Nedodirljivi generalov sin: Policija, tužioci i advokati godinama štite brutalnog nasilnika

U periodu od 2019. do 2021. N.N. (identitet poznat redakciji) i njena okolina bili su žrtve nasilja i teroriziranja A.H. iz Sarajeva. Žrtva je prvi put nadležnim organima prijavila nasilje koje prolazi 2020 godine.

- Prošla sam birokratsku torturu i organiziranu zaštitu koju nasilniku do danas pružaju MUP KS, Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo, i to konkretno Sabina Sarajlija, Meliha Dugalija, saradnica Edina Pirija i drugi u saradnji sa uglednom advokaticom Edinom Rešidović, te drugim advokatima iz advokature Rešidović Sabrihafizović, koja imenovanog nasilnika zastupa u svim predmetima pred sudom i koja je i njegovog oca, generala Armije RBIH zastupala pred Haškim tribunalom. Neke od osoba bliskih ovom slučaju je zastupao i advokat Nermin Mulalić, koji je i Sabinu Sarajlija zastupao u njenom disciplinskom postupku zbog neregularnosti u njenom radu kao glavne kantonalne tužiteljice – kaže za Žurnal N.N.

Od 2021. godine do danas je A. H. već tri puta pravosnažno osuđivan za nanošenje tjelesnih povreda njoj, njenoj okolini (lake i teške tjelesne povrede), čak i za fizički napad na policijsku patrolu sa pratnjom. Dva puta je osuđivan uslovno, a za napad na službena lica - policijsku patrolu je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora, a kazna je zamijenjena za kaznu rada za opće dobro na slobodi.

Olakšavajuće okolnosti

Osmog maja 2020. godine A.H. fizički je napao N.N., sa kojom je prije toga živio u njenom stanu u Sarajevu. Nogama i rukama, stisnutim šakama, udarao ju je po cijelom tijelu, stiskao lice, nos, usta, gurao na pod i vezao ruke majicom. Svjedok na suđenju, komšija žrtve, rekao je kako je tada čuo lupu i galamu iz stana, kao i prijetnje koje je A.H. upućivao vičući: Ubiću te!

A.H. je priznao krivnju, a Općinski sud u Sarajevu u septembru 2021. osudio ga je za nanošenje lakih tjelesnih povreda na uslovnu osudu od godinu dana. Odlučujući o visini kazne, Sud je kao olakšavajuće okolnosti za optuženog cijenio priznanje djela u ranoj fazi postupka, “izraženo kajanje”, te raniju neosuđivanost. Nije bilo otežavajućih okolnosti.

U presudi u koju smo imali uvid navodi se da će, s obzirom na olakšavajuće okolnosti i izrečenu kaznu, presuda uticati na optuženog da više ne ponovi ovo djelo:

- Sud takođe ističe da okončanje krivičnog postupka priznanjem krivice ukazuje na potpunije preuzimanje odgovornosti za počinjeno krivično djelo od strane optuženog, njegovo shvatanje i razumijevanje pogibeljnosti djela koje je učinio, kao i spremnost na suočavanje sa posljedicama svoga djela i promjenu ponašanja, što će doprinijeti potpunijem ostvarenju svrhe krivičnopravnih sankcija – navedeno je u presudi koju je potpisao sudija Denis Kurtović.

 A.H. je i dalje maltretirao svoju žrtvu. Ali sudska presuda u novom slučaju maltretiranja, ponovo uslovna, donesena je nakon što je izrečena prva uslovna presuda.

Ponovo uslovna kazna

Petog februara 2021. fizički je napao nju i njenog prijatelja koji ju je pokušao zaštititi, zbog čega je osuđen opet uslovno za nanošenje lakih (N.N.) i teških tjelesnih povreda (njenom prijatelju).

