KO ĆE PROTIV DODIKA: Političko ubistvo opozicije u Republici Srpkoj s predumišljajem

Milorad Dodik treba da ima pod kontrolom dvije trećine poslanika u parlamentu RS kako bi krenuo u prije godinu dana najavljene ustavne promjene. On tvrdi da u vladajućoj koaliciji ima već 56 od 83 poslanika.

Iako je nedavno naveo da bi promjene Ustava RS trebalo da se odnose na ukidanje smrtne kazne i proglašenje Banjaluke glavnim gradom RS, suštinski bi se radilo o drastičnijim ustavnim rezovima, koji bi otvorile put ka secesiji ovog bh. entiteta. U novembru prošle godine Dodik je izjavio da će RS krenuti u izradu novoga Ustava koji ''neće biti separatistički'', ali će omogućiti i otvaranje pitanja secesije.

“Novi ustav Republike Srpske neće biti secesionistički, ali će omogućiti da se može baviti pitanjem secesije. Postojeći Ustav RS ne odgovara potrebama naroda koji živi na tom području", izjavio je Dodik.

Ustavne promjene na kojima će, nema sumnje, Dodik insistirati, mogu iznjedriti ponovno uspostavljanje Državne bezbjednosti RS, vraćanje određenih nadležnosti sa nivoa BiH na entitetski nivo, a sve to značilo bi utiranje puta ka mogućem referendumu o samostalnosti RS. Na Saboru SNSD-a, održanom 25. aprila 2015. godine donesena je „Rezolucija o samostalnosti RS“, koja je označena kao strateški dokument ove partije. Nema sumnje da bi donošenje tih ustavnih promjena dovelo do tektonskih poremećaja u BiH, ali i značilo početak raspakivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

PORAST BROJA „PAPAKA“

Vrlo je realno da, poduprt dvotrećinskom skupštinskom većinom, uz sufliranje i podršku sa Istoka, Dodik krene u avanturu raspisivanja referenduma o samostalnosti RS. U prilog mu ide inertan međunarodni zapadni faktor u BiH koji ne djeluje čak ni kada su u pitanju krupne stvari, poput kršenja Ustava i odluka Ustavnog suda BiH, krađe izbora u sprezi sa pojedinim čelnicima CIK-a, otvorene korupcije u pravosudnim institucijama, organizovanih ubistava u koja su umješanih ljudi iz policije i pravosudja, organizovanog kriminala i korupcije…

Znaju to veoma dobro i dojučerašnji opozicionari, koji su zarad mrvica vlasti poljubili ruku Miloradu Dodiku i obećali mu vjernost u naredne četiri godine.Novi politički konvertiti na političkoj sceni RS nisu više samo stvar političke izdaje, nepostojanja morala, neprincipijelnosti, pa ni otvorene prevare glasača koji su im dali svoj glas. Radi se o osobama koje radi sitnosopstveničkih interesa, mogu postati saučesnici u rušenju postojećeg ustavno-pravnog poretka u BiH, što u konačnici vrlo lako može izbrisati i postojanje Republike Srpske.

Nisu birači dali svoj glas Draganu Čaviću i NDP-u, kao ni pojedinim „papcima“ iz SDS-a, da bi oni pomogli Dodiku da u RS uspostavi jednoumlje, a kasnije entitet i sve njegove gradjane povede u avanturu sa katastrofalnim posljedicama. Dali su im glas zato što su se nadali smjeni vlasti, koja je u proteklih 12 godina RS u svim segmentima dovela do ruba propasti.

Politički salto mortale NDP-a, prije svih Dragana Čavića i Zdravka Krsmanovića, najrigidniji je primjer političkih konvertita Republike Srpske. Istupi Krsmanovića, njegovo poltronisanje Dodiku i neizmjerna želja da ga on uzme pod svoje skute, čitaj u vlast, još je jedna u nizu potvrda da na političkoj sceni ne postoji ni minimum morala, već da je politička prostitucija dostigla tolike razmjere da kod svakog razumnog čovjeka izaziva gađenje. Valjda bi Čavić i Krsmanović, kao i svi oni u NDP-u koji ih podržavaju u drastičnom okretanju političkog kursa, trebalo da znaju da je njihova stranka osvojila četiri poslanička mandata u Narodnoj skupštii RS jer je bila na strani opozicije, a ne da bi oni mogli da mešetare glasovima koji su im povjereni. Posle svega, logično pitanje je - koga će to predstavljati NDP u Narodnoj skupšini, čije interese će zastupati?! Svakako ne interese i volju onih koji su ih birali, već šačice političkih perverita, čiji je jedini cilj da se dokopaju mrvica vlasti. Pod uslovom da ih uopšte dobiju, nakon što Dodik podmiri ostale „krokodile“ u političkoj baruštini RS.

KAŽNJAVANJE DNS-a I KONTROLISANJE SDS-a

Odmah nakon izbora Dodik je počeo raditi i na disciplinovanju Demokratskog narodnog saveza, smjenjujući sve njihove funkcionere za koje smatra da su na oktobarskim izborima radili protiv njega i Željke Cvijanović. Među DNS-ovim „mangupima“ koje je Dodik posjekao su i Đorđe Popović, smijenjeni direktor RiTE Ugljevik, iMilan Radović, koji je uklonjen sa pozicije direktora banjalučke „Nove banke“. Njih dvojica su osvojili mandate u Narodnoj skupštini RS, a prema saznanjima Žurnala, još šest poslanika te stranke traži od lidera Marka Pavića da se javno očituje o Dodikovom „blic krigu“ na kadrove DNS-a za koje smatra da su mu izmakli kontroli.

Drugu frakciju u DNS-u predvodi Nedeljko Čubrilović, koji je bio i ostao lojalan Dodiku, sa kojim, osim političke bliskosti, ima i razgranate poslovne veze. Pavić za sada niti romori niti govori, ali je malo vjerovatno da će se otvoreno suprotstaviti Dodiku.Na kraju, za Dodika je najvažniji projekat razbijanja Srpske demokratske stranke, iz prostog razloga jer se radi o najvećoj opozicionoj partiji.Uz pomoć određenih strktura iz Beograda i pojedinaca iz vrha SPC-a, Dodik je dunuo vjetar u leđa staroj udbaškoj strukturi u SDS, koja je otvoreno krenula na rušenje predsjednika stranke Vukote Govedarice.

Cilj im je smijeniti Govedaricu sa čela SDS-a i glavninu stranke uvući u savezništvo sa SNSD-om, sve pod plaštom „srpskog jedinstva“ u Sarajevu. U SDS-u još traje rovovska borba, u kojoj, za sada, Govedarica pobjeđuje. On je iz stranke isključio Kostadina Vasića iz Zvornika i Obrena Petrovića iz Doboja, ali njegovi protivnici iznova grupišu snage i spremaju nove udare. Osim zvorničkog i dobojskog ogranka SDS-a, protiv Govedarice otvoreno radi i dio visokih funkcionera iz sarajevsko-romanijske regije, predvođen Milovanom Cickom Bjelicom, a spekuliše se da bi mu „nož u leđa“ mogao „zabiti“ i Mićo Mićić iz Bijeljine. Smjena Govedarice značila bi potpuni raskol u SDS-u, a RS bi bilo ozvaničeno „ubistvo opozicije s predumišljajem“.

U tom slučaju jedina opozicija u RS bila bi Partija demokratskog progresa, koja je za sada jedinstvena, ali realno nema ni političku snagu ni kapacitet da zaustavi Dodika u njegovim političkim rušilačkim pohodima.

(zurnal.info)