FEMINIZMU SVAKA ČAST
Utom dođoše gosti, ona najdraža sorta: žena pred porodom a muž sluđen i željan savjeta uz koje će mu, misli jadan, biti lakše. A ne vidi ovog mog što se osušio, hi hi hi.
Piva, grickalice, meze, tv podešen, dijete smireno, mačak najeden i utakmica može da počne. I počela je. Traje li traje, nigdje akcije, nigdje uzbuđenja. Njene i moje oči se spojiše i veče je poteklo očekivanim tokom.
Koliko ti imaš benkica? pita ona zahvatajući u zdjelu sa čipsom.
Mogu ti reći premalo, odgovaram odmah ojađeno dok sam lizala 14tu kuglu sladoleda.
I uputismo ti se mi tada u diskusiju o propuštenim šansama za kupovinom neophodnih dugih, kratkih, sa i bez rukavica gegica, bodija, pidžamica toliko žestoku da sam se prvi put otkad traje prvenstvo dobro oznojila. Od muke. Moja drugarica čini mi se kupila je više i bolje stvari svom potomku od mene i ta misao mi nikako ne da mira.
Feminizmu svaka čast, borila sam se, borim i boriću za ženska prava uvijek. Ali kad je u pitanju moja nasljednica i trošenje velikih i kreditnih sredstava na nju u ostvarenju svih mojih pretenzija, svaka druga žena istih platećnih moći mi nije prijateljica.
Dok je Robben gubio priliku utakmice u 61 minuti, nas dvije smo napredovale na terenu podjednako. Čas je ona na mojoj polovini kad mi kao slučajno kaže da ima 1853 benkice i 425 čarapica čas ja kad otkrijem pukotinu u njenoj odbrani – treba da se porodi svaki čas a nema šesnaest vreća za spavanje! Ha! Dok joj dočaravam kakve se sve opasnosti kriju ako dijete u avgustu spava otkrivenih leđa, a znamo da je to sudbina sve djece koja nemaju dotične vreće za spavanje, vidim kako ona zuri u svog dragog sa nesumnjivim prijekorom u očima. I odjedanput večer je opet dobra, utakmica nije uopšte loša i ja se nasmijem najdražem sa određenim obećanjem u očima.
Osam minuta kasnije sjajan udarac Davida Villa u posljednji trenutak je izblokirala odbrana Holandije a u mojim se vuvuzelama nakupilo podosta pljuvačke. Naime, ova moja, inače jako dobra drugarica, kupiće kolica tri u jedan. Njihova autosjedalica je mnogo masivnija nego naša, a i dijete će im imati neobičnije ime od imena moje nasljednice. Kako divno ime govorim dok u sebi šištim prokletstvo! I u tom nadigravanju dođe i 90ti minut i odluka o produžecima.
PRODUŽECI SU POČELI
Dok sam u kuhinji mahnito rezala voće za salatu razmišljala sam kako da spasim ovo veče. Ipak smo najdraži i ja iskusnija ekipa, narandžasti đavoli, srca kao u lavova, valjda imamo čemu da naučimo ove nadobudne buduće roditelje. Čemu sam žrtvovala tolike mjesece trudnoće i zašto sam nabacila ove silne kilograme ako ne mogu da budem autoritet u oblasti djece, obitelji i sređenog života? To što je ona pred porod zgodnija nego ja deset godina prije trudnoće također ne pomaže. Vidim da su joj nožni nokti nalakirani što znači da je i dalje savitljiva. Slika mene kako ječim u hodniku dok mi muž pokušava saviti nogu da je ubaci u kaljačicu br 44 tokom devetog mjeseca bubnja mi u očnim dupljama. Osjetila sam svim svojim bićem kako je bilo Rooneju kad je pročitao gdje kotira on a gdje Cannavaro na ljestvici ljepote. Moram nešto smisliti podhitno.