- Optuženi je počinio krivična djela sa direktnim umišljajem jer je bio potpuno svjestan da će zbog njegovog činjenja nastupiti zabranjene posljedice i nastupanje tih posljedica je upravo i htio. Radnja koju je preduzeo optuženi je nesumnjivo bila rezultat njegove volje – navodi se u presudi donesenoj u junu 2022. 

Sutkinja Jasmina Sazdovski je A.H. je i u ovom slučaju osudila na uslovnu kaznu od dvije godine na osnovu sporazuma o priznanju krivnje. Sud je kao olakšavajuće okolnosti ocijenio priznanje krivice a kao otežavajuću prethodnu presudu za nasilje. Dakle, u trenutku kada se A.H. izriče ova uslovna kazna već je poznata činjenica da je ranije osuđen za praktično isto, no ovaj put i teže krivično djelo.

Odluka o uslovnoj osudi i u ovom slučaju temelji se na okolnosti da je optuženi priznao izvršenje krivičnog djela, te iako je ranije osuđivan za istovrsno krivično djelo, sud utvrđuje da optuženi nakon prve uslovne osude iz 2021. “nije imao više sukoba sa zakonom”, da je bio u “kritičnom životnom periodu”, da je prihvatio “odgovornost za svoje ponašanje”, te da će tako ubuduće poštovati pravni sistem i neće činiti slična krivična djela:

-… u ovom trenutku nije opravdano izvršenje kazne zatvora, već da je opravdano optuženom dati priliku da dokaže da je ovakvo ponašanje zaista prošlost u njegovom životu i rezultat kritičnog životnog perioda – stoji u presudi koju potpisuje sutkinja Jasmina Sazdovski.

Istovremeno kada Tužilaštvo sa A.H. pregovara i potpisuje sporazum o priznanju krivice u ovom predmetu, protiv A.H. se pred Općinskim sudom u Sarajevu vodi postupak za napad na službena lica - policijsku patrolu sa pratnjom, te se u Tužilaštvu u tom trenutku nalazi i nova prijava za porodično nasilje nad žrtvom koje je počinjeno u oktobru 2021. godine.

- Tokom glavnog pretresa Tužilaštvo je dana 11.3.2022. godine u spis suda uložilo sporazum o priznanju krivnje zaključen 11.3.2022. godine, koji su zaključili optuženi A.H., kantonalni tužitelj Darko Martinčević i branilac optuženog - navodi se u presudi. Tužitelj Darko Martinčević uime Tužilaštva zastupao je sva tri dotadašnja postupka protiv A.H.

Na pisani upit žrtve prema KTKS da li Tužilaštvo prilikom zaključenja sporazuma o priznanju krivice sa počiniteljima uzima u obzir novopristigle prijave protiv istih počinitelja u Tužilaštvu, Tužilaštvo se očitovalo kako taj upit “nije moguće tretirati kao zahtjev temeljem Zakona o slobodi pristupa informacijama u FBiH”.

Nestanak prijava

Birokratska tortura žrtve se, međutim, ne odvija samo pred Tužilaštvom. Neke od prijava nasilja koje je žrtva podnosila u MUP KS Policijskoj stanici Novo Sarajevo tokom 2021. su nestajale ili u MUP-u ili na putu od MUP-a do Tužilaštva, tvrdi N.N., zbog čega je žrtva iste ponovno podnosila direktno u Tužilaštvo u 2022. godini.

U julu 2022. žrtva će naknadno podnijeti tri nove krivične prijave za zlostavljanje koje se odvijalo u periodu od jeseni 2019. do juna 2020. sa ukupno 28 nalaza ovlaštenih zdravstvenih ustanova. U tim slučajevima oduzimao joj te telefon, zaključavao u stan gdje ju je zlostavljao, vukao po podu, udarao otvorenim pesnicama po tijelu i glavi, te nogama u predjelu leđa sa lijeve strane. Par godina nakon tog udarca žrtvi je na KCUS-u odstranjen donji lijevi režanj plućnog krila (mjesto gdje je dobila jake udarce) a etiologija anomalije, prema ljekarskom nalazu, ostala je nejasna. U tim napadima, zavisno od datuma dešavanja, zatvarao ju je u stan, udarao kablovima po nogama, zagrijavao kašiku i prislanjao na tijelo, udarcima uzrokovao povrede na licu, udarcima nanosio povrede tzv hrvačkog uha u više navrata, posipao hemikalijama po glavi i tijelu. Uz sve navedene prijave je priložena medicinska dokumentacija.

