Prije će se dogovoriti Izrael i Palestina nego naši političari

Nakon što Palestina preda zahtjev da bude primljena u stalno članstvo organizacije Ujedinjenih naroda kao nezavisna država, što je najavljeno za 20. septembar, Vijeće sigurnosti UN-a imat će priliku da zahtjev razmatra te eventualno da preporuku prije glasanja u Generalnoj skupštini. Politički analitičari slažu se da će naša zemlja, trenutno nestalna članica Vijeća sigurnosti, zbog neusaglašenosti vanjske politike gotovo sigurno zauzeti neutralan stav, uprkos lobiranju obiju zainteresiranih strana. Podsjetimo, predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas posjetio je, polovinom avgusta, zvanično Sarajevo.

Tom prilikom, članovi Predsjedništva Željko Komšić i Bakir Izetbegović otvoreno su podržali međunarodno priznanje neovisne države Palestine, u granicama iz 1967. godine, dok je Nebojša Radmanović istakao da je za trajan mir neophodan dogovor obiju naroda. Član predsjedništva Radmanović je, petnaest dana kasnije, razgovarao s Davidom Cohenom, ambasadorom Izraela u BiH dok je njegov šef kabineta Miroslav Vujičić ranije boravio u Jerusalemu na prijemu koji je, za 19 ambasadora, upriličio izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Vrijedi napomenuti da je i ministar vanjskih poslova Izraela, Avigdor Lieberman, u maju bio na petodnevnom godišnjem odmoru u Banjaluci. I laiku je jasno da članovi kolektivnog šefa države, od čijeg stava ovisi i glas BiH u Vijeću sigurnosti, zastupaju potpuno oprečne pozicije.

- Stav BiH ima veliku važnost za globalne politička kretanja. Ne tako davno, upravo je stav BiH odlučio da se usvoji rezolucija za bombardovanje Libije. Odluke u Savjetu bezbjednosti donose se dvotrećinskom većinom uz, naravno pravo veta pet stalnih članica Ujedinjenih nacija. Imati mogućnost da budete jedna od 15 zemalja koje imaju pravo glasa ili jedna od deset koje mogu da pokažu stav većine članica Ujedinjenih nacija je veliki politički kapital koji svako u procesu, naravno, nastoji da iskoristi. U tom kapacitetu BiH je važna koliko i svaka druga članica UN.

S druge strane, BiH mora veoma pažljivo da odmjeri i da donese odluku u ovom pitanju. Izraelsko-palestinski konflikt može da se pretvori u najveću svjetsku krizu i može se desiti da, u određenom spletu okolnosti, glas BiH bude presudan. To pred institucije i predstavnike BiH stavlja veliku odgovornost, odgovornost za svjetski mir i zato se mora s mnogo strpljenja, analiza i odgovornosti i za globalnu i za unutrašnju organizaciju priključiti tom pitanju – objašnjava za Žurnal Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose i profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Smatra da je neophodno da BiH, u ovom pitanju, slijedi poziciju “većine ili bar najstarijih i najmoćnijih članica Evropske unije”.

Kompromis i “dejtonsko” rješenje

Denisa Sarajlić-Maglić, direktorica Vanjskopolitičke inicijative BiH i magistrica diplomacije, za Žurnal objašnjava da se podrška palestinskom prijedlogu nameće kao logičan izbor s aspekta principijelnosti vanjske politike BiH, s obzirom na to da naša zemlja priznaje Palestinu kao teritoriju kojoj je omogućila i puno diplomatsko predstavljanje na nivou ambasadora:

- Međutim, da bi se došlo do stava koji bi reflektovao te logičnosti, racionalne izbore i principijelnost, potrebno je prevazići unutrašnja neslaganja. Zato je vrsta kompromisa koja se nameće kao tipično “dejtonsko” rješenje, dakle neutralan stav, bolno naročito za one koji su skloni principijelnom stavu. Međutim, to je naša realnost i toga bi trebalo da budu svjesni i naši međunarodni partneri koji sad od nas očekuju izričito pozitivan ili negativan stav. Naročito oni koji su učestvovali u kreiranju ovakvog sistema odlučivanja u BiH – smatra naša sugovornica.

