U Bosni i Hercegovini je trenutno više od pola miliona ljudi nezaposleno. Na evidencijama zavoda i službi za zapošljavanje do 1. oktobra bilo je prijavljeno tačno 545.520 osoba. Nadležni tvrde kako je najveći problem nedostatak novca ali analiza načina zapošljavanja pokazuje da krivica leži i na institucijama. Tako su revizijom programa zapošljavanja mladih u 2010. godini Federalnog zavoda za zapošljavanje utvrđeni brojni propusti u provođenju programa koji su uzrokovali finansijske gubitke ali i neplansko zapošljavanje.
Najkrupniji propust koji je revizija utvrdila odnosi se na činjenicu kako konačni plan rada uopšte ne odgovara stvarnom stanju na terenu i potrebama na tržištu rada. Odugovlačenje sa usvajanjem Programa u Parlamentu i značajne finansijske izmjene plana, te uočeni propusti, precizira se u izvještaju, “nisu bile posljedica prilagođavanja tržištu rada već odraz nedovoljne pripreme”.
Posao za “zaslužnije”
Federalni zavod je za ovaj program izdvojio prvo 2 miliona KM, a zatim još 3,2 miliona KM, ali revizorima nije jasno na osnovu čega je došlo do izdvajanja baš tog iznosa te kako je došlo do planiranog broja mladih po kantonu i stručnoj spremi. Do kakvih je propusta na terenu dovela neplanska raspodjela novca može se zaključiti na primjeru Sarajevskog i Tuzlanskog kantona: iako u TK ima ravno 10.832 nezaposlene osobe više nego u KS, Sarajevski kanton dobio je 59.100 KM više za zapošljavanje mladih. U tim programima preferirano je zapošljavanje mladih sa visokom stručnom spremom koji nisu najteže zapošljiva kategorija mladih.
Kako bi promovisao Program, Zavod je objavio Javni poziv poslodavcima koji su zainteresovani da uz finansijsku podršku zaposle mlade, ali nije radio na aktivnom informisanju mladih iz ciljne grupe.
U izvještaju se navode i konkretni primjeri neplanskog trošenja. Tako je Služba KS tražila dodatna sredstva za sufinansiranje mladih sa visokom stručnom spremom zbog velikog interesa poslodavaca za prijem pripravnika:
- Međutim, revizija je uočila da dodatno odobrena sredstva obuhvataju poslodavce koji su bili odbijeni u prvom krugu jer nisu ispunili kriterije a ne one koji su bili odbijeni zbog nedostatka sredstava – navodi se u izvještaju. Međutim, isti poslodavci nisu samo tražili osove sa visokom nego i srednjom stručnom spremom ili kvalifikovane radnike ali se udovoljili samo njihovim zahtjevima za VSS.
U anketi koja je provedena među poslodavcima koji su odbijeni, 63% njih nisu imali priliku da se izjasne koja je od traženih stručnih sprema najpotrebnija:
- Zavod nije pružio smjernice/kriterije za ovakve situacije, te su službe samostalno donosile odluke, niti je data prednost teže zapošljivim kategorijama.
U razgovoru sa revizorima u pojedinim službama ovu praksu su pravdali riječima kako su mladi sa VSS “zaslužniji”.
Program nije ostvario svoju svrhu
U Zeničko-dobojskom kantonu revizija je uočila svrstavanje u drugi krug poslodavaca koji nisu čak ni aplicirali na javni poziv u predviđenom roku već su se naknadno obratili službi. Slično je bilo i u HNK, u kojem je na osnovu dodatno odobrenih sredstava 35 mladih dobilo posao u okviru programa Federalnog zavoda a bili su prijavljeni u programu kantonalne vlade:
- Dakle, ovi učesnici i poslodavci se nisu prijavili na Javni poziv FZZ. Ove odluke dovode u pitanje transparentnost provođenja Programa jer procedura iz drugog kruga nije bila javna.
Još jedan uočeni problem je činjenica da u finansiranju poslodavaca javni sektor nadmašuje privatni, iako kriteriji daju prednost poslodavcima u privredi i proizvodnji. Revizija je utvrdila i da isti poslodavci učestvuju u više programa u toku jedne godine, te da im se odobrava učešće u programima iz godine u godinu.
Na šta su se žalili poslodavci
U žalbama koje su pojedini poslodavci slali zavodima navode se sljedeći prigovori:
- netransparentnost provođenja programa
- način bodovanja nije javan i dovoljno prezentovan
- sumnja se na favorizovanje pojedinih firmi i regularnost bodovanja.
U zaključku izvještaja navodi se kako su vidna odstupanja od Programa, te kako Program “nije pomogao najugroženijim kategorijama nezaposlenih mladih osoba” jer:
- proces planiranja nije bio adekvatan ni sistemski urađen – nije bio prilagođen tržištu rada i potrebama na terenu
- cilj je bio neprecizno definisan i preširok pa Program nije bio usmjeren na zapošljavanje najteže zapošljivih kategorija mladih
- u toku implementacije nije osiguran potreban nivo nadzora i transparentnosti, čime je umanjena jednakopravnost poslodavaca te nije spriječena mogućnost zloupotrebe
- tokom implementacije nije osiguran ujednačen nivo efikasnosti u radu službi
- nisu vršene dodatne aktivnosti promovisanja programa
- nije uspostavljen ni proveden odgovarajući sistem nadzora i vrednovanja.
(zurnal.info)