:PRAKTIČNA ŽENA: Šta mi fali?

Arhiva

PRAKTIČNA ŽENA: Šta mi fali?

PRAKTIČNA ŽENA: Šta mi fali?
Šta mi fali pa da budem kompletna?

Ne znam jesam li baš svima na svijetu rekla da sam sad prava žena. Postala sam majka, udata sam i šta mi više treba? Istina, ništa mi posebno ne nedostaje. Tek tu i tamo pomislim da ima jedna sitnica koja mi fali da se zaista osjećam kompletno. Život.

A pod tim mislim:

- da se seksam sa najdražim kad god i dok god mi oči ne ispadnu. A ne da strepim hoće li mi bale na usta poteći od sna umjesto od vruće želje.

- da se derem dok se seksam sa najdražim, ma šta derem - vičem, stenjem, hropčem punim plućima. Umjesto što se ko dva miša pod jorganom od straha jedva mičemo, sporo, sporo, najsporije dok ne zaboravimo zašto smo se uopšte i pokrivali jorganom već nam je samo sir na pameti. Kako i ne bi obzirom da sve toliko dugo traje da smo uspjeli i ogladniti.

- da biram kad ću da se seksam sa najdražim. A ne da lovim prilike kao sredovječni preljubnici na osrednjem seminaru.

- da uživam kad mi dodiruje određene dijelove tijela a ne da prije užitka pomislim hoće li me u oko štrcnuti mlijeko. Mislim momci da se ne varamo samo kod Katty Perry je prizor dojki iz kojih teče seksi. A i malo mi je znate gadno kad vidim njegovu nosinu uz aureolu, nije mi više prirodno da on šljapče.

- da mogu napraviti više od jedne poze bez pomoći deep reliefa. Sad će godina i po kako je svako dizanje nogu iznad struka povezano sa rukom na tipci za brzo pozivanje hitne pomoći.

Posljednji put su nam rekli da oni nisu naša privatna služba.

- da uživam u dugom, dužem, najdužem..., poljupcu bez straha da će nečija ručica izroniti iz mraka i tigrovskom okrutnošću nametnuti svoje slinave podbratke kao jedine vrijedne poljubaca.

- da se Ja, da, Ja od 35 godina ljuljam u njegovom krilu dok slušam neku dobru pjesmu i uživam bez griže savjesti što sam medenu ispalila kod nane kod koje joj je sigurno grozno jer je tamo muče,

- da kuham samo u pregači, sa prvom i zadnjom primisli na seks kojim treba nagraditi kuharicu; o kako bi to bilo dobro jednom jesti a ne brojati koliko je kašika pojedeno jer sve ispod 456 kašika je siguran put ka sporoj smrti od izgladnjelosti. A kad pojedemo glavno jelo desert uzmemo stojeći.

- da vodim telefonski seks umjesto što osnažujem BH Telecom planirajući 5 obroka detaljno kao Delta Force tim u top secret misiji

- da pućim usta kao Britney, i da se lakomisleno, raskalašno, pomalo praznoglavo, u nekom aspektu i droljasto, kikoćem u iščekivanju

Osim gorenabrojanog zaista ništa mi više ne fali, naprotiv, ne mogu da se požalim, vodim zaista jedan boguugodan život pun

- veša! Majku mu svaki dan uključimo 14 veš mašina i 5 puta operemo suđe u mašini. Kad, kako, otkud??? A opet mi je sva garderoba flekava. Malo mi bude lakše kad i njegovu isprljam čisto da smo ravnopravni ali ...

- smeća. Ne daj bože da ovi iz Green peacea (ovo nije eufemizam za Bakije) saznaju koliki smo mi u stvari proizvođači smeća, odmah bi nas bombardovali.

- kake. Hajd što mi je predio slikan bojama smeđe, zelene, oker, sa pokojom zobenom bobicom, već i što mi se tolerancija na mirise i količine povećala, sad mi govna više uopšte ne smetaju. Čak sam počela gledati i političke emisije.

Veselo nema šta. Koliko sam samo puta suzu pustila na bezvremene stihove dive HP Ja sam Bogom dana, nisam ikebana/da prašini samo budem meta/žena kao žena i ničija sjena... Samo me ona razumije. Nisam ikebana. Nisam majke mi. Šmrc.