U augustu 2023., nakon što se žrtva obratila Skupštini KS-a sa pritužbom na rad policijskih službenika zbog, kako je smatrala, propusta u postupanju i nestanka evidencije o zapisnicima sa uviđaja, dobija odgovor da se se pritužba odbija zbog zastare. Odbor za žalbe javnosti donio je odluku o obustavi predmeta. Na dodatnu pritužbu žrtve u vezi nestalih prijava nasilja, Odjel interne kontrole MUP-a KS do danas žrtvi nije dostavio akt o ishodu istrage.

Sporazum o priznanju krivice temeljem kojeg je donesena druga presudu o uslovnoj osudi za lakše i teške tjelesne povrede je zaključen u martu 2022, presudu je donijela sutkinja Jasmina Sazdovski 06.06.2022. godine, da bi ista presuda postala pravosnažna tek osam mjeseci kasnije - 30.1.2023. Žrtva smatra da je ova presuda donesena sa zakašnjenjem:

- Na taj način se osiguralo da ovaj nasilnik ne prekrši prethodnu uvjetnu osudu, naime presuda u ovom predmetu jen žrtvi dostavljena gotovo tačno na dan kada je isteklo vrijeme provjeravanja za nasilnika po prethodnoj presudi. Sve navedeno sam prijavila Uredu disciplinskog tužitelja, no moja prijava je odbijena, sa obrazloženjem da je sutkinja Jasmina Sazdovski presudu izradila sa “manjim kašnjenjem” (…) “što ne predstavlja disciplinski prekršaj”. Uskoro nakon ovog postupka sutkinja Jasmina Sazdovski je napredovala na poziciju kantonalne sutkinje – kaže za Žurnal N.N.

Svaki put kada je davala izjavu u Tužilaštvu u vezi sa prijavama nudila je fotodokumentaciju (slike tjelesnih povreda), krvavu odjeću kojom je davljena, odjeću natopljenu domestosom:

- No Edina Pirija je sve navedene dokaze odbijala. Nudila sam da pustim audiosnimke na kojima A.H. meni prijeti i škljoca nečim što jako liči na pištolj, iste imenovana nije željela poslušati. Naprotiv, obavijestila me da nisam bila ovlaštena snimati nasilnika.

Treći proces protiv A.H.

Nakon dvije presude sa uslovnim osudama i treće kojom je A.H. nepravosnažno osuđen za na rad za opće dobro na slobodi, trenutno je u toku treći proces protiv A.H. za nasije nad žrtvom ali sa oprečnim navodima Tužilaštva KS-a o tome koji je period obuhvaćen ovom optužnicom. Optužnica je podignuta tek nakon dvije godine istražnog postupka u avgustu 2023., uprkos brojnim urgencijama žrtve za ažurnijim postupanjem prema postupajućim uposlenicima Tužilaštva, konkretno Edini Pirija, stručnoj saradnici koja je komunicirala sa žrtvom u ime tada postupajuće tužiteljice, sada glavne tužiteljice Tužilaštva KS-a - Melihe Dugalija. U ovom priodu žrtvi se u usmenim razgovorima uskraćuje informacija koji akti nasilja će biti obuhvaćeni optužnicom, da li će ranije nestale, te ponovno podnesene prijave biti obuhvaćene optužnicom, zbog čega se žrtva pisanim putem u vezi navedenog obraća KTKS.

