Napustila nas je Bisera Alikadić: Poredili su je s crnim đavolom koji ne krije spolnost

Pjesnikinja Bisera Alikadić napustila nas je u svojoj 87 godini. Pisala je poeziju, romane, pripovijetke i brojne knjige za djecu i mlade. Penziju je zaslužila radeći kao bibliotekarka u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Sarajeva.

Prije 23 godine razgovarao sam s njom za Start BiH. Intervju je objavljen s naslovom “Poredili su me s crnim đavolom koji ne krije spolnost”, a povod je bila nagrada “Skender Kulenović” koja joj je uručena te 2003. godine. Nagradu je dobila za roman “Larva” koji je objavljen 1973. godine, čak tri decenije ranije. U nagrađenom izdanju uz roman je objavljena i zbirka pjesama.

Razgovarali smo u maloj trpezariji njenog sarajevskog stana. Bila je uzbuđena zbog intervjua, žalila se da je već pomislila kako su je je svi “otpisali”. Svi izuzev njenih čitalaca...

- Bila sam iznenađena kada mi je rečeno da sam dobila nagradu. Malo sam se isplakala... Onda sam shvatila da je to samo potvrda onih aplauza publike dok govorim i rezultat čestitki koje dobijam od ljudi na ulici. “Larva” je mnogo posuđivana u bibliotekama tokom rata, čini mi se da ta knjiga nije ostarila iako ima 30 godina.

Najveći dio objavljenog razgovora posvetili smo tom romanu koji je sedamdesetih godina prošloga vijeka uzburkao javnost čitave Jugoslavije. Govorilo se kako je to prvi roman u kojem autorica otvoreno i potpuno iskreno govori o ženskoj seksualnosti. Također, isticalo se da je to prva knjiga u Jugoslaviji koja slavi slobodnu ljubav. Biseru su poredili sa tada iznimno popularnom Ericom Jong…

- Ma, poredili su me s crnim đavlom koji ne krije svoju spolnost – reagovala je na pominjanje poznate književnice.

“Larva” je korištena kao dokaz da je Jugoslavija progresivno društvo, u kojem više ne postoje tabui.

- Bilo je to čudesno vrijeme, a bilo je još čudesnije prije njenog pojavljivanja (Larve). Bilo je to vrijeme djece cvijeća, seksualne revolucije, kod nas se pojavljuju strani automobili, sve cvjeta, između polova dolazi do slobodnijih odnosa. Uglavnom, sve je bilo lijepo uoči rađanja “Larve”. Međutim, nastala je velika prašina oko tog romana na jugoslovenskom prostoru. Iz tog iskustva s “Larvom” znam kako je biti slavan.

Nije joj se svidjela slava. U početku je bilo prijatno, govorili su joj da studenti knjigu čitaju ispod stolova tokom dosadnih predavanja. Kućni telefon neprestano je zvonio, zvale su je oduševljene čitateljke zahvalne što je progovorila njihovim jezikom. Ali, njen broj telefona bio je dostupan i drugima – psovali su joj bijesni, konzervativni čitatelji, nazivali je lakom ženom. Uznemireni konzervativci u istom pozivu mijenjali su se u udvarače, uzbuđene erotskim pasažima iz knjige. Bilo je poslijeponoćnih ljigavih dahtanja iz slušalice i otvorenih ponuda za hotelske avanture.

- Ljudi su prihvatali “Larvu” ako su bili načisto sa sobom i svojom seksualnošću. Neki su me napadali... Bili su to ljudi koji ništa u životu nisu doživjeli. Sjećam se jedne bibliotekarke koja je bila užasnuta onim što sam napisala. Jedna žena mi je slala pisma i molila da joj pošaljem knjigu. Poslije me je strašno napala u pismu, kao, kako sam mogla napisati tako nešto... Teret slave? Da, osjetila sam se slavnom! Bila sam pozvana da odgovaram na sva pitanja ovog svijeta, imala sam mnogo udvarača, telefon je neprestano zvonio... “Larva” je pomogla da mi svijet postane jasniji sa svojom glupošću i predrasudama.

