Povucite zahtjev za ekstradiciju Jovana Divjaka

Otvoreno pismo gospodinu Bariši Čolaku

Ministru pravde Bosne i Hercegovine

Pariz, 28. juni 2011.

Gospodine Ministre

Mi, pravnici, predavači i umjetnici, mi smo oni građani Francuske koji su, od aprila 1992. godine, ukazivali na agresiju, koju je Bosna i Hercegovina trpjela i oni koji su bili uz opkoljenu prijestolnicu. Otada smo neprestano zaokupljeni povratkom mira i jačanju prava u vašoj zemlji.

Zbog toga smo ogorčeni zbog sudbine koja je danas namijenjena generalu Divjaku. Njegova hrabra i energična uloga, koju je odigrao u obrani Sarajeva, koje bilo pod paljbom paravojne formacije i Jugoslavenske narodne armije, koja je izdala svoje ideale, je priznata u svijetu na šta su i danas ponosni stanovnici grada. Njegovo udruženje  Obrazovanje gradi BiH pomaže djeci, žrtvama rata, bez obzira na njihovo porijeklo i religiju.

Već tri mjeseca je Jovan Divjak zadržan u Austriji i ne može se vratiti u Sarajevo, zbog naloga za hapšenje Srbije, koji, međutim Interpol ne smatra valjanim. Tužiteljstvo iz Beograda mu pripisuje, bez ikakvih dokaza, odgovornost za ubijene u Dobrovoljačkoj ulici za vrijeme dogovorenog povlačenja jedne kolone JNA, 3. maja 1992. godine. Ejup Ganić, koji je u to vrijeme bio potpredsjednik Vlade, uhapšen je u Londonu 2010. godine po istoj optužnici, ali britanski sud je smatrao da je optužnica politički motivirana, da nije zasnovana ni na jednom ozbiljnom dokazu i oslobodila ga je 27. jula.

Tada, kao ministar pravde, niste zahtijevali ekstradiciju Ejupa Ganića, bilo kao optuženog ili samo osumnjičenog. Dakle, ne razumijemo zbog čega ste sada, u ime Bosne i Hercegovine, podnijeli zahtjev za ekstradiciju Jovana Divjaka, jer ni njegova odgovornost u tim događanjima nije dokazana. Godine 2006. tužilac tužiteljstva Bosne i Hercegovine je pokrenuo istragu o slučaju Dobrovoljačka ulica. Ako ona obuhvata spisak onih koje Srbija sumnjiči, onda je na njemu devetnaest osoba, a ne samo Jovan Divjak.

Ovaj zahtjev za ekstradiciju, koji ste uputili austrijskom pravosuđu, ne samo da ide u prilog opasnim tvrdnjama vašeg kolege iz Beograda, već on znači to da bosansko sudstvo usmjerava sve svoje napora samo na jedno ime. Ova vaša inicijativa zapanjuje evropsko javno mnijenje time više što protiv Divjaka bosansko Državno tužiteljstvo, koje ga je već ranije saslušalo kao svjedoka, nije ni podiglo optužnicu. S druge strane, on je jasno rekao da želi da se što prije vrati u Sarajevo, gdje bi, kao slobodan čovjek, bio spreman na svako novo saslušanje na zahtjev istražnih organa. Dakle, vaš zahtjev je neprimjeren. Osim toga, vaš zahtjev je neprikladan, jer on usporava austrijske suce da donesu odluku o neosnovanom karakteru zahtjeva srbijanskog suda za ekstradiciju.

Nadamo se da ovaj zahtjev nema neki unutarnji politički motiv i da ćete ga odmah povući. Ne usuđujemo se čak ni pomisliti da možete učiniti slučaj Divjak  posebnim i da ćete pokrenuti postupak njegovog progona zato što on ima ubjeđenja drugačija od vaših i zato što se on bori za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu štiteći prava i slobode njenih građana bez obzira na njihovu etničku i stranačku pripadnost.

Suočen sa dva protivnička zahtjeva Beograda i Sarajeva, austrijski sud je odlučio,  22. juna, da konsultira pravne instance obje zemlje, prije nego što odluči čiji će zahtjev prevagnuti. Ovakva procedura sa hipotetičkim rezultatom može jako produžiti zadržavanje Jovana Divjaka sve dok dvije zemlje ne razjasne svoje sporove. Gospodine Ministre, odustajući od svog zahtjeva, vi možete, vi morate, ubrzati njegov povratak. Bilo bi dakle dovoljno da austrijsko pravosuđe, kao što su to učinile njihove britanske kolege 27. jula 2010. kada se radilo o gospodinu Ejupu Ganiću, proglasi zahtjev Beograda neprihvatljivim. To bi im bilo utoliko lakše, što Srbija nije u međuvremenu dostavila nijedan valjan dokaza. Svaki pametni promatrač vidi da njeno ogorčenje protiv generala Divjaka samo godi ekstremistima, pristalicama „etničkog čišćenja“ i nostalgičarima za „velikom Srbijom“, koji su teško podnijeli hapšenje Ratka Mladića.

Bosansko pravosuđe bi iz ovoga izašlo ojačano. Najprije bi vratilo slobodu Jovanu Divjaku, koji samo želi potvrditi svoju čast, vratiti se porodici, raditi u svojoj  Fondaciji u interesu budućih generacija i ostati u svom gradu, koji je branio po cijenu života. Takodje bi moglo zahvaljujući njegovom iskazu kao i iskazu drugih protagonista produbiti svoju vlastitu istragu i doći do istine o događanjima u Dobrovoljačkoj ulici. I na kraju bi bosansko pravosuđe otklonilo sa sebe sumnju da se upustilo u političke igre nedostojne jedne demokratske države koja se, jednog dana, želi pridružiti Evropskoj zajednici.

Zadovoljenje pravde prema žrtvama je neophodan uvjet za izmirenje među narodima. Pod uvjetom da ne bude instrument za suprotne ciljeve. Europa neće odobriti pokušaje da se prepravlja ratna historija i da se izmiruju privatni računi preko iskrivljenih pravnih procesa. Gospodine Ministre, odmah treba dati riječ pravu.

Antoine Garapon, sudija i generalni sekretar ’Institut des Hautes Études sur la Justice, Florence Hartmann, autor, bivša izvjestiteljka s Balkana i bivša savjetnica Tužiteljice MKSJ i MKS za Rwandu, Louis Joinet, pravnik i bivši nezavisni pravni ekspert pri UN, Maguy Marin, koreografkinja, Ariane Mnouchkine, pozorišna rediteljka i direktorica Théâtre du Soleil, Olivier Py, pozorišni reditelj i direktor Théâtre national de l’Odéon-Théâtre de l’Europe, François Tanguy, pozorišni reditelj, Théâtre du Radeau, Emmanuel Wallon, profesor analističke politike na Pariškom Univerzitetu, Monique Chemillier-Gendreau, profesorica Javnog prava i političkih nauka na Pariškom Univerzitetu, Jean-Louis Fournel i Pierre Bayard, profesori na Pariškom Univerzitetu, Jack Ralite, bivši ministar i senator iz Seine-Saint-Denis.

(zurnal.info)