijeme završetka radova na petlji otegnuti unedogled, (ugovorom je za to predviđen kraj 2011), a biće dobro ako se završi i krajem 2013.godine.

Takođe, zasjek preko puta hotela “Ćubić” u Klašnicama je u katastrofalnom stanju. On nije bezbjedan, vidljiva su oštećenja i nikako se nije smjelo dopustiti otvaranje saobraćaja na ovoj dionici. Dio ovog zasjeka se ranije već nekoliko puta survao na cestu, još dok nije bila ni otvorena, a survaće se ponovo, jer su problemi samo kozmetički zamazani, ali ne i suštinski riješeni. Tehnički prijem je radio Institut za građevinarstvo, čiji je vlasnik Slobodan Stanković. Tako je Stanković sam sebe pregledao i kontrolisao i sam sebi odobrio otvaranje po život opasne dionice.

Taj dokument je u posjedu “Žurnala”, a uvid u njega potvrđuje da je kvalitet izvedenih radova katastrofalan.

Ništa bolja situacija nije ni na ostatku trase do Gradiške, koja se još uvijek gradi. Put je, prema ugovoru sa izvođačima radova, firmama „Vidoni“ i „Konstruktor“, trebao biti završen najkasnije 30 januara 2010. godine, ali kraj radova nije ni na vidiku. Vlada RS nekoliko je puta produžavala rok, a posljednji datum bio je juni 2011. godine, što je probijeno, a nakon toga kraj 2011., ali ne postoji ni minimum prilike da se ova dionica duga 26,5 kilometara završi u tom vremenu.

Važno je istaći da je hrvatski „Konstruktor“ dobio posao na dvije od tri dionice ovog dijela autoputa, ali da nikada nijedna njihova mašina, niti ijedan inženjer, ili radnik nisu u proteklim godinama viđeni na gradilištu. Razlog je jasan, podizvođač radova je „Integral inženjering“, tako da je veliko pitanje koliko je tender na kojem su dodijeljeni poslovi bio zakonit.

PREVARA S CEMENTOM

I na ovom dijelu trase Slobodan Stanković i Mladen Lazendić, uz visoko pokroviteljstvo Nedeljka Čubrilovića, ministra saobraćaja i veza, poigrali su se kvalitetom gradnje, spuštajući ga ispod svakog minimuma. Tako je „Integral“, tokom 2010. godine, inicirao promjenu projektnog rješenja, koju su u „Putevima“ odobrili. Tom promjenom iz kolovozne konstrukcije se izostavlja izuzetno važan nosivi sloj stabilizovan cementom. Riječ je o drobljenom kamenom materijalu sa dodatkom 5 posto cementa. Umjesto ovog bitnog sloja, ugradili su samo drobljeni kamen, što je smrtna presuda kvalitetu autoputa.

Ovakav postupak dovešće do njegovog intenzivnog propadanja i veoma brzog pojavljivanja kolotraga u kolovoznim trakama, naravno kada autoput jednog dana bude pušten u saobraćaj. Razlika u cijeni drobljenog kamena sa cementom i običnog, bez cementa, koji oni ugrađuju je oko 7,5 miliona maraka.

Prevara sa izbacivanjem takozvanog cementnog sloja, tek je početak niza nezakonitih poteza, čija realizacija će dovesti do potpunog urušavanja puta koji nije ni otvoren. Sve ovo učinjeno je kako bi autoput bio završen do izbora, održanih u oktobru 2010., ali nisu uspjeli, jer nisu postojale dovoljne količine drobljenog kamena, kojim bi se zamijenio izbačeni cementni sloj. Stanković posjeduje pogon u Podgradcima, čiji kapaciteti nisu bili dovoljni da obezbijede potrebne količine kamena, da bi se put završio u 2010. godini. Stoga je bilo odlučeno da se izbaci značajan dio i tog sloja, a da se umjesto njega naspe bezvrijedni niskokvalitetni materijal iz „Integralovog“ iskopa, koji se nalazi na zemljištu koje je pod koncesiju izdato firmi „Farmalnd“.

