Nekad sam se bojala da neću znati biti roditelj. Baš sam bila naivna. Sve što je trebalo jeste da pogledam oko sebe i budem kao i svi ostali roditelji. Velika lažovčina
ABECEDA RODITELJSTVA je zapravo neobično kratka. Sve stane u jedno slovo. L kao prvo slovo riječi Laž.
Od kad se medena rodila ja lažem. Prvo da je porod bio lagan. Sve OK, sve za 5, nema nikakvih posljedica, ja sam žena od čelika. Rana? Ma to nije rana, to je šaša, evo vidite me, već plešem kazačok po kući. Baš sam jučer prenijela bračni krevet jednom rukom, dok sam drugom muzla dojku.
Uopšte ne znam otkud mi taj poriv da lažem. Mislim već četvrti mjesec ne osjećam ama baš ništa oko reza a vjerujte mi obzirom na to koliko sam se razvukla u trudnoći to je jedno pogolemo područje. Moj najdraži, sirotan, upinje li upinje, ali ta zona poznata kao bikini ostaje - kako da to kažem delikatno - neosjetljiva na sve njegove podražaje, kako god oni vrsni bili, a vjerujte mi nije što je moj muž on to jako dobro radi. Tako da je naš seks sad dobio i jednu novu dimenziju, onako drvenastu. Šteta što nismo greenpeacovci, pa da uživamo u tom eco friendly ukusu.
Lažem ja i u drugim sferama života. Na primjer, da mi ne smetaju dobronamjerni savjeti. Ma kakvi niste dosadni, samo vi meni recite kako ste vi to odgajali dijete '45. godine? Sigurno mogu iskoristiti neki od tips and triksova za lakše kupanje od prije 100 godina kad niste imali ni tekuću vodu u kupatilu. Da, da, užasno me interesuje kojim ste vi deterdžentom prali odjeću sedamdesetih godina kada se deteržent dijelio na bijeli i plaviRadion. Hmm, baš je zanimljivo da vi niste davali djeci do prve godine bananu. Možda zato što je nije bilo na pijaci u selu iz kojeg ste vi potekli?
PRIMJETILA SAM da polako ali sigurno postajem virtuoz u pretvaranju. Kako je to zanimljivo, kažem ja tako smjerna lika očiju uprtih u vedro dječije lice, mislite da je kruška teška za želudac? A teletina koju je pedijatar preporučio nije? Baš se čovjek uči dok je živ zar ne? Ja sam budala uvijek vjerovala da je meso to koje se teško vari ali eto...
Dok sam svladala laganje bližoj i daljnjoj porodici, najteže mi pada laganje neznancima. Kako su oni neznanci je l' te nemam prirodne odbrane protiv njih a i nisam u stalnoj pripravnosti jer ih ne viđam na regularnoj osnovi. Tako da me neznanci u koje ubrajam i komšije iz lifta najčešće uhvate u pravom stanju koje bi se moglo onako plastično opisati kao vučje.
Ogoljenih zuba i napetih desni cijedim da, da to je curica, a ne dječak i ne nije mi teško odgajati dijete u današnjoj državi i hoću vratiću se na posao. Kako? Pa nogama na primjer. Slobodno vi probudite moje dijete da biste ga podragali tim debelim prstom to će joj sigurno donijeti ljepše snove. Ne nema joj ništa draže nego da joj se nepoznata lica guraju u nosiljku dok ona pokušava doći sebi. Niste vjerovali da ćemo nas dvoje ikad imati dijete? Ne, nismo imali zdravstvenih problema. Ozbiljno.
A tek kad krenu tepati! Tek tad shvatim kakav smo mi u dubini duše čudan i izopačen narod. Kako drugačije da kažem kad se naše tepanje bebi svodi na DOSLOVNO CITIRAM: Pu, pu, kakva si to koke te pokakile! Jesi ružna, ma jesi, baš si jedna ružna beba... Jedna od dražih mi je: Mrš tamo što mi se smiješ čuješ li me mrš! A tek ova: Jesi li se to ukakila smrdljivice jedna što smrdiš dabili smrdiš, ih ih ih... Jedna prijateljica je čak svo vrijeme gledala u nokte – pogleda u medenu pa u svoje nokte da je kao ne urekne!
Shvatate li vi kako mi bebi tepamo a sve u namjeri da joj se dodvorimo? Da je ružna. Želimo da je kokoške pokake. Na njen osmijeh odgovaramo sa Mrš.
