Pozdrav iz sunčanog hemoroida

“Pozdrav iz sunčanog hemoroida”, naslov je prve zbirke pjesama Mite Travara, mladog banjalučkog književnika koji za život zarađuje kao novinar. Sam naziv zbirke pjesama govori da nešto nije u redu: Ili sa zbirkom ili sa pjesnikom ili sa kombinacijom vremena i prostora u kojem su pjesme nastajale. S kvalitetom pjesama je sve u redu, jer je žiri Slova Gorčina u Stocu nagradu “Mak Dizdar” ove godine dodijelio Travaru.

NAVIKAVANJE NA CECU

Od pobjede na konkursu za najbolju zbirku do sada neobjavljivanih pjesama, do promocije knjige u Banja Luci prošlo je gotovo godinu dana. Organizator u Stocu suočen sa, iz godine u godinu sve manjim sredstvima, mučio je muku sa obećanim štampanjem zbirke. Što je uistinu problem sam po sebi, ali ni veći ni manji od činjenice da je Travarova zbirka u formi rukopisa dugo lutala od vrata do vrata raznoraznih institucija, gotovo bez nade da će biti objavljena. Da se nije desilo, Slovo Gorčinovo, “Pozdrav iz sunčanog hemoroida” ne bi ni dobio priliku da ugleda svijetlo dana.

U ovakvom društvu sve je teško. Teško je natjerati nekoga da izađe na ulicu i pobuni se zato što živi kao pas, ako je on zadovoljan time što ima da pojede jednu paštetu i pola štruce jučerašnjeg hljeba. Teško je nekoga natjerati da sluša Džonet Napolitano, ako su njegovi receptori odmalena navikavani na Cecu…. Ali to je problem pojedinca a ne društva, jer da bi društvo evoluiralo, mora svaki pojedinac u svojoj glavi da se mijenja, što je mnogo teško, čak nemoguće, kaže za “Žurnal” Travar.

Govoreći o izdavaštvu, on kaže da knjigu nije teško izdati ako imaš malo para da to finansiraš.

Ja sam, nevoljno, išao linijom većeg otpora, nisam imao para niti sam htio nekoga da moljakam za pare pa sam čekao i rukopis slao po nagradnim konkursima. Ovo u Stocu me iznenadilo, obradovalo i omogućilo da objavim knjigu. Što naravno ne znači da sam sada afirmisan i da neću proći izdavačku kalvariju sa narednom zbirkom, oslikava muke svog “prvorođenčeta” mladi pjesnik.

BEZ IJEDNE GREŠKE

Promocija zbirke održana je u kafani na obali Vrbasa. Pjesnik je odustao od pokušaja promocije u Domu omladine, jer mu je ta institucija za zakup prostora tražila novac, iako se finansira iz budžetskih sredstava. Promociju je uveličao sarajevski književnik Stevan Tontić, predsjednik žirija koji je Travaru u Stocu dodijelio prvu nagradu.

Kada sam uzeo rukopis nisam znao ništa, ni ko je pjesnik, ni odakle dolazi. Pretpostavio sam samo da je relativno mlad, jer je konkurs bio za neafirmisane pjesnike. Čim sam počeo da čitam pjesme uvidio sam da su beprijekorne, bez ijedne greške i da oslikavaju ne samo našu realnost, već i stvarnost širu od naše realnosti, kaže za “Žurnal” Tontić.

Travar radi na drugoj knjizi, možda “sunčanijoj” od ove prve, nadajući se da će kultura u ovoj zemlji u nekoj skorijoj budućnosti dobiti bolji i kvalitetniji status od “hemoroida”.

A TI SI…OTIŠLA

Topli vjetar u zlo doba

Odnosi nam ožiljke sa čela

Meni, u ovom sniježnom grobu

Tebi, u nekom vedrom priobalju

Još jedan trijumf nečastivog

On sad pomjera mjesec

Iznad mosta naših prvih drhtaja

Lukavo, na klizavom terenu

Krade još jedan moj san

Rasplićeš kosu

I preplićeš ruke

U kičastoj kući

Sa nebitnim stvorom

Moj jauk nehajni

Raspršiće vjetar

U ovoj rogatoj

Toploj zimskoj noći

IGRA MEČKA

Čelična alka kroz kosmatu nozdrvu

Na zadnjim šapama bezubo tetura

Okolo gomila s nasladom ciči

A meče skiči

A meče skiči

Kroz alku lanac tri metra prekratak

Vuče ga ruka ciganske rđe

Dušmanski priteže, kune i vrišti

A meče pišti

A meče pišti

U drugoj ruci kolac mu titra

Veseloj igri ritam zadaje

Mlati po njušci dok daira zveči

A meče kmeči

A meče kmeči

(zurnal.info)