Poklončići za lojalne novinare

Naši novinari već više od godinu dana pišu o aferi “Bosnalijek”. Dokumentirali smo u najmanju ruku neobične načine poslovanja, objavili fotografije kućerina, vila, limuzina i iznose plata članova porodice Arslanagić.

Za to vrijeme izuzetno su rijetki mediji koji su obratili pažnju na tu aferu. Razlozi za šutnju su sasvim očigledni. Marketinška industrija u Bosni i Hercegovini funkcionira po neobičnim pravilima i njih može potvrditi svaki nesretnik koji je imao tu nesreću da se upetlja u reklamni “biznis”. Ovdašnje velike kompanije ne ulažu u reklamu kako bi poboljšali prodaju proizvoda. One prostor za svoje kampanje plaćaju medijima od kojih zauzvrat traže slijepu naklonost. Od njih se ne traže serije panegirika, naprotiv, ma kako to čudno izgledalo kada se napiše, kompanije traže da ih se ignoriše. Korist od serije tekstova, reportaža i intervjua o kvaliteti njihovih proizvoda i usluga, mnogo je manja od štete koju može izazvati čestit tekstić o neobičnim ugovorima, bezobrazno visokim platama, nepotizmu, korupciji i sličnim adetima koji vladaju u ovdašnjim kompanijama, bilo privatnim ili javnim.

DODIK JE OBIČNI ŠKRTAC

Kompanija “Bosnalijek” uvijek je nalazila načina da podrži “nezavisno” novinarstvo u Bosni i Hercegovini. U prošloj godini na reklame i propagandu potrošili su 2, 5 miliona maraka ili preciznije, ako to nekog zaista zanima, 2.515.144 KM, na području Bosne i Hercegovine. Za propagandu u inostranstvu potrošeno je znatno više, blizu 4,9 miliona. Iste godine, direktor Edin Arslanagić i njegovi saradnici na kojekakve poklone spiskali su blizu 1,3 miliona. Trenutno ne možemo dokazati o kakvim poklonima je riječ i ko je njima obradovan, ali kada to uspijemo, sigurni smo da će spisak biti izuzetno zanimljiv i da će se na njemu sigurno naći neki direktori i urednici ovdašnjih medija. Uočavate, suma koju je izdvajao “Bosnalijek” značajno je veća od onih pet miliona maraka koje je Dodik “ubrizgao” u lojalne redakcije u Republici Srpskoj.

Mediji su s pravom očekivali da će njihova odanost i ove godine biti prigodno podstaknuta, jer su Arslanagići planirali da za reklamu u 2012. potroše blizu 2,6 miliona u BiH, inostrani proboj trebao je biti logistički podržan sa skoro 5,9 miliona, a za poklone je rezerviran skromni milion maraka.

Bez obzira na to što će Arslanagići konačno morati napustiti svoje kancelarije u “Bosnalijeku”, donirani mediji ne gube nadu, što objašnjava veliko prisustvo novinara na konferenciji za štampu premijera Nermina Nikšića o “Bosnalijeku”.

U ovom momentu nema ništa profitabilnije nego podržati premijera u njegovoj borbi za spas “Bosnalijeka”. Poželjno je i suosjećajno klimati glavom na dramu koju su premijer i saradnici preživljavali tokom “istrage”, na prijetnje, praćenja i pritiske. Do sada nikada nismo pisali o tome, ali i naši novinari su tokom rada dobijali ozbiljne prijetnje od sumnjivaca povezanih s “Bosnalijekom”, otvoreno im je rečeno da ih prate i da znaju gdje stanuju. Bez podrške policijskog aparata, obavještajnih i pravosudnih “struktura”, pa i bez suosjećanja senzibilnih medija, ostadosmo živi i zdravi. Isto želimo i našem premijeru.

PODSJEĆANJE NE MOŽE ŠKODITI

Uz nadu da će se ove želje ispuniti, također se nadamo da će nam premijer tokom svoje istrage rasvijetliti još neke zanimljive detalje oko dinastije “Arslanagić”. Kao što je poznato, porodica Arslanagić “Bosnalijek” je zaposjela još 1991. godine i položaje je herojski branila do danas. Tako dugačku bitku nisu mogli sami voditi, nema tog generala koji može i u ratu i miru funkcionirati bez podrške civilne vlasti. Nermin Nikšić bi lako mogao saznati ko je svih tih decenija tako efikasno štitio Arslanagiće, kako Finansijska policija nije, do danas, pronašla ništa neobično u “Bosnalijeku”, šta su radile silne inspekcije, poreznici? To ne bi trebao biti težak zadatak za premijera, u njegovoj vladi, pa i u stranci sjede ljudi koji su tih decenija morali, makar na kakvom biznis koktelu, sresti Edina Arslanagića ili se provozati u poršeu njegovog sina.

Na kraju, moram pomenuti još jedan detalj koji mnogo govori o ovdašnjoj medijskoj sceni. Gledao sam, listao, klikao i slušao, ali nisam uočio da je makar jedan novinar prenio zanimljiv događaj sa famozne konferencije za štampu o “Bosnalijeku”. Naime, Nikšić je, s govornice glasno i jasno, izjavio da je korupcija normalna stvar u Bosni i Hercegovini, pa da je i on često prinuđen na “intervencije”. Svi prisutni novinari čuli su ovo priznanje sknadalozno čak i za jednog bosanskohercegovačkog premijera. Čula ga je i šefica Ureda za odnose sa javnošću Vlade Federacije Raska Denjalić koja je naglo prekinula konferenciju za štampu.

Svi su čuli, vidjeli, razumjeli, ali niko ništa nije napisao. Podsjeća li vas to na nešto?

(zurnal.info)