Produžeci su počeli. I, 116 minuta i za mene i za Andresa Iniesta pokazala se presudnom. Dok je on zabijao taj gol meni je oko zapelo za novu spravu koju nam je donijela prijateljica iz Rima. Tommy tub revolucionarna kadica za kupanje beba. U stvari to je jedna kanta za kreč ali dijete je u njoj kao u majčinom trbuhu, samim tim i sretno i zadovoljno dok se kupa. Slatko sam ih upitala žele li prisustvovati večernjem kupanju moje nasljednice. Oni su naravno pohitali nadajući se da će šta naučiti prije nego što i njihovo pokuca na vrata kad ono...Izvadih Tommy Tub iza leđa, sažeto ali detaljno objasnih šta je to i ležerno ubacim nimalo sretno dijete u njega (neće da sarađuje u ključnim momentima, tu je na njegove)
I kad čuh Ovo sigurno nema kod nas, zar ne? shvatila sam da večer s prijateljima dok gledamo posljednju tekmu Svjetskog prvenstva 2010 uopšte nije loša. Dapače.
Samo ne bih voljela da se često ponavlja. Dženana majka nije nimalo fina i politički korektna kao ona normalna Dženana.
(zurnal.info)
">Čemu sam žrtvovala tolike mjesece trudnoće i zašto sam nabacila ove silne kilograme ako ne mogu da budem autoritet u oblasti djece, obitelji i sređenog života? To što je ona pred porod zgodnija nego ja deset godina prije trudnoće također ne pomaže
Nedjelja, posljednji dan Prvenstva. Nevjerovatno, ali i ja sam osjetila srse uzbuđenja a da ih nije uzrokovao pretjesan grudnjak. Da li zbog 200 grama čokolade ili zbog tog što mi je najdraži obećao malo valjanja po sijenu ako budem dobra no umalo i ja ne izađoh na balkon pred utakmicu da se poput ovih mojih komšijskih neandertalaca proderem u nebo. Ali me zadržala pomisao da ću tako izgubiti dobar glas. Zato sam podviknula mužu da malo brže poradi po kući, sad će doći ljudi, ne mogu sve ja valjda vidiš da držim dijete u rukama pobogu zar nije dosta što sam ga rodila...
FEMINIZMU SVAKA ČAST
Utom dođoše gosti, ona najdraža sorta: žena pred porodom a muž sluđen i željan savjeta uz koje će mu, misli jadan, biti lakše. A ne vidi ovog mog što se osušio, hi hi hi.
Piva, grickalice, meze, tv podešen, dijete smireno, mačak najeden i utakmica može da počne. I počela je. Traje li traje, nigdje akcije, nigdje uzbuđenja. Njene i moje oči se spojiše i veče je poteklo očekivanim tokom.
Koliko ti imaš benkica? pita ona zahvatajući u zdjelu sa čipsom.
Mogu ti reći premalo, odgovaram odmah ojađeno dok sam lizala 14tu kuglu sladoleda.
I uputismo ti se mi tada u diskusiju o propuštenim šansama za kupovinom neophodnih dugih, kratkih, sa i bez rukavica gegica, bodija, pidžamica toliko žestoku da sam se prvi put otkad traje prvenstvo dobro oznojila. Od muke. Moja drugarica čini mi se kupila je više i bolje stvari svom potomku od mene i ta misao mi nikako ne da mira.
Feminizmu svaka čast, borila sam se, borim i boriću za ženska prava uvijek. Ali kad je u pitanju moja nasljednica i trošenje velikih i kreditnih sredstava na nju u ostvarenju svih mojih pretenzija, svaka druga žena istih platećnih moći mi nije prijateljica.
Dok je Robben gubio priliku utakmice u 61 minuti, nas dvije smo napredovale na terenu podjednako. Čas je ona na mojoj polovini kad mi kao slučajno kaže da ima 1853 benkice i 425 čarapica čas ja kad otkrijem pukotinu u njenoj odbrani – treba da se porodi svaki čas a nema šesnaest vreća za spavanje! Ha! Dok joj dočaravam kakve se sve opasnosti kriju ako dijete u avgustu spava otkrivenih leđa, a znamo da je to sudbina sve djece koja nemaju dotične vreće za spavanje, vidim kako ona zuri u svog dragog sa nesumnjivim prijekorom u očima. I odjedanput večer je opet dobra, utakmica nije uopšte loša i ja se nasmijem najdražem sa određenim obećanjem u očima.
Osam minuta kasnije sjajan udarac Davida Villa u posljednji trenutak je izblokirala odbrana Holandije a u mojim se vuvuzelama nakupilo podosta pljuvačke. Naime, ova moja, inače jako dobra drugarica, kupiće kolica tri u jedan. Njihova autosjedalica je mnogo masivnija nego naša, a i dijete će im imati neobičnije ime od imena moje nasljednice. Kako divno ime govorim dok u sebi šištim prokletstvo! I u tom nadigravanju dođe i 90ti minut i odluka o produžecima.
