Istražujemo
Plaćen smještaj, odvojeni život, školovanje, telefonski račun, redovne nagrade, regresi, pomoć...
Zna se već zašto je u nas tolika jagma za činovničkim poslom u javnom sektoru. Posebno u organima javne uprave. Dobra plata, redovna, topli obrok, naknada za prevoz, regres...Međutim, osim prava iz zakona na državnom i intitetskim nivoima, malo se govori o onim "sitnim", dodatnim pravima skrivenim u uredbama i internim pravilnicima.
Prosječna plata do 1.800 KM
Skoro 1.800 KM iznosi prosječna plata u javnoj upravi i odbrani, kažu podaci Agencije za statistiku BiH iz jula 2011. godine! ( Agencija je objedinila podatke za dvije oblasti) Dovoljno to govori o osnovnim primanjima administracije u siromašnoj BiH u kojoj je, uzgred rečeno, prosjek plata na državnom nivou dvostruko manji od prosjeka u organima uprave.
A u prosjeku plata za sve ostale su, dakle, i plate naučnih radnika, ljekara, umjetnika i uopće svih drugih profesija, možda i mnogo kompleksnijih i odgovornijih od činovničkog posla. Dodajmo tim iznadprosječnim primanjima i topli obrok. Pa šta, reći će redom činovnici! I to je njihovo zakonsko pravo. Naravno da jeste, i jedino su uposlenicima u javnom sektoru u BiH ova prava zagarantirana. Zbog budžetskih ušteda, u organima uprave na federalnom nivou napravljene su, doduše, određene uštede ali za topli obrok činovnici i dalje mjesečno naplate najmanje 200 KM ( 8 KM dnevno).
Regres ne smije iznositi manje od 70 posto plate uposlenika, odnosno, najmanje u visini prosjeka plata isplaćenih u Federaciji, odnosno BiH u posljednja tri mjeseca! U državnim institucijama je svaki činovnik ove godine na ime regresa dobio po 586 KM! Pa šta, reći će i na ovu informaciju. S aspekta legislative, pitanje je na mjestu ali ne i analizirajući s moralnog aspekta ili s apketa ekonomske računice. U zemlji u kojoj više od polovine budžeta guta javna potrošnja, isplaćuju se nekakvi viškovi u vidu regresa!?
Naknade za prevoz i do 400 KM!
Da je samo u pitanju mjesečna naknada troškova za prevoz na posao, ničeg spornog ne bi bilo ni u ovom zakonskom pravu javnih službenika. Međutim, ovo pravo ima posve druge dimenzije kada govorimo o uposlenicima koji koriste međugradski prevoz. Na činovniku je samo da pribavi pismeni dokaz da svakodnevno putuje od mjesta stanovanja van grada do mjesta rada. Ostalo će završiti poreski obveznici. Jer, javna je tajna da službenici pokatkad kao mjesto prebivališta navode fiktivne adrese kako bi ostvarili ovaj novčani dodatak. Prema našim saznanjima, u nekim državnim institucijama suma koju mjesečno naplaćuju po ovom osnovu dostiže i 400 KM!
Na federalnom nivou su službenici i namještenici prije nekoliko godina čak imali pravo naplatiti 20 posto od cijene utrošenog litra benzina, ukoliko na posao dolaze privatnim automobilom. Danas pravo na ovu naknadu imaju samo uposlenici koji svoj automobil koriste za službeni put ili vršenje službe u mjestu ili bližoj okolini. Nije precizirano kakve to poslove privatnim automobilima službenici imaju završavati "oko kuće".
Plaćen privremeni smještaj
Ne može javni službenik umoran, iscrpljen i iznerviran dolaziti na posao. Zato, svakodnevno "vozarenje" ne dolazi u obzir! Jednako kao ministrima i parlamentarcima, i ukoliko državni službenik živi van sjedišta organa uprave u kojem je zaposlen ili je zbog premještaja sjedišta organa došlo do promjene prebivališta, ima pravo na 300 KM naknade troškova smještaja u mjestu rada ako tu stanuje tokom pet radnih dana. Ovom uposleniku pripada i pravo na troškove prijevoza kući tokom vikenda. Na državnom nivou ovo pravo imaju samo rukovodeći službenici.
Novac za odvojeni život
"Po zakonu" je i pravo svakog službenika da mu poreski obveznici novcem nadomire "duševne boli" što su tokom radne sedmice odvojeni od porodice. Novac za odvojeni život također imaju i državni službenici čije je mjesto prebivališta udaljeno više od 120 kilometara od mjesta sjedišta organa uprave u kojem rade. Naknada iznosi 50% od prosječne mjesečne plate. U Federaciji je početkom godine, zbog ušteda donesena odluka u smanjenju ovih naknada, međutim, niko nije analizirao ko sve koristi to pravo. Na državnom nivou odluka o uštedama nije uslijedila.
