Potpisivanje sporazuma između Srbije i BiH kršenje Evropske konvencije

Kako se u javnosti pojavljuju različita mišljenja o ovom sporazumu, HKBiH ukazuje da bi primjena njegovih odredaba proizvela ozbiljna kršenja ljudskih prava građana BiH.

Istovremeno, ozbiljno bi bilo ugroženo i funkcioniranje institucija BiH u skladu s njihovim ustavnim i zakonskim ovlaštenjima.

Između ostalog, Sporazum se uopće ne bavi rješavanjem pitanja paralelnih krivičnih postupaka za krivična djela ratnih zločina počinjenih u BiH, a koji se već vode.

To indicira da će u Republici Srbiji i dalje moći egzistirati raspisane potjernice s imenima građana BiH protiv kojih se već vode postupci u BiH.

Temeljem Konvencije o prenošenju postupaka u krivičnim stvarima, Srbija se Sporazumom ne odriče daljeg vođenja takvih postupaka. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije i ranije je izigravalo spomenutu konvenciju. Najbolji primjer je predmet Ilije Jurišića protiv koga je u Srbiji voden višegodišnji krivični postupak.

BiH je u više navrata tražila preuzimanje tog predmeta. Srbija je zahtjeve odbila mada su je odredbe člana 11. Konvencije obavezivale na drugačije postupanje, s obizom na to da Ilija Jurišić nije nikada bio državljanin Republike Srbije niti je tamo imao stalno prebivalište u vrijeme izvršenja djela.

Helsinški komitet dalje upozorava da bi Bosni i Hercegovini, u slučaju prihvatanja sporazuma, jednostrano bile nametnute određene obaveze. Naime, polazeći od neprovjerene činjenice da se na području BiH ne vodi nijedan postupak za krivična djela ratnog zločina počinjena na teritoriji Srbije, sporazum obaveze saradnje propisuje samo za ona djela počinjena na teritoriji BiH.

To je u apsolutnoj suprotnosti sa članom 1. Evropske konvencije o međusobnom pružanju pravne pomoći u kaznenim djelima, jer sporazumom predviđena saradnja podrazumijeva samo obavezu da BiH dostavlja Srbiji, odnosno njenom tužilaštvu, informacije i dokaze o postupcima za djela počinjena u BiH.

Ova odredba, istovremeno, jasno ukazuje da sporazum ni na koji način ne dovodi u pitanje nastavak već započetih postupaka u Srbiji. Umjesto da predvidi obaveze Tužilaštvu Srbije da Tužiteljstvo BiH obavijesti o svim saznanjima vezanim za slučajeve ratnih zločina počinjenih u BiH sporazum na to obavezuje Tužiteljstvo BiH i to za osobe koje imaju samo bh. državljanstvo ili imaju dvojno državljanstvo, a prebivalište u Srbiji.

Na taj način Tužiteljstvu Srbije se pruža mogućnost da počinitelje zaštite od krivičnog progona. Istovremeno, Tužiteljstvo BiH može da vodi postupke protiv istih osoba koje imaju boravak u trećim zemljama.

Pristajući na to BiH bi dovela u nejednak tretman jednih u odnosu na druge. Sporazum se poziva i na uvažavanje prava žrtava. Nažalost, samo deklarativno. Suštinski, sadržaj tog segmenta ukazuje na ugrožavanje njihovih ljudskih prava.

Odlazak na svjedočenje u pravosudne organe tuđe, umjesto vlastite, zemlje vrijeđa ljudsko dostojanstvo žrtava. Tim prije što su se zločini desili u zemlji žrtve, a zemlja u čijim pravosudnim institucijama se postupak vodi nije pokazala nikakav ili dovoljan interes za utvrđivanje istine vezane za okolnosti pod kojima su oni postali žrtve.

Kako je Tužiteljstvo BiH krajem aprila dostavilo Ministarstvu pravde BiH spomenuti sporazum i zatražilo mišljenje o tome da li su njegove odredbe u suprotnosti s Ugovorom između BiH i Srbije o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim predmetima, te s odredbama Evropske konvencije o uzajamnoj pomoći u krivičnim stvarima, Helsinški komitet za ljudska prava u BiH očekuje da će Ministarstvo znati prepoznati sve njegove manjkavosti i posljedice koje bi njegovo potpisivanje proizvelo.

(Fena)