PRODUŽECI SU POČELI
Dok sam u kuhinji mahnito rezala voće za salatu razmišljala sam kako da spasim ovo veče. Ipak smo najdraži i ja iskusnija ekipa, narandžasti đavoli, srca kao u lavova, valjda imamo čemu da naučimo ove nadobudne buduće roditelje. Čemu sam žrtvovala tolike mjesece trudnoće i zašto sam nabacila ove silne kilograme ako ne mogu da budem autoritet u oblasti djece, obitelji i sređenog života? To što je ona pred porod zgodnija nego ja deset godina prije trudnoće također ne pomaže. Vidim da su joj nožni nokti nalakirani što znači da je i dalje savitljiva. Slika mene kako ječim u hodniku dok mi muž pokušava saviti nogu da je ubaci u kaljačicu br 44 tokom devetog mjeseca bubnja mi u očnim dupljama. Osjetila sam svim svojim bićem kako je bilo Rooneju kad je pročitao gdje kotira on a gdje Cannavaro na ljestvici ljepote. Moram nešto smisliti podhitno.
Produžeci su počeli. I, 116 minuta i za mene i za Andresa Iniesta pokazala se presudnom. Dok je on zabijao taj gol meni je oko zapelo za novu spravu koju nam je donijela prijateljica iz Rima. Tommy tub revolucionarna kadica za kupanje beba. U stvari to je jedna kanta za kreč ali dijete je u njoj kao u majčinom trbuhu, samim tim i sretno i zadovoljno dok se kupa. Slatko sam ih upitala žele li prisustvovati večernjem kupanju moje nasljednice. Oni su naravno pohitali nadajući se da će šta naučiti prije nego što i njihovo pokuca na vrata kad ono...Izvadih Tommy Tub iza leđa, sažeto ali detaljno objasnih šta je to i ležerno ubacim nimalo sretno dijete u njega (neće da sarađuje u ključnim momentima, tu je na njegove)
I kad čuh Ovo sigurno nema kod nas, zar ne? shvatila sam da večer s prijateljima dok gledamo posljednju tekmu Svjetskog prvenstva 2010 uopšte nije loša. Dapače.
Samo ne bih voljela da se često ponavlja. Dženana majka nije nimalo fina i politički korektna kao ona normalna Dženana.
(zurnal.info)
">Čemu sam žrtvovala tolike mjesece trudnoće i zašto sam nabacila ove silne kilograme ako ne mogu da budem autoritet u oblasti djece, obitelji i sređenog života? To što je ona pred porod zgodnija nego ja deset godina prije trudnoće također ne pomaže
Nedjelja, posljednji dan Prvenstva. Nevjerovatno, ali i ja sam osjetila srse uzbuđenja a da ih nije uzrokovao pretjesan grudnjak. Da li zbog 200 grama čokolade ili zbog tog što mi je najdraži obećao malo valjanja po sijenu ako budem dobra no umalo i ja ne izađoh na balkon pred utakmicu da se poput ovih mojih komšijskih neandertalaca proderem u nebo. Ali me zadržala pomisao da ću tako izgubiti dobar glas. Zato sam podviknula mužu da malo brže poradi po kući, sad će doći ljudi, ne mogu sve ja valjda vidiš da držim dijete u rukama pobogu zar nije dosta što sam ga rodila...
FEMINIZMU SVAKA ČAST
Utom dođoše gosti, ona najdraža sorta: žena pred porodom a muž sluđen i željan savjeta uz koje će mu, misli jadan, biti lakše. A ne vidi ovog mog što se osušio, hi hi hi.
Piva, grickalice, meze, tv podešen, dijete smireno, mačak najeden i utakmica može da počne. I počela je. Traje li traje, nigdje akcije, nigdje uzbuđenja. Njene i moje oči se spojiše i veče je poteklo očekivanim tokom.
Koliko ti imaš benkica? pita ona zahvatajući u zdjelu sa čipsom.
Mogu ti reći premalo, odgovaram odmah ojađeno dok sam lizala 14tu kuglu sladoleda.