Posebno ju je iznervirao prikaz nekog beogradskog kritičara u listu “Rad” koji je insistirao na tome da je roman napisala Muslimanka. Bisera mu je odgovorila da ta činjenica nije važna, da bi isti roman napisala da je pripadnica afričkog plemena.

- Možda su mi se pranenine dimije vrtjele oko nogu dok sam pisala, ali sam ipak uspjela napisati “Larvu”.

Pored Erice Jong, Biseru su poredili i sa Henrijem Millerom. Čitala je njihove knjige, ali nije bila oduševljena. Tokom razgovora rekla je da je inspiracija za “Larvu” bio tada jako popularni roman “Kad su cvetale tikve” Dragoslava Mihajlovića.

- I Abdulah Sidran je volio tu knjigu, neke njene dijelove je napamet znao. Kada sam završila čitanje tog romana, odmah sam počela pisati “Larvu”... Ali, moram da kažem da su mi se u to vrijeme iz bh. literature ipak najviše sviđale knjige koje obrađuju suvremenost: “Sunce o desno rame” Alije Isakovića i “Molitva za moju braću” Mladena Oljače.

Nakon “Larve” napisala je roman “Krug”, koji je prema njenom mišljenju mnogo bolja knjiga. Alija Isaković je mislio drugačije, ubjeđivao ju je da mora nastaviti “žestoko”, ali ona nije željela da je pamte samo po erotici. Ipak, u zbirci pjesama “Ludi kamen” nastavila je putem “Larve”.

- Skender Kulenović me učio, i to u vrijeme kada je imao moje sadašnje godine, da treba govoriti kroz biljke. Tako u tim pjesmama postoje breze, čempresi, cijeli ciklus koji se zove “Pod okriljem flore i faune”. I naša sevdalinka govorila je kroz cvjetove. On je mislio da na taj način možemo zakamuflirati naše iskustvo...

Sjećam se da je s najvećim oduševljenjem, uz sasvim drugačiji sjaj u očima, govorila o dječijoj književnosti.

- Moja majka mi je govorila da treba da pišem za djecu, da budem kao Branko Ćopić. Stalno je to govorila, ali tek poslije, kada su se pojavile moje sestričine, počela sam da pišem za djecu. Tako sam napisla knjigu “Kraljica iz dvorišta”, koja je istog časa uvrštena u neobaveznu školsku lektiru. Nju i danas vole i djeca i roditelji pa i nane. Ponosna sam na moje dječije knjige, volim da drugujem s djecom. Djetinjstvo ne mora biti najsretnije doba, mnoga djeca trpe...

Pričala je da ima velike planove, da želi napisati roman u kojem će najranije djetinjstvo pokušati suočiti sa iskustvom zrele žene.

- Da to bude povratak samom sebi. Kažu da je drugi dio čovjekovog života uzbudljiviji od prvog. Mislim da je prvi dio života dirljiv kada se gleda sa strane, a drugi dio je dirljiv za onog koji ga proživljava.

Pokazivala nam je svoje fotografije iz mladosti. Pozirala je s njima Alminu Zrni. Ali, sjećam se, nije bila ponosna, naprotiv, podsmjehivala se vlastitoj mladalačkoj naivnosti, slijepoj vjeri u ljude...

- “Larva” je imala visoku cijenu. Muške kolege su me zbog nje potpuno drugačije gledale, nije bilo prijatno podnositi njihove poglede – ispričala mi je i rekla:

- Ali, moji čitatelji… Uvijek su me voljeli, gdje god sam išla.

(zurnal.info)

                                       (Veliko Hvala Draganu Goluboviću koji je u arhivi Infobiroa pronašao ovaj razgovor.)