ODLAZAK IZVOĐAČA

Neozbiljnost i javašluk tokom izgradnje autoputa, potvrdila je dodatno činjenica da je italijanska firma “Vidoni” napustila gradilište i spremila milione evra vrijednu tužbu za odštetni zahtjev. Vlada RS ponudila im je 400 hiljada evra odštete, što su italijani s indignacijom odbacili, svjesni da će na svakom sudu dobiti milione.
“Vidoni” je otišao početkom 2011. godine, jer su radovi kasnili krivicom ovdašnjih vlasti, a ne njihovom. To je, ma koliko to paradoksalno zvučalo, i najmanja šteta, jer se uopšte ne zna koliko je italijanska firma uradila posla, niti koliko je novca još potrebno da se dionica na kojoj su oni radili završi. Zato nema briga oko nasljednika na gradilištu: to je “Integral inženjering”, što je potvrdio i sam Slobodan Stanković, čelnik te firme.

Ključni problem je da li je izvršena ispravna primopredaja, odnosno da li će na kraju količine i pozicije radova plaćene “Vidoniju”, i nastavak radova koji će biti plaćen “Integralu”, sumarno dati ugovorene vrijednosti. Vjerovatno da neće, jer će Integral "ustanoviti" da neke pozicije koje je uradio Vidoni nisu adekvatnog kvaliteta pa ih treba ponovo raditi. Tu se krije osnovna zamka za koju stručnjaci “Autoputeva” nisu spremni, a nadzor i kvalitet ionako kontrolišu Integralov institut IG i Zavod za izgradnju grada.

Ko je i kako napravio presjek poslova što ih je “Vidoni” uradio, i napravio nultu tačku sa koje je u dalje radove krenuo “Integral”. Formalno je nadzor nad ovom dionicom imala italijanska firma “Carlo Lotti”, ali većinu poslova obavljao je i obavlja “Institut za građevinarstvo” koji je u vlasništvu “Inegrala”. Tu je otvoren prostor za velike malverzacije, a kolikog su one obima teško je u ovom trenutku i predvidjeti, jer se svi poslovi obavljaju u jednom zatvorenom krugu koji čini nekolicina ljudi, među kojima je i predsjednik RS Milorad Dodik.

MAHOVLJANSKA PETLJA
Mahovljanska petlja trebalo bi da spoji cestu prema Gradišci, za koju niko ne zna kada će biti završena i autoput prema Doboju, koji se nikada neće početi ni graditi!

Petlju usred ničega navodno grade češka komapnija OHL i “Niskogradnja” iz Laktaša, čiji je vlasnik Ljubo Ćubić, jedan od Dodikovih tajkuna, preko čije firme je samo na sumnjivoj revitalizaciji puteva u srebreničkoj opštini izvučeno 30 miliona maraka. Od Čeha na gradilištu nema nikoga: tek, pojavi se jedan predstavnik kada krajem mjeseca treba pripremiti račun da bi oni uzeli svoju proviziju. Sve radove izvodi “Niskogradnja”.

Vrijednost osnovnog ugovora iznosi 11,5 miliona eura. Osnovni elementi Mahovljanske petlje su spoj autoputa u dužini od 1,5 kilometara i dvije pristupne rampe dužine od po 1,5 kilometara, koje spajaju autoput sa postojećim magistralnim putem Banja Luka - Gradiška, a najznačajnija su dva nadvožnjaka u krivini od 580 i 410 metara, koji kao objekti čine petlju na tri nivoa.

Nadzor na izvođenju radova ima njemačka firma “KuK” koja na gradilištu nema svojih predstavnika, (i oni dolaze jedanput mjesečno), a nadzor vode inženjeri iz banjalučke firme “Projekt”. Ona je vlasništvo Miroslava Vujatovića - koji je i predsjednik nadzornog odbora “Puteva” RS, koji su vodili tendersku poceduru i sklopili ugovor za petlju.