- U jednom od odgovora KTKS se navodi da je optužnicom “obuhvaćen period od 2019- 2021. godine”, dok se u drugim očitovanjima KTKS navodi da optužnicom nisu obuhvaćeni događaji iz navedenoj perioda “iz razloga što Tužilaštvo za navedene događaje nije imalo konkretnih dokaza, osim izjave oštećene”. Napominjem, ove prijave su propraćene sa ukupno 28 nalaza ovlaštenih zdravstvenih ustanova kojima se utvrđuju tjelesne povrede koje mi je nanio AH u navedenom periodu, pisanim priznanjima nasilnika da mi je nanio navedene povrede, pa čak I svjedokom - sestrom nasilnika - navodi žrtva.

U pisanoj komunikaciji žrtve sa KTKS i mail komunikaciji sa tadašnjom glavnom kantonalnom tužiteljicom Sabinom Sarajlija, žrtvi se davaju također oprečne informacije u vezi kvalifikacije krivičnog djela, pa se u Nekima navodi se da je optužnica podignuta zbog krivičnog djela nasilja u porodici iz člana 222 stav 2, a u Nekima za krivično djelo nasilja u porodici iz člana 222 stav 1 KZFBiH.

Zbog toga što nije obuhvaćen stav 3 istog člana, sa strožijom zapriječenom kaznom za počinitelja smatra žrtva, i sama pravnica po struci, ostavlja se mogućnosti ponovnog blagog kažnjavanja nasilnika. Navedeno, uz nepotrebno dug period istrage, kojim se osiguralo da vrijeme provjeravanja po ranijoj uslovnoj osudi istekne za AH, žrtva smatra da se ne radi o slučajnosti, nago intencioznim mikropropustima Tužilaštva kako bi se nasilniku osiguralo izbjegavanje kazne zatvora.

- Prema informacijama koje imam u vezi ovog postupka do danas su bila angažovane ukupno 4 tužiteljice (Lejla Hasanbegović, Meliha Dugalija, Maja Pašić, i u konačnici Sabina Sarajlija), te saradnica Edina Pirija. Tokom sudskog pretresa nasilnik je svoju odbranu bazirao na negiranju postojanja životne zajednice sa mnom. Na moj upit gđi Sarajlija zašto KTKS nije tražilo dokaze o trajanju naše zajednice, jer iste neminovno posjedujem, gđa Sarajlija je istakla da je tek zadužila predmet, na što sam na zapisnik suda iznijela upit da li Tužilaštvo presigniranjima predmeta vrši disperziju odgovornosti. Tek naknadno sam saznala da je upravo gđa Sarajlija kažnjena disciplinskim prekršajem od strane UDT za presigniranje predmeta u periodu kada je bila glavna kantonalna tužiteljica. Tokom ovog pretresa sam također saznala da se postupak vodi tek za jedan akt nasilja, iako sam tužilaštvu podnijela prijave za 4 incidenta nasilja kroz višegodišnji period suživota sa nasilnikom.

O svemu navedenom žrtva se sa pritužbama obraćala Uredu disciplinskog tužitelja. U očitovanju navedenog organa se navodi da nosioci pravosudnih funkcija imaju “funkcionalni imunitet I to u odnosu na mišljenje koje daju ili odluke koje donose, a što predstavlja jednu od garancija njihove neovisnosti”.

- Dakle, tužitelji su neovisni u procjeni da prijave nasilja sa 28 nalaza ljekara, pisanim priznanjem nasilnika i svjedocima ocijene kao prijave koje “nisu potkrijepljene nikakvim dokazima osim izjave oštećene”- navodi žrtva.

U jednoj od presuda određen je obavezan psihosocijalni tretman za A.H., a u drugoj zatvorska kazna zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 90 dana. Mjeru je trebao provesti Centar za socijalni rad Općine Novo Sarajevo, i o tome izvijestiti Općinski sud u Sarajevu. Žurnal je pitao Centar za socijalni rad da li mjera provedena, ali je naš zahtjev odbijen zbog zaštite ličnih podataka. Iz Općinskog suda u sarajevu odgovorili su nam tek da je Sud dobio obavijesti Centra.