Ističe da bi insistiranje na bilo čemu osim neutralnosti, naročito ukoliko bi došlo do korištenja prava na veto unutar predsjedništva BiH, moglo dovesti do “unutarnje eskalacije koja bi nanijela veću štetu aktuelnim političkim procesima unutar BiH nego njenom međunarodnom ugledu”.

Miloš Šolaja takođe smatra da je neutralan stav naše zemlje praktično neminovnost “zbog toga što je svako pitanje jednostranog proglašavanja nezavisnosti veoma osjetljivo za BiH”:

- Iako je Dejtonski mirovni sporazum utvrdio unutrašnju strukturu BiH, ne smije se bježati od činjenice da u Republici Srpskoj postoji snažno prisutna svijest najšire javnosti o želji za nezavisnošću, a sve više se pojavljuju snažne ideje o punoj autonomiji na prostoru nekadašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosna. Zbog toga je svako pitanje jednostranog proglašavanja nezavisnosti veoma osjetljivo za BiH. Već nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore su jačale takve težnje, a pogotovo nakon jednostranog samoproglašenja nezavisnosti Kosova. Ako je to tada već označavano kao presedan, samoproglašenjem nezavisnosti palestinske države izbacilo bi iz međunarodnog prava pojam samoproglašenja Kosova kao presedana, jer bi to time postalo pravilo. Tako se reakcija ne bi zaustavila samo sa samodeklarisanjem nezavisne Abhazije i Južne Osetije, već bi to postao globalni proces svugdje de postoji uspostavljena institucionalna osnova samproglašenja nezavisnosti, ne samo u Aziji ili Africi, već i širom Evrope, pa i Zapadne, samom tim i Bosne i Hercegovine, eventualno Makedonije, neke kurdske države u Turskoj ili negdje drugdje – smatra Šolaja.

Nas se ne pita, “krupniji” odllučuju

Među onima koji ne vjeruju da od stava BiH u Vijeću sigurnosti zavisi mnogo je Mladen Ivanić, bivši ministar vanjskih poslova BiH (u razdoblju 2003.-2007.). Ubijeđen da će o jednom od najvažnijih pitanja u međunarodnim odnosima odlučivati mnogo “krupniji igrači” te da će naša zemlja, na kraju, ipak pratiti stavove Evropske unije.

- Što se tiče glasanja u Predsjedništvu, ne vjerujem da će se o tome u tako kratkom roku odlučivati a i ako bude, Predsjedništvo neće imati zajednički stav jer SNSD na to nikad neće pristati. Prije će se dogovoriti Izrael i Palestina nego mi u BiH. Što se tiče prisustva BiH u Vijeću sigurnosti, posebnog efekta nisam vidio. Najveće dostignuće je to što smo “preživjeli” predsjedavanje u Savjetu bezbjednosti – kaže za Žurnal Ivanić.

Ako Vijeće sigurnosti odbije dati preporuku za prijem, grupa zemalja ili neka od punopravnih članica UN-a može ovo pitanje staviti na dnevni red Generalne skupštine, koja broji 193 zemlje članice. Da bi zahtjev Palestine bio prihvaćen, potrebna je dvotrećinska većina od broja prisutnih na glasanju. Palestinci tvrde da već imaju 122 glasa za prijem države u punopravno članstvo a Sjedinjene Države najavile su da će staviti veto na priznanje nezavisne palestinske države u Savjetu bezbjednosti. Dok je izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio kako bi “UN-ova deklaracija bila beznačajna i samo produbila konflikt”, palestinski ministar spoljnih poslova Riyad Al-Maliki smatra da UN ima “moralnu, pravnu, političku i istorijsku odgovornost da prizna palestinsku državu i odobri joj punopravno članstvo”. Palestinci žele priznanje države u granicama prije Šestodnevnog rata iz 1967. godine., što uključuje Gazu, Zapadnu obalu, Golansku visoravan i Istočni Jerusalem kao glavni grad Palestine. Unilateralno proglašenu palestinsku državu dosad je priznalo više od 120 zemalja.

