Ministar privrede Bosansko-podrinjskog kantona (BPK) Esed Radeljaš je bogat čovjek koji posjeduje vrijedne nekretnine.
Dio imovine stekao je prevarom.
Manipulišući nekretninama, za sedam godina je zaradio skoro 1,9 miliona KM.
Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) otkriva da je Radeljaš prodavao tuđu imovinu i zadržavao novac, a prodavao je i jedan jedan plac različitim kupcima.
Radeljaši imaju imovinu u Sarajevu, Ustikolini i Foči. Nekoliko objekata izgradili su bez građevinske dozvole.
Umjesto kazne Radeljaš je nagrađen funkcijom ministra. To mu je omogućilo da upravlja javnim novcem u iznosu od dva miliona maraka i donosi zakone i pravila bitna za razvoj privrede jedne regije u Bosni i Hercegovini.
Prevareni kupci
Radeljaš je 1999. godine dobio punomoć od starijih članova dviju sarajevskih porodica kako bi prodao njihovo zemljište. Prodao ga je za 95.000 KM, ali je novac zadržao za sebe.
Za ovu prevaru ga je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) 2005. godine pravosnažno osudio na godinu dana zatvora, ali ga je izbjegao jer je u presudi njegovo ime bilo pogrešno napisano. Ispravka greške je trajala četiri godine, zbog čega je nastupila zastara izvršenja presude.
Čini se da Radeljaša sudski postupak nije obeshrabrio jer je nedugo nakon presude počinio slično djelo. Za 163.000 KM kupio je dulum i po zemljišta u sarajevskom naselju Nedžarići, a prodao ga dva puta, naplativši ukupno 700.000 KM.
Zemljište je prvo prodao Mehi Omeroviću i Reizu Đuderiji za 450.000 maraka. U kupoprodajnom ugovoru koji je u posjedu CIN-a je navedeno da se Omerović i Đuderija mogu uknjižiti kao vlasnici zemljišta tek nakon 15. maja 2006. godine, odnosno pola godine nakon što su dogovorili trgovinu.
Tog dana je slovenački poduzetnik Marijan Pišljar u Sarajevu osnovao firmu „Zeuz“ koja je dva dana poslije od Radeljaša kupila isto to zemljište za 250.000 KM.
Pišljar je novinarima CIN-a rekao da je firmu i osnovao kako bi od Radeljaša kupio zemlju. Rekao je da nije znao da je nekretnina već jednom prodata: “Kad sam ja kupio, bilo je u zemljišnoj knjizi čisto“. Uknjižio ju je 2007. godine.
Kaže da Radeljaša nije od ranije poznavao i da je od prijatelja čuo da prodaje zemlju.
U kratkom razgovoru za CIN Omerović je potvrdio da je saznao za prevaru, ali da Radeljaša nije tužio. Nada se da će mu vratiti pare. „Ja sam tražio od njega – bit će danas, bit će sutra, to se razvuklo”, rekao je Omerović.
U blizini tog zemljišta Radeljaš je od Općine Novi Grad dobio na korištenje parcelu približno iste površine. Zemljište je dobio uz naknadu od 51.340 KM i uz uslov da na njoj za godinu dana izgradi poslovni objekat. Obzirom da to nije učinio, Općina mu je oduzela pravo raspolaganja zemljištem. On je zbog toga zatražio odštetu. I dobio ju je i to u visini nešto više od milion KM.
U vrijeme isplate odštete 2010. godine Radeljaš je bio vijećnik u Općini Novi Grad.
Bespravna gradnja
Prema dokumentaciji koja je u posjedu CIN-a, to nije jedino zemljište u Nedžarićima koje je Općina Novi Grad dodijelila Radeljašu.
Naime, Radeljaš je na državnoj parceli od 781 kvadratni metar izgradio poslovni objekat bez dozvole za gradnju. Da bi ga legalizovao, tražio je od Općine Novi Grad da mu dodijeli ovo zemljište, što je 2004. i urađeno, uz naknadu od skoro 50.000 KM.
Dva i po mjeseca nakon što mu je zemljište dodijeljeno Radeljaš ga je prodao Mušanu Seenu za 100.000 maraka, a šest godina poslije je od njega kupio dio tog zemljišta za 13.500 KM. Seen trenutno živi u Švicarskoj i nije odgovorio na pozive novinara CIN-a za razgovor.
Danas se na tom zemljištu nalazi trospratna kuća koja u prizemlju ima poslovne prostore. Pored kuće na općinskom zemljištu bespravno su izgrađeni autopraonica i servis koje vodi Radeljaševa kćerka Amra. Općinska Služba za inspekcijske poslove je polovinom 2009. godine izdala rješenje kojim je Radeljašu naredila rušenje objekta za čiju gradnju nije imao dozvolu, ali do toga nije došlo. Autopraonica i servis i danas rade.
Radeljaš kao ni predstavnici Općine nisu pristali na razgovor s novinarima CIN-a na ovu temu.
Čini se da je i Radeljašev 23-godišnji sin Admir krenuo očevim stopama jer je i on izgradio vilu bez građevinske dozvole. Vila se nalazi u Ustikolini u Bosansko-podrinjskom kantonu u kojem je Radeljaš u međuvremenu došao na poziciju kantonalnog ministra privrede.
Napravljena je na parcelama koje je Admir kupovao tokom 2013. godine, plativši ih skoro 124.000 KM. Zemljište je uz rijeku Drinu i na njemu se sada nalazi luksuzno imanje sa vilom. Na imanje koje pokriva videonadzor ulazi se kroz kapiju od kovanog željeza. Unutrašnjost posjeda je urađena u kombinaciji drveta i kamena, a tu se još nalaze bazen, dvije garaže i šadrvan. Cijeli posjed je ograđen kamenom ogradom i podzidom prema rijeci Drini.
Prema dokumentima koji su u posjedu CIN-a, imanje je građeno bez dozvole jer se nalazi na vodnom dobru rijeke Drine. Zbog toga je Uprava za inspekcijske poslove BPK-a naredila obustavu gradnje i zatvorila gradilište. Međutim, gradnja je nastavljena unatoč zvaničnim oznakama o zatvorenom gradilištu, zbog čega je Inspekcija protiv Radeljaša mlađeg podigla krivičnu prijavu u oktobru 2013. godine. Četiri mjeseca poslije Tužilaštvo BPK-a ih je obavijestilo da neće provesti istragu protiv Admira Radeljaša zbog skidanja službenog znaka. Objekat je od Općine Foča-Ustikolina u aprilu 2015. godine dobio naknadno odobrenje za gradnju.
U procesu dobijanja odobrenja Admir Radeljaš je prvobitno trebao dobiti saglasnost za korištenje poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, o čemu je odlučivalo Ministarstvo privrede na čijem je čelu njegov otac Esed. Vlada BPK-a je na sjednici održanoj u februaru 2015. godine donijela Zaključak o Radeljaševom izuzimanju iz ovog postupka, a Admir je potom dobio saglasnost.
Trenutno je ovo luksuzno imanje na prodaju.
(CIN)