Halo????? U našoj tradiciji je bolje gledati u nokte nego u nevino dječije lice. I hajd ti nemoj lagati da ostaneš normalan.
PONEKAD ME priznajem u sitnim satima uhvati griža savjest. U laži su kratke noge i slično. Ali onda se sjetim da su mi noge staklene, dakle bolje i kratke nego nikakve. Moj život se trenutno drži zubima za posljednje komadiće nekadašnje Dženane. Param se na više mjesta nego mamima omiljena podna krpa. Na meni nema mjesta ni za jedan pristojan džep. Sva sam izvrnuta napolje. Kao trudnica bila sam svačije dobro. Kao majka postala sam kanta koju svako puni čim hoće. Prstohvat savjeta: ti radi kako hoćeš ali ja bih joj obukla i čarape i majicu i hlače i pokrila dekom. Iako je vani 40 stepeni kuća je hladna. Koji prijekorni komentar za duge tople noći: Vidi nje što doji na ulici! Eto te ko Ciganka još će ti neko udijeliti para... Malo šale koja zaista, ali zaista, jeste na odmet: Što ti dobro stoji kako si se udebljala u trudnoći! I voila, dobrodošla u klub majki.
(zurnal.info)
">Nekad sam se bojala da neću znati biti roditelj. Baš sam bila naivna. Sve što je trebalo jeste da pogledam oko sebe i budem kao i svi ostali roditelji. Velika lažovčina
ABECEDA RODITELJSTVA je zapravo neobično kratka. Sve stane u jedno slovo. L kao prvo slovo riječi Laž.
Od kad se medena rodila ja lažem. Prvo da je porod bio lagan. Sve OK, sve za 5, nema nikakvih posljedica, ja sam žena od čelika. Rana? Ma to nije rana, to je šaša, evo vidite me, već plešem kazačok po kući. Baš sam jučer prenijela bračni krevet jednom rukom, dok sam drugom muzla dojku.
Uopšte ne znam otkud mi taj poriv da lažem. Mislim već četvrti mjesec ne osjećam ama baš ništa oko reza a vjerujte mi obzirom na to koliko sam se razvukla u trudnoći to je jedno pogolemo područje. Moj najdraži, sirotan, upinje li upinje, ali ta zona poznata kao bikini ostaje - kako da to kažem delikatno - neosjetljiva na sve njegove podražaje, kako god oni vrsni bili, a vjerujte mi nije što je moj muž on to jako dobro radi. Tako da je naš seks sad dobio i jednu novu dimenziju, onako drvenastu. Šteta što nismo greenpeacovci, pa da uživamo u tom eco friendly ukusu.
Lažem ja i u drugim sferama života. Na primjer, da mi ne smetaju dobronamjerni savjeti. Ma kakvi niste dosadni, samo vi meni recite kako ste vi to odgajali dijete '45. godine? Sigurno mogu iskoristiti neki od tips and triksova za lakše kupanje od prije 100 godina kad niste imali ni tekuću vodu u kupatilu. Da, da, užasno me interesuje kojim ste vi deterdžentom prali odjeću sedamdesetih godina kada se deteržent dijelio na bijeli i plaviRadion. Hmm, baš je zanimljivo da vi niste davali djeci do prve godine bananu. Možda zato što je nije bilo na pijaci u selu iz kojeg ste vi potekli?
PRIMJETILA SAM da polako ali sigurno postajem virtuoz u pretvaranju. Kako je to zanimljivo, kažem ja tako smjerna lika očiju uprtih u vedro dječije lice, mislite da je kruška teška za želudac? A teletina koju je pedijatar preporučio nije? Baš se čovjek uči dok je živ zar ne? Ja sam budala uvijek vjerovala da je meso to koje se teško vari ali eto...
Dok sam svladala laganje bližoj i daljnjoj porodici, najteže mi pada laganje neznancima. Kako su oni neznanci je l' te nemam prirodne odbrane protiv njih a i nisam u stalnoj pripravnosti jer ih ne viđam na regularnoj osnovi. Tako da me neznanci u koje ubrajam i komšije iz lifta najčešće uhvate u pravom stanju koje bi se moglo onako plastično opisati kao vučje.
