Predstavnici demobilisanih boraca troše milione na administraciju

Najmasovnije boračko udruženje u zemlji, udruženje demobilisanih boraca, udruženje koje okuplja najugroženije socijalne kategorije, na rad svoje administracije, za plate predsjednika udruženja, sekretara... godišnje troši milionske iznose!

SLUŽBENA ŠKODA ZA PRIVATNE POSLOVE

Demobilisani borci imaju skoro stotinu kancelarija u cijeloj Bosni i Hercegovini. Registrirali su općinska, kantonalna udruženja, Savez udruženja FBiH, u novembru je registrirana i Koordinacija demobilisanih boraca kantonalnih i općinskih udruženja FBiH. Formirano je čak i Udruženje nezaposlenih demobilisanih boraca?! Svaka kancelarija ima svog predsjednika, skupštinu, sekretara...Nema ujednačenih pravila o zapošljavanju, platama, naknadama...Navodno se ne zna koliko je ukupno članova svih ogranaka udruženja, na svim nivoima, u cijeloj zemlji.

A predsjednici udruženja su uglavnom svoju funkciju profesionalizirali i za razliku od populacije koju zastupaju, imaju riješen radni status, redovnu platu, topli obrok pa čak i regres, redovno im se plaćaju doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje. Neki su na tim funkcijama osigurali sebi radni staž cijeli poslijeratni period.

Za razliku od drugih udruženja, demobilisani borci su, kao udruženje od posebnog značaja, pošteđeni konkurencije u utrci za grantovima, donacijama, i njihovi su izvori finansiranja osigurani iz budžeta, općinskih, kantonalnih, federalnog budžeta...

A kako federalni Savez radi neovisno od općinskih a općinska udruženja su također samostalna, niko nikome ne polaže račune o trošenju novca. Pa niko i ne zna koliko se godišnje potroši na administraciju samo ovih boračkih udruženja u cijeloj BiH. Navodno su ti iznosi odavno sedmocifreni!

Samo radi ilustracije o kakvoj je glomaznoj i skupoj administraciji riječ, pogledajte Plan prihoda i rashoda Upravnog odbora Saveza demobilisanih boraca za 2011. godinu, koji nam je ustupio aktuelni predsjednik Almir Tutić. Napominjemo, riječ je samo o administraciji federalnog Saveza.

Zbog obima posla, čak su sklopili ugovor sa računovodstvenom agencijom "DADA", koja im od januara 2010. godine vodi knjigovodstvo. Valjda se među desetinama hiljada demobilisanih boraca nije našao niti jedan ekonomista da to radi.

Izvještajima o troškovima u 2010. godini, staro rukovodstvo više ne želi da se bavi, a novo rukovodstvo kaže da tada nisu odlučivali. Valjda je to jedini razlog što smo ostali uskraćeni za finansijski izvještaj federalnog Saveza za prošlu godinu.

Međutim, nije nas to spriječilo da nekima od vodećih ljudi u Savezu, ali i kantonalnim i općinskim udruženjima demobilisanih boraca, uz pojašnjenje da se finansiraju javnim novcem i nemaju pravo reći da nisu dužni javnosti polagati račune, postavimo vrlo jednostavno pitanje: koliko košta njihov mjesečni angažman u borbi za prava demobiliziranih boraca?

Almir Tutić, aktuelni predsjednik Saveza, svojevremno je bio optuživan za enormne troškove službenog mobitela u sjedištu Kantonalnog odbora u Bihaću, gdje također obavlja funkciju predsjednika. Za Žurnal kaže kako su to obične laži te kako je čak tužio medij koji je tu informaciju plasirao u javnost.

- Moj rad na čelu Saveza je na volonterskoj osnovi. Nemam nikakvu platu za to, kaže Tutić.

Tutić je, međutim, donedavno primao platu u bihaćkoj kancelariji.

- Imao sam platu 600 KM i topli obrok 150 KM. Imam službeni mobitel ali troškovi nisu ni blizu kao što me neki optužuju. Za ovu godinu je kancelarija dobila iz budžeta ukupno 15.000 KM i to je novac koji se troši za plate uposlenika jer imam sekretara koji je u radnom odnosu. Plata mu je 1.011 KM, i ima pravo i na topli obrok. Ukupno mjesečno dobije 1.200 KM.

U Unsko-sanskom kantonu, kaže Tutić, imaju još sedam kancelarija koje se finansiraju iz općinskih, odnosno iz kantonalnog budžeta. Sredstva su, navodno, minimalna a općine poput Bosanskog Petrovca ili Velike Kladuše, navodno, uopće ne izdvajaju novac za finansiranje udruženja demobilisanih boraca.