I uputismo ti se mi tada u diskusiju o propuštenim šansama za kupovinom neophodnih dugih, kratkih, sa i bez rukavica gegica, bodija, pidžamica toliko žestoku da sam se prvi put otkad traje prvenstvo dobro oznojila. Od muke. Moja drugarica čini mi se kupila je više i bolje stvari svom potomku od mene i ta misao mi nikako ne da mira.
Feminizmu svaka čast, borila sam se, borim i boriću za ženska prava uvijek. Ali kad je u pitanju moja nasljednica i trošenje velikih i kreditnih sredstava na nju u ostvarenju svih mojih pretenzija, svaka druga žena istih platećnih moći mi nije prijateljica.
Dok je Robben gubio priliku utakmice u 61 minuti, nas dvije smo napredovale na terenu podjednako. Čas je ona na mojoj polovini kad mi kao slučajno kaže da ima 1853 benkice i 425 čarapica čas ja kad otkrijem pukotinu u njenoj odbrani – treba da se porodi svaki čas a nema šesnaest vreća za spavanje! Ha! Dok joj dočaravam kakve se sve opasnosti kriju ako dijete u avgustu spava otkrivenih leđa, a znamo da je to sudbina sve djece koja nemaju dotične vreće za spavanje, vidim kako ona zuri u svog dragog sa nesumnjivim prijekorom u očima. I odjedanput večer je opet dobra, utakmica nije uopšte loša i ja se nasmijem najdražem sa određenim obećanjem u očima.
Osam minuta kasnije sjajan udarac Davida Villa u posljednji trenutak je izblokirala odbrana Holandije a u mojim se vuvuzelama nakupilo podosta pljuvačke. Naime, ova moja, inače jako dobra drugarica, kupiće kolica tri u jedan. Njihova autosjedalica je mnogo masivnija nego naša, a i dijete će im imati neobičnije ime od imena moje nasljednice. Kako divno ime govorim dok u sebi šištim prokletstvo! I u tom nadigravanju dođe i 90ti minut i odluka o produžecima.
PRODUŽECI SU POČELI
Dok sam u kuhinji mahnito rezala voće za salatu razmišljala sam kako da spasim ovo veče. Ipak smo najdraži i ja iskusnija ekipa, narandžasti đavoli, srca kao u lavova, valjda imamo čemu da naučimo ove nadobudne buduće roditelje. Čemu sam žrtvovala tolike mjesece trudnoće i zašto sam nabacila ove silne kilograme ako ne mogu da budem autoritet u oblasti djece, obitelji i sređenog života? To što je ona pred porod zgodnija nego ja deset godina prije trudnoće također ne pomaže. Vidim da su joj nožni nokti nalakirani što znači da je i dalje savitljiva. Slika mene kako ječim u hodniku dok mi muž pokušava saviti nogu da je ubaci u kaljačicu br 44 tokom devetog mjeseca bubnja mi u očnim dupljama. Osjetila sam svim svojim bićem kako je bilo Rooneju kad je pročitao gdje kotira on a gdje Cannavaro na ljestvici ljepote. Moram nešto smisliti podhitno.
Produžeci su počeli. I, 116 minuta i za mene i za Andresa Iniesta pokazala se presudnom. Dok je on zabijao taj gol meni je oko zapelo za novu spravu koju nam je donijela prijateljica iz Rima. Tommy tub revolucionarna kadica za kupanje beba. U stvari to je jedna kanta za kreč ali dijete je u njoj kao u majčinom trbuhu, samim tim i sretno i zadovoljno dok se kupa. Slatko sam ih upitala žele li prisustvovati večernjem kupanju moje nasljednice. Oni su naravno pohitali nadajući se da će šta naučiti prije nego što i njihovo pokuca na vrata kad ono...Izvadih Tommy Tub iza leđa, sažeto ali detaljno objasnih šta je to i ležerno ubacim nimalo sretno dijete u njega (neće da sarađuje u ključnim momentima, tu je na njegove)
I kad čuh Ovo sigurno nema kod nas, zar ne? shvatila sam da večer s prijateljima dok gledamo posljednju tekmu Svjetskog prvenstva 2010 uopšte nije loša. Dapače.
Samo ne bih voljela da se često ponavlja. Dženana majka nije nimalo fina i politički korektna kao ona normalna Dženana.
(zurnal.info)
">