Ogoljenih zuba i napetih desni cijedim da, da to je curica, a ne dječak i ne nije mi teško odgajati dijete u današnjoj državi i hoću vratiću se na posao. Kako? Pa nogama na primjer. Slobodno vi probudite moje dijete da biste ga podragali tim debelim prstom to će joj sigurno donijeti ljepše snove. Ne nema joj ništa draže nego da joj se nepoznata lica guraju u nosiljku dok ona pokušava doći sebi. Niste vjerovali da ćemo nas dvoje ikad imati dijete? Ne, nismo imali zdravstvenih problema. Ozbiljno.
A tek kad krenu tepati! Tek tad shvatim kakav smo mi u dubini duše čudan i izopačen narod. Kako drugačije da kažem kad se naše tepanje bebi svodi na DOSLOVNO CITIRAM: Pu, pu, kakva si to koke te pokakile! Jesi ružna, ma jesi, baš si jedna ružna beba... Jedna od dražih mi je: Mrš tamo što mi se smiješ čuješ li me mrš! A tek ova: Jesi li se to ukakila smrdljivice jedna što smrdiš dabili smrdiš, ih ih ih... Jedna prijateljica je čak svo vrijeme gledala u nokte – pogleda u medenu pa u svoje nokte da je kao ne urekne!
Shvatate li vi kako mi bebi tepamo a sve u namjeri da joj se dodvorimo? Da je ružna. Želimo da je kokoške pokake. Na njen osmijeh odgovaramo sa Mrš.
Halo????? U našoj tradiciji je bolje gledati u nokte nego u nevino dječije lice. I hajd ti nemoj lagati da ostaneš normalan.
PONEKAD ME priznajem u sitnim satima uhvati griža savjest. U laži su kratke noge i slično. Ali onda se sjetim da su mi noge staklene, dakle bolje i kratke nego nikakve. Moj život se trenutno drži zubima za posljednje komadiće nekadašnje Dženane. Param se na više mjesta nego mamima omiljena podna krpa. Na meni nema mjesta ni za jedan pristojan džep. Sva sam izvrnuta napolje. Kao trudnica bila sam svačije dobro. Kao majka postala sam kanta koju svako puni čim hoće. Prstohvat savjeta: ti radi kako hoćeš ali ja bih joj obukla i čarape i majicu i hlače i pokrila dekom. Iako je vani 40 stepeni kuća je hladna. Koji prijekorni komentar za duge tople noći: Vidi nje što doji na ulici! Eto te ko Ciganka još će ti neko udijeliti para... Malo šale koja zaista, ali zaista, jeste na odmet: Što ti dobro stoji kako si se udebljala u trudnoći! I voila, dobrodošla u klub majki.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
PRAKTIČNA ŽENA: Lažem, dakle majka sam
Nekad sam se bojala da neću znati biti roditelj. Baš sam bila naivna. Sve što je trebalo jeste da pogledam oko sebe i budem kao i svi ostali roditelji. Velika lažovčina
ABECEDA RODITELJSTVA je zapravo neobično kratka. Sve stane u jedno slovo. L kao prvo slovo riječi Laž.
Od kad se medena rodila ja lažem. Prvo da je porod bio lagan. Sve OK, sve za 5, nema nikakvih posljedica, ja sam žena od čelika. Rana? Ma to nije rana, to je šaša, evo vidite me, već plešem kazačok po kući. Baš sam jučer prenijela bračni krevet jednom rukom, dok sam drugom muzla dojku.
Uopšte ne znam otkud mi taj poriv da lažem. Mislim već četvrti mjesec ne osjećam ama baš ništa oko reza a vjerujte mi obzirom na to koliko sam se razvukla u trudnoći to je jedno pogolemo područje. Moj najdraži, sirotan, upinje li upinje, ali ta zona poznata kao bikini ostaje - kako da to kažem delikatno - neosjetljiva na sve njegove podražaje, kako god oni vrsni bili, a vjerujte mi nije što je moj muž on to jako dobro radi. Tako da je naš seks sad dobio i jednu novu dimenziju, onako drvenastu. Šteta što nismo greenpeacovci, pa da uživamo u tom eco friendly ukusu.
Lažem ja i u drugim sferama života. Na primjer, da mi ne smetaju dobronamjerni savjeti. Ma kakvi niste dosadni, samo vi meni recite kako ste vi to odgajali dijete '45. godine? Sigurno mogu iskoristiti neki od tips and triksova za lakše kupanje od prije 100 godina kad niste imali ni tekuću vodu u kupatilu. Da, da, užasno me interesuje kojim ste vi deterdžentom prali odjeću sedamdesetih godina kada se deteržent dijelio na bijeli i plaviRadion. Hmm, baš je zanimljivo da vi niste davali djeci do prve godine bananu. Možda zato što je nije bilo na pijaci u selu iz kojeg ste vi potekli?