Školovanje o budžetskom trošku
Moraju se javni službenici stalno usavršavati i sudeći po nalazima nedavnog Žurnalovog istraživanja u federalnim ministarstvima, riječ je o "omiljenom" dijelu Zakona o državnoj službi koji uposlenici itekako poštuju. A zakoni i na entitetskim ali i na državnom nivou kažu da službenici imaju pravo na novčanu pomoć za edukaciju. Reći ćemo samo da su krajnji nalazi pomenutog Žurnalovog istraživanja pokazali su da pravo na naknadu za troškove školovanja uposlenici koristili čak i za završavanje fakulteta koje su po zakonu već trebali da imaju. Vjerovali ili ne, pa i za završavanje srednje škole!?
Nagrada za izuzetan rad
Nije baš da se javni službenik raduje kad mu kolega ode na bolovanje ali, sudeći po zakonskim i pravima reguliranim "internim" pravilnicima, nisu kolege oboljelog ni mnogo nesretne. Jer, dio posla oboljelog neko preuzima a za to dobije najmanje još trećinu svoje plate kao novčanu nagradu. Na državnom i na entitetskim nivoima, javni službenici imaju pravo na novčanu stimulaciju ukoliko po obimu i kvalitetu posla pokažu izuzetne rezultate ili ako povremeno rade i poslove koji nisu u opisu njihovog radnog mjesta.
Jedno od Žurnalovih istraživanja, također je pokazalo da su u državnim institucijama "za dodatni rad" službenici znali zaraditi još jednu svoju platu. Nagrada se utvrđuje do visine prosječne mjesečne plate isplaćene u posljednja tri mjeseca u Federaciji, odnosno u BiH.Nagrada se utvrđuje do visine prosječne mjesečne plate isplaćene u posljednja tri mjeseca u Federaciji, odnosno u BiH.
Novčana pomoć u slučaju bolesti u porodici
Ko može poreći da su zubi, recimo, čovjeku manje važniji od jetre ili bubrega. Po "širokim" propisima koji se odnose na pomoć u slučaju bolesti u porodici, svaki javni službenik u BiH ali i kompletna mu porodica, o budžetskom trošku mogu imati čak i ljepši osmjeh. Jer, pored redovnog zdravstvenog osiguranja koje imaju, službenici imaju pravo i na novčanu pomoć u slučaju da su bolesni oni ili neko od članova njihove uže porodice. Jednokratna novčana pomoć isplaćuje se u visini do tri plate uposlenika isplaćene u prethodna tri mjeseca.
Pod članom uže podice podrazumijevaju se suprug(a) u braku ili van braka, djeca rođena u braku, van braka, zakonito usvojena ili pastorčad do 18, odnosno do 26 godina starosti, ako se nalaze na redovnom školovanju i nisu u radnom odnosu, a djeca nesposobna za rad, bez obzira na starosnu dob.
Ukoliko je riječ o roditelju, ocu, majci, očuhu, mačehi ili posvojitelju, bez obzira da li žive u zajedničkom domaćinstvu sa državnim službenikom odnosno namještenikom. Pravo imaju i braća i sestre bez roditelja do 18, odnosno do 26 godina starosti, ako se nalaze na redovnom školovanju i nemaju drugih prihoda već ih korisnik naknade stvarno izdržava. U užu porodicu ubrajaju se i unučad , ako nemaju roditelja i žive u zajedničkom domaćinstvu sa korisnikom naknade.
Pomoć pri preseljenju
Puno posla, svakodnevno stres, pa kako da činovnici još gube vrijeme i živce za preseljenje. Zato su propisi bili veoma humani prema njima i predvidjeli im pravo da im se nadomire troškovi preseljenja iz mjesta prebivališta do sjedišta organa uprave u kojem rade, odnosno na troškove preseljenja nazad. Za pravdanje troškova nema mnogo dokazivanja, komplikovanih procedura. Činovnik samo treba donijeti račune za sve troškove koje su imali pri preseljenju. Pa čak i ako je kakvom hamalu iz komšiluka dao 20 KM da mu pomogne u novi stan unijeti nekoliko kofera.
Besplatno telefoniranje
Godišnji troškovi telefoniranja u javnoj administraciji znaju iznositi i po 10 miliona maraka! Sva sreća za službenike ali i sve druge uposlenike koji imaju pravo na službene mobitele da niko ne kontrolira listinge poziva. Zavisno od institucije, uglavnom se internim aktima propisuje ko ima ovo pravo, odnosno koliko mjesečno može da potroši na telefoniranje. Naravno, nikao nikada nije izvršio analizu da li službene mobitele koriste samo rukovodeći službenici, odnosno da li je i nekima od njih ovo pravo neophodno?
Otpremnina nakon otkaza
Državni službenik kojem prestane radni odnos zbog prekobrojnosti, ima pravo na otpremninu a zavisno od radnog staža iznos može dostići i šest posljednjih plata. Nema tu ničeg spornog, jer se uposleniku vjerovatno od svake plate "odbijala" pokoja marka za slučaj nezaposlenosti. Međutim, pravo na otpremninu, doduše, u visini jedne plate, ima pravo i službenik kojem je radni odnos prekinut zbog negativnih rezultata u procesu revizije!? Valjda se još jedino u javnoj službi, zbog nerada dobije "noga" ali i još jedna plata da se činovnik pomogne dok ne nađe drugi posao.
(zurnal.info)