Tutić je pokazao želju da nam odgovori na svako pitanje te da nam ustupi svu dokumentaciju s kojom raspolaže i hajde da mu vjerujemo da funkciju predsjednika federalnog Saveza za sada obavlja bez naknade. Za sada. Jer, svaki njegov prethodnik je imao mjesečnu platu.

Uključujući platu i naknade za rad u komisijama, bivši predsjednik federalnog Saveza Mehmed Šišić na toj je funkciji mjesečno zarađivao najmanje 2.000 KM. Šišić danas ne mora nikome polagati račune jer više nije na čelu Saveza. I ispostavilo se da je Šišićev angažman još i malo koštao u odnosu na ljude za koje se mjesečno plaćaju i doprinosi. Šišić je na toj funkciji radio po ugovoru o djelu ali, zbog takvog radnog statusa, nisu mu bila uskraćena sva druga prava i privilegije: službeni mobitel, putni troškovi i službeno auto na raspolaganju 24 sata.

Omer Helda, aktuelni je predsjednik novoosnovane Koordinacije koju smo već pomenuli. Kaže da već skoro pola godine, i prije nego su zvanično registrirani, radi na volonterskoj osnovi. Njegove tvrdnje imaju temelja, s obzirom na to da se sav novac namijenjen udruženjima demobilisanih boraca na federalnom nivou, još uvijek usmjerava isključivo na adrese federalnog Saveza.

Za kratko je vrijeme, sredinom prošle godine, tokom previranja u Savezu, sjetimo se, Mehmed Šišić privremeno bio smijenjen. Za to vrijeme ga je mijenjao Nijaz Hodžić iz Tuzle. Kada im nije uspio pokušaj promjene čelništva Saveza, dio njih je formirao Koordinaciju. Hodžić je trenutno samo član Koordinacije, a još uvijek je i predsjednik Kantonalnog saveza demobilisanih boraca u Tuzli. Kaže kako više nema mandat za razgovore o trošenju novca Saveza, pogotovo ne u prošlosti.

- Nemam ja više mandat da govorim u ime federalnog Saveza niti o finansijama Saveza. Imaju institucije pa tražite izvještaje, kaže Hodžić.

Iako je rekao da u tom kratkom periodu, za vrijeme dok je bio vršilac dužnosti predsjednika Saveza nije imao nikakvu naknadu, demantira ga Odluka iz aprila 2010. godine, koju potpisuje on a kojom se vršiocu dužnosti predsjednika, dakle njemu, odobrava isplata 1.200 KM mjesečne naknade za obavljanje poslova v.d. predsjednika Saveza. Istom je Odlukom, isti iznos odobren i tadašnjem predsjedniku Skupštine Saveza, Muniru Kariću.

Nijaz Hodžić je na funkciji predsjednika kantonalnog saveza demobilisanih boraca u Tuzli profesionalno angažiran. Savez mu svakog mjeseca isplaćuje platu i redovno uplaćuje doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje.

- Moja mjesečna plata iznosi 1.126 KM, a topli obrok mi se isplati ako ima novca na raspolaganju, kaže Hodžić.

Pored Hodžića su u kantonalnom udruženju profesionalno angažirana još dva uposlenika za koja se uredno izmiruju doprinosi. Tuzlanski ogranak Saveza ima i svoje službeno vozilo kojim, kako kaže Hodžić, dnevno pređu i do 100 kilometara, zbog potreba ljudi koje zastupaju. Naglasio je kako njihovi uposlenici imaju sva prava iz radnog odnosa predviđena Zakonom o radu.

Hodžić insistira da naglasimo da su svi uposlenici zaslužni demobilisani borci kojima tako riješena egzistencija.

Tuzlanski ogranak Saveza je prošle godine, kaže i to Hodžić, imao na raspolaganju 185.000 KM iz kantonalnog budžeta.

- Treba reći da se tim novcem finansiralo svih 17 općinskih organizacija u Tuzlanskom kantonu, govori Hodžić.

MORAM ŠKOLOVATI TROJE DJECE

Pomenuli smo već, od novembra je registrirana i Koordinacija kantonalnih i općinskih udruženja kojoj se priključio, navodno, veći dio članstva federalnog Saveza. Priklonio im se dio članstva iz Kantona Sarajevo (općine Vogošća, Novo Sarajevo, Ilijaš i Hadžići) a jedina kancelarija u registrirana Hercegovačko-neretvanskom (HNK), u Konjicu. S njima je, također, i tuzlanski ogranak, organizacija iz Srednjoboanskog kantona (SBK) te Bosansko- podrinjskog kantona (BPK) Goražde.