PRIMJETILA SAM da polako ali sigurno postajem virtuoz u pretvaranju. Kako je to zanimljivo, kažem ja tako smjerna lika očiju uprtih u vedro dječije lice, mislite da je kruška teška za želudac? A teletina koju je pedijatar preporučio nije? Baš se čovjek uči dok je živ zar ne? Ja sam budala uvijek vjerovala da je meso to koje se teško vari ali eto...
Dok sam svladala laganje bližoj i daljnjoj porodici, najteže mi pada laganje neznancima. Kako su oni neznanci je l' te nemam prirodne odbrane protiv njih a i nisam u stalnoj pripravnosti jer ih ne viđam na regularnoj osnovi. Tako da me neznanci u koje ubrajam i komšije iz lifta najčešće uhvate u pravom stanju koje bi se moglo onako plastično opisati kao vučje.
Ogoljenih zuba i napetih desni cijedim da, da to je curica, a ne dječak i ne nije mi teško odgajati dijete u današnjoj državi i hoću vratiću se na posao. Kako? Pa nogama na primjer. Slobodno vi probudite moje dijete da biste ga podragali tim debelim prstom to će joj sigurno donijeti ljepše snove. Ne nema joj ništa draže nego da joj se nepoznata lica guraju u nosiljku dok ona pokušava doći sebi. Niste vjerovali da ćemo nas dvoje ikad imati dijete? Ne, nismo imali zdravstvenih problema. Ozbiljno.
A tek kad krenu tepati! Tek tad shvatim kakav smo mi u dubini duše čudan i izopačen narod. Kako drugačije da kažem kad se naše tepanje bebi svodi na DOSLOVNO CITIRAM: Pu, pu, kakva si to koke te pokakile! Jesi ružna, ma jesi, baš si jedna ružna beba... Jedna od dražih mi je: Mrš tamo što mi se smiješ čuješ li me mrš! A tek ova: Jesi li se to ukakila smrdljivice jedna što smrdiš dabili smrdiš, ih ih ih... Jedna prijateljica je čak svo vrijeme gledala u nokte – pogleda u medenu pa u svoje nokte da je kao ne urekne!
Shvatate li vi kako mi bebi tepamo a sve u namjeri da joj se dodvorimo? Da je ružna. Želimo da je kokoške pokake. Na njen osmijeh odgovaramo sa Mrš.
Halo????? U našoj tradiciji je bolje gledati u nokte nego u nevino dječije lice. I hajd ti nemoj lagati da ostaneš normalan.
PONEKAD ME priznajem u sitnim satima uhvati griža savjest. U laži su kratke noge i slično. Ali onda se sjetim da su mi noge staklene, dakle bolje i kratke nego nikakve. Moj život se trenutno drži zubima za posljednje komadiće nekadašnje Dženane. Param se na više mjesta nego mamima omiljena podna krpa. Na meni nema mjesta ni za jedan pristojan džep. Sva sam izvrnuta napolje. Kao trudnica bila sam svačije dobro. Kao majka postala sam kanta koju svako puni čim hoće. Prstohvat savjeta: ti radi kako hoćeš ali ja bih joj obukla i čarape i majicu i hlače i pokrila dekom. Iako je vani 40 stepeni kuća je hladna. Koji prijekorni komentar za duge tople noći: Vidi nje što doji na ulici! Eto te ko Ciganka još će ti neko udijeliti para... Malo šale koja zaista, ali zaista, jeste na odmet: Što ti dobro stoji kako si se udebljala u trudnoći! I voila, dobrodošla u klub majki.
(zurnal.info)
dženana alađuz
Nekad sam se bojala da neću znati biti roditelj. Baš sam bila naivna. Sve što je trebalo jeste da pogledam oko sebe i budem kao i svi ostali roditelji. Velika lažovčina
PRIMJETILA SAM da polako ali sigurno postajem virtuoz u pretvaranju. Kako je to zanimljivo, kažem ja tako smjerna lika očiju uprtih u vedro dječije lice, mislite da je kruška teška za želudac? A teletina koju je pedijatar preporučio nije? Baš se čovjek uči dok je živ zar ne? Ja sam budala uvijek vjerovala da je meso to koje se teško vari ali eto...
