Pokušavao zaraditi i na mrtvom predsjedniku Jeliću

Nešto manje od godinu dana Republika Srpska ima Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine, ali su učinci njegove primjene više nego skromni. Otkako je na snazi, privremeno je oduzeta imovina vrijedna nešto više od 21 milion maraka, ali među onima, kojima je država oduzela kuće, stanove, firme... nema nijednog od poznatih tajkuna bliskih ovdašnjoj vladajućoj eliti. Strogoća je do sada trenirana na anonimusima ili, pak, osobama koje su izgubile svoje političke mentore.

PRVI MAČIĆI

Prvi slučaj privremenog oduzimanja imovine stečene kriminalom desio se u decembru prošle godine, kada je blokirana imovina Maksimu Lizdeku i Daliboru Janjiću iz Mokrog kod Pala. Vrijednost oduzete imovine procijenjena je na 800 hiljada konvertibilnih maraka. Lizdek i Janić ostali su bez stambeno-poslovnog objekta u Mokrom, dva stana, dva automobila, a blokirani su im svi bankovni računi.

Terete se da su dio organizovane kriminalne gripe koja je bespravno posjekla i preprodala veliku količinu drveta u Šumskom gazdinstvu “Jahorina”, protivpravno prisvajajući skoro 850 hiljada konvertibilnih maraka. Ista kriminalna grupacija osumnjičena je da je Šumama RS nanijela štetu veću od dva miliona maraka.

Drugi slučaj blokiranja nezakonito stečene imovine desio se nedavno, nakon što je u Banjaluci uhapšen Zoran Ćopić, jedan od najbližih saradnika odbjeglog narko bosa Darka Šarića. Ćopiću je blokirana imovina vrijedna više od 20 miliona maraka, zbog sumnje da je bijeljinsku Šećeranu, avion za svoje preduzeće “Aviorent” i kuću u Banjaluci kupio perući Šarićev novac od prodaje droge.

Treći slučaj privremenog oduzimanja nelegalno stečene imovine odnosi se na Mirka Stojića, bivšeg šefa kabineta predsjednika RS. Po naredbi banjalučkog Okružnog suda, Stojić je ostao bez stana i garaže u banjalučkom naselju Nova Varoš, čija se vrijednost procjenjuje na oko 180 hiljada maraka. Dok su Lizdek, Janjić, pa i Ćopić bili nepoznati široj javnosti, slučaj Stojić, dugo vremena je bio u centru pažnje javnosti, dijelom zbog funkcije koju je obnašao, ali i zbog činjenice da mu je dodijeljena uloga “žrtvenog jarca”, koji treba da plati cijenu svih kriminalnih radnji počinjenih tokom rekonstrukcije Palate predsjednika RS.

Stojić je uhapšen u maju prošle godine i Specijalno tužilaštvo RS na teret mu stavlja višemilionske malverzacija u rekonstrukciji i opremanju Predsjedničke palate tokom 2007. godine, optužujući ga za zloupotrebe službenog položaja, ovlašćenja i primanja mita.

Vlastodršci u Republici Srpskoj poslednjih godina zidaju monumentalne spomenike u čast svojoj gramizovosti i taštini, kakvi su i zgrada Administrativnog centra RS, te Palata predsjednika, ne pitajući koliko to košta. Glavna služba za reviziju RS utvrdila je da je rekonstrukcija Predsjedničke palate koštala 11 miliona maraka, iako je kabinet predsjednika prije obnove zgrade utvrdio da ona sa zemljištem vrijedi oko sedam i po miliona maraka. Nakon što je izborima pobijedio u trci za predsjedničku funkciju, Milan Jelić je odlučio da rekonstruiše Hipotekarnu banku i pretvori je u Predsjedničku palatu, iako sredstva za to nisu bila predviđena budžetom.

On je tada naložio da ugovor o toku rekonstrukcije, izvođaču i utrošenom novcu budu tajna iz bezbjednosnih razloga. Ispostavilo se da narečena tajnovitost nema nikakve veze sa bezbjednošću predsjednika, već namjerom da se izbjegnu tenderi, što je omogućilo oticanje para u privatne džepove. Njegov šef kabineta Mirko Stojić kasnije je optužen da je iskoristio svoj službeni položaj tako što nije poštovao “strogo povjerljivi” ugovor sa beogradskom firmom “Eumaks” Milana Ćirića, već je dozvolio da ova firma za podizvođače radova angažuje veći broj drugih privatnih firmi iz RS i Federacije BiH. Stojić se tereti da je tako omogućio “Eumaksu” sticanje koristi u iznosu od 2,5 miliona maraka.

NEPRIRODNA ALAVOST

Slučaj “Predsjednička palata” otvoren je tek poslije Jelićeve smrrti, a glavnim krivcem za sve malverzacije označen je Mirko Stojić, šef kabineta i sekretar predsjednika. Da je Stojić kriv, tu nema dileme, kao što nema sumnje da to nije sve odluke donosio sam i da je izvršna vlast sve vrijeme znala šta se dešava.

To potvrđuje i činjenica da je Vlada RS, na čijem čelu je u to vrijeme bio Milorad Dodik, isplatila svih 11 miliona maraka za rekonstrukciju Palate. Ispostavilo se da je na kraju presudila Stojićeva alavost, koji je uzimao na čemu god je stizao - od skidanja lamperije, do nabavke namještaja, što je, takođe, označeno tajnom zbog bezbjednosti predsjednika. Stojićevoj gramzivosti nije bilo kraja, pa je zavrtao pare za vlastitu kiriju, mjesečno po 2. 500 maraka, sam sebi je potpisao odobrenje za magisterij i na račun toga isplatio oko osam hiljada maraka.

Rukovodeći cijelim poslom oko rekonstrukcije, Stojić je naložio da se firmi “Braća Mićić” iz Modriče (odakle je i sam) isplati 87. 750 maraka, jer su dostavili izjavu da je ukupna rekonstrukcija i adaptacija cjelovita i potpuna, te da izvođač posjeduje sve potrebne reference u skladu sa propisima!?

I tu nije kraj besmislenom rasipanju novca. Po Stojićevom nalogu sklopljen je i ugovor sa firmom „Pemat“ iz Beograda, koja je za nadgledanje već završenih radova naplatila 92 hiljade maraka. Ima još : za nadzor nad vršenjem radova za slabu struju, jednom fizičkom licu Stojić je isplatio 17 hiljada maraka. Na teret mu se stavlja i da je svjesno prekršio zakon o javnim nabavkama i bez tendera zaključio ugovor sa firmom “Mozaik Trade” i unaprijed im za nabavku namještaja isplatio 1,76 miliona maraka.

Stojić je svoju karijeru dugovao svom zemljaku, pokojnom Milanu Jeliću, koji je bio njegov mentor i zaštitnik. Kakva je Stojić osoba, najbolje govori činjenica da je pokušao da zaradi i na mrtvom predsjedniku. Prema optužnici, Stojić je iskoristio svoj položaj i iz budžeta RS plaćao naknade za snimanje i pripreme sahrane, iako takve usluge nisu vršene, jer je sve troškove sahrane snosila Vlada RS! O kakvom je opskurnom karakteru riječ govori i podatak da je Stojić posle svega, umjesto da pokaže kajanje i žaljenje zbog počinjenih kriminalnih radnji, podnio tužbu za klevetu protiv glavnog revizora RS Boška Čeke, čija je služba dokumentovala sve navode o malverzacijama budžetskim parama prilikom rekonstrukcije Palate predsjednika.
(zurnal.info)