Od januara 2023. do juna ove godine tužilaštva u Bosni i Hercegovini zaprimila su 1.298 prijava za nasilje u porodici, a podignuto je tek 145 optužnica. Najveći broj prijava je u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu. Prema nezvaničnim statističkim podacima, u oko 70 posto osuđujućih presuda za nasilje u porodici izrečena je uslovna kazna. Baš kao i u dvije sudske presude o kojima govori žrtva iz našeg teksta. 

Zlatan Hrnčić, doktor socioloških nauka sa iskustvom u oblasti strateške prevencije nasilja u porodici i zaštite ljudskih prava, stručni savjetnik u Gender centru Vlade Federacije BiH, za Žurnal kaže da adekvatna sankcija predstavlja također jedan od vidova prevencije, kako budućih ozbiljnijih oblika nasilja od strane sankcionisanog počinioca, tako i kao poruka svim građanima da će nasilje biti kažnjeno:

- Naime, najteži oblici nasilja u porodici koji završe smrtnim ishodom budu sankcionisani kaznama zatvora od deset godina pa do kazni dugotrajnog zatvora. Međutim, zajedničko za sve te slučajeve je činjenica da je njima prethodilo dugotrajno zlostavljanje. Prema statističkim podacima, oko 70% sankcija su uslovne presude, a počinioci su najčešće višestruki povratnici u činjenju ovog krivičnog djela. Stoga bi adekvatnom kaznom zatvora, već kod najranijih oblika zlostavljanja bilo moguće prevenirati ponavljanje ovog krivičnog djela, te na kraju prevenirati i najteže oblike nasilja koja završe ubistvom. 

Nosioci pravosudnih funkcija imaju neovisnost u svom djelovanju pa se ne može govoriti o sankcionisanju nosilaca pravosudnih funkcija ukoliko se izricanje presuda veže za okvire zakonskih normi:
- Ono što je moguće i što pokazuje rezultate su edukacije nosilaca pravosudnih funkcija, kako bi se senzibilizirali za ovu specifičnu oblasti, te na taj način primjenjivali određene standardne. Ovaj vid edukacije se provodi, ali je potrebno vrijeme kako bi se napravio obuhvat cjelokupne ciljane populacije profesionalaca. Ovdje su važni i drugi akteri u ovoj multisektorskoj oblasti, kako policijski službenici koji izlaze na lice mjesta u slučaju prijave nasilja, prikupljaju dokaze, predlažu zaštitne mjere, podnose izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, tako i tužioci koji podižu optužnicu, sudije koje izriču sankcije u krivičnom postupku, ali sudije koje izriču zaštitne mjere prema zakonu o zaštiti od nasilja u porodici i drugi – objašnjava Hrnčić. 

Advokatica iz Sarajeva dr. sci. Amila Mujčinović često radi sa žrtvama nasilja u porodici. Za Žurnal kaže da su ranije uslovne kazne izricane u čak 90 posto slučajeva, ali da se u posljednje vrijeme ta praksa mijenja. 
Sama uslovna osuda, kao i kazna zatvora rijetko djeluje resocijalizirajuće na nasilnika ako se on vrati u zajedničko domaćinstvo sa žrtvom - što je isto slučaj, kaže:

- Smatram da je po Lambrozovoj definiciji, neko nasilan po karakteru. Svakako da kazna zatvora ima veću preodgojnu ulogu nego uslovna osuda- kao blaža kazna. 