Vujatovićeva firma je u toku 2009. i 2010. godine, bez objavljivanja tendera, dobila posao za izradu preko 30 projekata i elaborata od JP “Putevi” RS. Najveći broj tih projekata i elaborata potpuno je nepotreban i bespredmetan, a suština je da se preko njih izvlači novac. Vujatović je dugogodišnji član SNSD i kadar Milorada Dodika. Da bi to još jednom dokazao, kao predsjednik nadzornog odbora je naredio, a preko njegove firme „Projekt“ je urađena dodatna izmjena projekta autoputa Gradiška – Banja Luka. Umjesto dvije predviđene petlje, (Topola i Laktaši), trenutno se gradi petlja „Bakinci“ – kako bi predsjednik RS, (sa svog privatnog imanja), mogao direktno da se uključi na svoj privatni autoput.

JOŠ JEDNO KLIZANJE NOVCA
Stručnjaci tvrde da projekat Mahovljanske petlje nije kvalitetno urađen, iako je prošao reviziju u Ministarstvu za prostorno uređenje i građevinarstvo. Najbolji dokaz za to jeste činjenica da je izvođač utvrdio postojanje klizišta dugačkog oko 600 metara. Za saniranje klizišta već se traži novih 5 miliona eura. Jednostavno je nemoguće da projektant, odnosno revident, nisu vidjeli takvo klizište, te da na tom dijelu uopšte nisu rađeni geološki i geotehnički istražni radovi.
Uprava preduzeća "Autoputevi RS", koje gazduje poslovima na izgradnji nepostojećih cesta, nalazi se u velikim problemima jer ne smiju reagovati. Projekat je radio Stankovićev “Institut za građevinarstvo”, a formalna revizija je takođe bila povjerena “Institutu”. Sve je ovo ukazivalo da će prilikom javne nabavke posao dobiti “Integral”, ali je “Niskogradnja” dampinškom cijenom od 11,5 miliona eura, (prethodna procjena JP “Putevi” RS je bila 20 miliona eura, a kredit je odobren na 25 miliona eura), sve iznenadila. Pravi problemi će nastupiti tek pri betonskim radovima, jer je izvođač, bez saglasnosti projektanta, već promjenio principe temeljenja objekata i nihove dimenzije.

PRAVILO OD 50 PROCENATA
Nije ovdje kraj, nablaže rečeno, čudnim stvarima na cesti prema Gradišci: potrebno je bilo uklopiti postojeći magistralni put od Banjaluke do Klašnica, (koji je u upotrebi), sa onim od Klašnica do Gradiške. Ugovor je sklopljen između JP “Autoputevi RS” i “Prijedorputeva” na iznos od 1,4 miliona KM. Međutim, po izvršenim radovima cijena je narasla za više od 700.000 KM. (Opet 50 posto od vrijednosti osnovnog ugovora, što je ovdje i pravilo, ali i tradicija).
U čemu je nastala razlika: od navedenih 700.000 KM, više od pola novca utrošeno je na postavljanje betonskih ograda, (tzv.delta blokova), koji razdvajaju smjerove vožnje a postavljeni su u dužini 1000 m. Njihova cijena na teritoriji cijele BiH iznosi oko 120 KM/m, dok je ovdje ugovoreno oko 320 KM/m.

Najveći pritisak na ovo dodatno ugovaranje po enormno visokim cijenama, izvršio je Aleksandar Džombić, aktuelni premijer i bivši ministar finansija. On je izričito naredio da se nabavka ovih blokova izvrši od preduzeća “BINIS” iz Banja Luke, čiji je vlasnik Borko Radinkovićm njegov veliki prijatelj. (BINIS je od Investicionorazvojne banke dobio kredit od 5 miliona KM).

(Nastaviće se...)

(zurnal.info)