BiH u Vijeću sigurnosti: Za jedne uspjeh, za druge propuštena prilika

 

Bosna i Hercegovina naslijedila je Hrvatsku na mjestu nestalne članice Vijeća sigurnosti, kao predstavnica Istočnoevropske grupe zemalja. Nakon povlačenja kandidature Poljske za tu poziciju, naša je zemlja ujedno ostala i jedini kandidat. Sem BiH, kojoj mandat ističe 31.decembra ove godine, trenutne nestalne članice Vijeća sigurnosti su Brazil, Libanon, Gabon i Nigerija.

“Uspješan mandat Bosne i Hercegovine kao nestalne članice Vijeća sigurnosti osnažit će imidž, reputaciju i utjecaj naše zemlje u svijetu, te otvoriti brojna politička i ekonomska vrata koja bi inače bilo teško otvoriti”- prognozirao je, svojevremeno, ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj.
Predsjednica Vanjskopolitičke inicijative BiH Denisa Sarajlić-Maglić ocjenjuje dosadašnji angažman BiH u Savjetu bezbijednosti vrijednim i pozitivnim iskustvom:

- Kakav god bio ishod čak i po ovom pitanju (glasanje o Palestini, op.aut), to ne treba baciti sjenu na ono što je do sada urađeno. Otvoreni su procesi usaglašavanja unutar Predsjedništva BiH, ostvarena je bolja koordinacija i komunikacija sa Ministarstvom vanjskih poslova i našom Misijom pri UN-u. Koliko god ograničeni našim unutrašnjim (ne)prilikama, ipak je odrađen ogroman posao. Ako se uporedi sa bilo kojim drugom aktivnošću vlasti u protekle četiri godine, onda ovo cijelo iskustvo treba cijeniti kao posebno pozitivan primjer. Naravno da je moglo bolje, moglo je principijelnije i odlučnije, ali ako je ovim primjerom pokazano da može u ovoj državi biti više saradnje, to je samo po sebi vrijedilo truda.

Profesor Šolaja, međutim, smatra da naša zemlja nije uspjela povećati međunarodni ugled, naročito uzevši u obzir još uvijek aktuelnu krizu postizbornog uspostavljanja institucija, čime je potvrdila da je još uvijek “mnogo više cilj međunarodne politike nego aktivni činilac koji doprinosi svjetskim procesima”:

- Od samog početka BiH nema dosljednu koncepciju spoljne politike. Postojeći dokument “Opšti pravci spoljne politike BiH“ više je skup deklarativnih stavova i fraza o integracionim procesima nego praktično upotrebljiva osnova za vođenje jedne konsekventne spoljne politike. U proteklom petogodišnjem periodu (mandat plus godina tehničkog obavljanja poslova) ni Savjet ministara niti Ministarstvo inostranih poslova nisu se ozbiljno bavili ni analiziranjem spoljne politike BiH ni sprovođenjem opredjeljenja, već više nastojanjem da se realizuju neki unutrašnje-politički ciljevi koristeći kapacitete inostranih poslova kao alat ili sredstvo za dio realizacije tih unutrašnjih odnosa. Uz to u institucijama spoljne politike BiH, prije svega samom Ministarstvu, ali i diplomatsko-konzularnim predstavništvima, u samim spoljnopolitičkim nastupima članova Predsjedništva BiH i drugih funkcionera, bilježe se brojni skandali usljed jednostranog i neovlaštenog predstavljanja, privatnih interesa, kriminalnih afera i međuljudskih konflikata. Na opštu žalost, dvogodišnji mandat u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, proći će većim dijelom u nastojanjima da se BiH stabilizuje na unutrašnjem planu zbog čega nikada nije izrađen dosljedan koncept za korišćenje mogućnosti koje pruža članstvo u Savjetu bezbjednosti UN u cilju poboljšanja političkog ugleda i uticaja zemlje, razvijanja veza s regionima i država koje bi mogle da budu korisne, posebno razvijanja ekonomskih veza i upotrebe ekonomske diplomatije. Ostaje nada da će se naredna prilika, koja će se na žalost, jako dugo čekati, bolje iskoristiti – smatra direktor Centra za međunarodne odnose.

 

(zurnal.info)