Sankcionisanje sudija, kao donosioca presuda, ne bi doprinijelo, realno, nikakvoj dobrobiti za žrtve ili sistem:

- Sudije se sankcionišu prema Disciplinskom pravilniku Ureda disciplinskog tužioca koji djeluje u sklopu Visokog,  sudskog i tužilačkog Vijeća i sudija ne može odgovarati za svoju odluku niti za vrstu donesene odluke tj presude. S druge strane, javnost ima pogrešnu sliku o sudijama uopšte, za što su zaslužni i mediji, jer sudija sudi u okviru optužnice na osnovu zakonitih dokaza koje je pribavilo tužilaštvo, tako da ukoliko nema čvrstih dokaza - ne može izreći strožiju kaznu i slično. Isto tako tužilaštvo se može truditi i formirati predmet i otvoriti istragu, ali ako žrtva uskaćuje svjedočenje - kao žrtva nasillja - u kojem slučaju, često, tužilaštvo odustane od podizanja optužnice protiv nasilne osobe. Puno je faktora koji utiču na jedan proces i ne možemo nikoga izdvojiti kao posebno odgovornog, jer svako radi u okviru svoje nadležnosti.

Sistem je uspostavljen i u posljednje vrijeme je funkcionalniji nego prije, smatra naša sagovornica, ali svaki sistem, pa i ovaj u BiH, formalan je i nema emocija, a žrtvama porodičnog nasilja treba psihološka i ekonomska i mnoge druge podrške:

- Uspostavljanje sigurnih kuća se pokazalo kao odličan model koji je funkcionalan u ovom sistemu i tu nezamjenjivu ulogu imaju Centri za socijalni rad koji upućuju žrtvu u sigurnu kuću, kao i policija koja je educirana i zna uputiti žrtvu u sigurnu kuću i kontaktirati Centar za sigurnu kuću i slično. U konkretnom želim reći i da i nakon zatvorske kazne za nasilu osobu, mi smo imali situaciju u predmetu Maslan- konkretno, gdje je nasilna osoba poslije izdržavanja kazne zatvora ubila žrtvu. Mislim da je osnovni problem u praćenju nasilnika tj. kada je već osuđen, bar u onom kritičnom periodu, a da bi se to osigurilo mora se mijenjati zakonska norma. S druge strane, slaba karika u cijelom sistemu su i žrtve kojima sistem ne pruža adekvatnu psihosocijalnu pomoć i mogućnost oporavka ili promjene sredine, tako da žrtva često mijenja svoj stav i mišljenje što otežava pravosudnim organima da postupak dovedu do kraja. 

N.N. upozorava da nije jedina žrtva nasilja A.H. i da vjeruje da neće biti ni posljednja:

- Kakvu zaštitu tek ja mogu da očekujem za sebe imajući u vidu da je pravosudni sistem do sada propustio da ozbiljnijom kaznom sankcioniše napad na služena lica – policiju počinjen od strane ovog nasilnika, iako je postupajuća sutkinja Đenana Jovanović u trenutku presuđivanja imala uvid u dvije ranije presude za nasilna krivična djela počinjena od strane A.H.? Za navedeni napad sutkinja Jovanović je AH osudila kaznom zatvora od jedne godine koja je zamijenjena kaznom rada za opće dobro na slobodi. Iz dosadašnjih presuda možete vidjeti da AH ispoljava nasilje ne samo prema meni kao žrtvi, a posjedujem i dokaze da je bivao nasilan i prema svojoj sestri, te više puta tukao i svoju bivšu partnericu, međutim imenovana ga nikada nije prijavila. AH ima veoma veliki niz prekršajnih kazni, posjedujem i dokaze da često izaziva tuče u javnim prostorima i u recentnom periodu. Sve navedeno sam slala postupajućim tužiteljima kako bi te dokaze iskoristili u aktuelnim postupcima, iz presuda vidimo da to nije učinjeno. Dok sam bila u životnoj zajednici sa imenovanim, često mi je prijećeno imenom advokatice Edine Rešidović, vezama njegovog oca, nekadašnjeg generala Armije RBIH, kako on „nikada neće vidjeti zatvor iznutra“, te da će moj život i reputacija biti uništeni u slučaju da se ikada usudim prijaviti imenovanog za nasilje - kaže za Žurnal.

(zurnal.info)