Privatizacija u tri slike

UNIS: Staro gvožđe

Resursi nekada najreprezentativnije fabrike za proizvodnju kotrljajnih ležajeva „UNIS“ Sokolac, izgrađene sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, čija je vrijednost prozvodnje bila na godišnjem nivou oko 10 miliona američkih dolara i čija tehnologija još uvijek nije prevaziđena, danas se koriste kao otpadno željezo. Kontinuirano se vrši isjecanje svih metalnih konstrukcija, koje se prodaju u staro gvožđe.

Nekada je u ovoj fabrici radilo 260 ljudi i proizvode prodavalo mahom na svjetskom tržištu. Čak je i najpoznatiji svjetski proizvođač kotrljajnih ležajeva, švedski „SKF“ imao svoj poslovni udio u sokolačkom UNIS-u, ali je aktuelna vlast odlučila da fabriku adaktira. I uspješno to obavila.

KRAS: Cigle od lake konfekcije

Od fabrike lake konfekcije „Kras“ u Kaljini, nadomak Sokoca, nije ostala ni cigla na ciglu. Poslovna zgrada u ratu ostala je sačuvana, a mašine za proizvodnju funcionalne. „Kras“ u poslijeratnim godina uspješno posluje i zapošljava 100 radnika. Vlasti je to smetalo, slijedi standardna procedura: zaduživanje firme, izvlačenje sredstava, stečaj i potpuna devastacija.

Iz poslovne zgrade su odnešeni i elektroinstalacioni kablovi, radijatori, cijevi za grijanje i kotlovnica, tako da su ostali samo ogoljeni zidovi. I opeka od koje su zidani. A sada se i ona raznosi.

KTK – Knežina: Sekundarna sirovina

KTK Knežina, (nekada dio KTK Visoko), u postdejtonskom periodu poslovala je veoma uspješno, sve do 2008. godine, kada su braća Mirko i Brane Čolović preuzeli brigu o opštini Sokolac. U to vrijeme bilo je zaposleno 182 radnika, sve mašine su bile funkcionalne, posla napretek.

Standardna procedura ovdašnjih vlastodržaca - zaduži, izvuci novce i uništi, i ovdje je ostavila svoj trag. Stečaj je bio bukvalna likvidacija, a u fabrici je isječeno i u staro gvožđe prodano sve što se moglo isjeći i prodati. Sokolačka privreda tako je završila kao sekundarna sirovina.

(zurnal.info)