Udruženje demobilisanih boraca BPK priključilo se novoosnovanoj Kordinaciji, međutim i kada bi Koordinacija ubuduće bila finansirana iz javnih sredstava Federacije, to ne igra nikakvu ulogu u finansiranju Udruženja u Goraždu. Kantonalni Savez je godinama, redovno, potpomognut iz budžeta Kantona i Općine Goražde. Predsjednik goraždanskog Udruženja je Nesib Hodo, koji kaže da uprkos tome, za ono što radi ne prima platu već samo naknadu za putne troškove.

- Nikakve plate ja nemam. Mjesečno imam oko 200 KM za putne troškove i to je sve. Imamo jednog uposlenika, to je sekretar i njegove plate nam "pokriva" Kanton. To je sav novac koji dobijemo od Kantona. Rad kancelarije u Goraždu finansira nam Općina i to sa 450 KM mjesečno, kaže Hodo za Žurnal.

- Ako i ima pojedinaca koji su primali plate, regrese....to se događalo na federalnom nivou, mi se po kantonima finansiramo kako stignemo.

Nevzudin Vihrić predsjednik je Organizacije demobilisanih boraca odbrambeno-oslobodilačkog rata Srednja Bosna. Njihova, kantonalna organizacija, ima deset kancelarija a kako kaže Vihrić, samo su sekretar općinskog Udruženja u Travniku i on u radnom odnosu.

- Moja mjesečna plata iznosi 600 maraka i ako ima sredstava isplati mi se topli obrok još 200 KM. Dobijem naknadu za putne troškove ali gledamo da se to svede na najmanju moguću mjeru. Vjerujte da su sredstva koja mi imamo na raspolaganju na godišnjem nivou nekih 30-tak hiljada maraka. Novac koji imamo uglavnom pristiže iz budžeta Vlade SBK. Dobijemo više ako se obilježava neki bitan datum ili imamo neke posebne projekte, kaže Vihrić za Žurnal.

Situacija u Kantonu Sarajevo veoma je specifična. I tamo su se članovi podijelili na "šišićevce" i "karićevce", a dio članstva koji se priklonio Koordinaciji navodno trenutno nema nikakvih finansija. Mada, općine u kojima se kancelarije nalaze izdvajaju iz budžeta određene iznose za demobilisane borce neovisno o tome kojoj krovnoj organizaciji su naklonjene.

Predsjednik Općinske organizacije demobilisanih boraca Ilijaš Samir Sulejmanović, kaže za Žurnal da sve što radi, radi na volonterskoj osnovi.

- Nemam ja plate, niti mi treba. Ja sam penzionirani vazduhoplovac i imam svoja primanja a borba za prava demobilisanih boraca je posao za koji ne očekujem platu.

S druge strane, predsjednik Saveza demobilisanih boraca Kantona Sarajevo, Emir Plevljaković, insistira da istaknemo kako od plate predsjednika hrani porodicu.

- Imam troje djece koja se školuju i suprugu koja prima najnižu invalidsku penziju. Napištite to obavezno! Zašto ne bih primao platu na ovoj funkciji. Moram i ja hraniti djecu!

Niko to Plevljakoviću ne spori ali smo ga zamolili da komentira brojne spekulacije da je "predsjednik sa najdužim stažom" te da ima visoku platu, razne naknade i službeni auto koji koristi i za privatne potrebe.

- Nije u pitanju 2.000, već primim mjesečno oko 1.000 KM . Znate, dio novca ide na plaćanje onih doprinosa koje moramo uplaćivati mada sam angažovan po ugovoru o djelu. Imam službeno vozilo, ali škodu, najeftiniju verziju, vjerujte mi. Potrošim mjesečno na benzin oko 100-tinjak maraka. Imam i službeni mobitel ali ne troši se to toliko koliko neki misle, kaže Plevljaković.

Samo je Savez u KS prošle godine iz kantonalnog budžeta imao na raspolaganju oko 65.000 KM. Za svaku marku, naravno, kaže Plevljaković imaju opravdanje. Uz brojna obrazloženja za izdašne svote kojima raspolaže tek nekoliko ljudi, kao ni većini ostalih naših sagovornika, ni Plevljaković nije propustio priliku da nam "skrene pažnju" kako to nije ništa u odnosu na druga boračka udruženja. Koja, navodno troše i mnogo više.

(zurnal.info)