RADIŠIĆEVA OPRAVDANJA ZA IZBJEGAVANJE ROBIJE: Gastritis, otok testisa i gradnja poslovnog objekta

Mile Radišić, banjalučki tajkun i blizak prijatelj predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, već je trebalo je da bude iza rešetaka u zatvoru Tunjice. Umjesto toga, Radišić se nalazi u Beogradu, odakle je poručio da se neće vratiti u Bosnu i Hercegovinu sve dok se banjalučki Osnovni sud ne izjasni o njegovom zahtjevu da mu se ponovo odloži izdržavanje zatvorske kaze. Nema sumnje, Radišićev bijeg u Srbiju i izigravanje pravde posljedica su pravosudno-političke ujdurme, čiji je krajni i jedini cilj da osuđenik, po svaku cijenu, izbjegne odlazak na robiju.

IZBJEGAVANJE ZATVORA

Vrhovni sud Republike Srpske je u junu prošle godine potvrdio presudu banjalučkog Okružnog suda kojom je Mile Radišić u slučaju “Medicinska elektronika” osuđen na tri godine zatvora.

Vrhovni sud tada je potvrdio i odluku Okružnog suda prema kojoj je Radišić trebalo da vrati 2,8 miliona akcija “Medicinske elektronike” u vlasništvo Republike Srpske. Radišić je proglašen krivim zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja i krivično djelo manipulacije cijenama i širenja lažnih informacija. Sudski proces u slučaju “Medicinska elektronika” je trajao četiri godine i činilo se da će osuđeni Radišić konačno odgovarati za ono što je počinio i da će završiti tamo gdje i treba - u zatvoru.

To se, nažalost, nije desilo. Koristeći rupe u zakonu, ali i naklonost određenih ljudi iz pravosuđa, Radišić je mjesecima uspjevao da izbjegne odlazak u zatvor. Prema objavljenim dokumentima, predsjednik banjačkog Okružnog suda Milorad Novković, ključna je karika u lancu onih koji su u poslednjih devet mjeseci u dva navrata spriječili Radišićev odlazak na Tunjice. Evo i kako.

Vršilac dužnosti predsjednika banjalučkog Osnovnog suda Milenko Milekić je 6. novembra 2014. godine kao neosnovanu odbio Radišićevu molbu da mu se odloži izdržavanje zatvorske kazne, navodeći da Radišić u zatvorskoj ambulanti može liječiti bolesti, koje je naveo da ima.

U žalbi, kojom traži odlaganje odlaska u zavor, Radišić je naveo da je ljekarskim pregledom utvrđeno da ima “otok desnog testisa”, kao i “hronični gastritis”. Osim toga, Radišićev advokat je u žalbi naveo kako je njegov klijent “vlasnik i zakonski zastupnik Privrednog društva 'Grand trade’ Banjaluka, koji je trenutno investitor u značajnom stambenom objektu-poslovnom prostoru koji se gradi na lokaciji kod Medicinske elektronike u Banjaluci, a koji je od vitalne važnosti za RS i grad Banjaluku“.

„Grand trade“ gradi stambeno-poslovni objekat u nekadašnjem Picinom parku u Banjaluci, a početak gradnje tog objekta obilježili su višednevni protesti građana zbog uništavanja još jedne zelene površine u centru grada i uništavanja imovine porodice Željka Vulića.

Zalud su bile peticije tadašnjem gradonačelniku Banjaluke Dragomiru Davidoviću da se zaustavi uništavanje Picinog parka, uzaludna je bila i tužba protiv Ministarstva za prostorno uređenje RS zbog, koje je, kako je navedeno, u postupku izdavanja dozvole za gradnju prekršilo Ustav RS i mnogobrojne zakone, Radišić je nastavio da gradi objekat. I skoro ga priveo kraju, a onda je, zbog drugog slučaja, osuđen na tri godine zatvora.  

Nakon što je predsjednik Osnovnog suda Banjaluka u novembru odbacio Radišićevu žalbu, kojom traži odgađanje izdržavanja zatvorske kazne, Radišić se žalio Okružnom sudu, čiji je predsjednik Milorad Novković 1. decembra 2014. godine ukinuo rješenje Osnovnog suda i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Hapšenje Željka Vulića (na slici)

Novković je u svojoj odluci naveo da se Radišić može liječiti u zatvorskoj bolnici, ali je konstatovao da Osnovni sud uopšte nije razmotrio dokaze oko potrebe da Radišić i dalje vodi „Grand trade“ i gradi objekat.

Predsjednik Osnovnog suda Milenko Milekić je ostao pri svome, pa je 8. decembra 2014. godine ponovo odbio Radišićevu molbu za odlaganje izvršenja kazne kao neosnovanu, navodeći da je Radišić već iskoristio odlaganje izvršenja kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca, koliko to zakon dozvoljava.
Radišić nastavlja sa ping-pong igrom između pravosudnih institucija i ponovo se žali Okružnom sudu, čiji mu predsjednik Novković 5. februara ove godine ponovo izlazi u susret i daje mu još mjesec boravka na slobodi.

U obrazloženju svoje odluke Novković navodi da je mjesec dana “razuman rok” u kojem Radišić, kao osnivač firme „Grand trade“, može svoja prava prenijeti na drugo lice i izvršiti promjenu u Sudskom registru, kako bi se završili radovi na objektu u Picinom parku.

ZAŠTO SE NALJUTIO DODIK

Mnogo je spornih momenata u odlukama sudije Novkovića. Prvo, objekat koji Radišić gradi u Picinom parku nije od vitalnog interesa za Banjaluku i RS, mada su čelni ljudi Grada i RS učinili sve da vlasnik “Grand trade” dobije tu lokaciju i krene u taj posao. Drugo, postvalja se pitanje zbog čega uopšte predsjednik jedne pravosudne institucije nastoji da zaštiti jednu privatnu firmu, čiji je vlasnik, pritom, osuđen za privredni kriminal.

Milorad Novković je do prošle godine bio je predsjednik Vrhovnog sudskog i tužilačkog savjeta, a u javnosti je poznat i kao vođa tzv. Srbačkog klana, čiji su pripadnici nosioci najviših pravosudnih funkcija u BiH i Republici Srpskoj.  Nije tajna da je srbački pravosudni lobi blizak vlastima i da godinama djeluje štiteći od krivičnog progona ljude iz vlasti i pripadnike interesnih grupacija, koje djeluju pod okriljem vladajućeg establišmenta.

Činjenica je, takođe, da je pravosuđe u Republici Srpskoj pod velikim političkim uticajem, mada to ljudi iz vrha vlasti neće priznati ni za živu glavu. Poput predsjednika RS Milorada Dodika, koji nakon novinarskog pitanja o bjekstvu Radišića u Beograd pao u vatru.  

“Neprimjereno je da se meni postavljaju takva pitanja. Zašto mene pitate za Radišića, nisam ja nadležan za njega? Pokušavate da napravite negativnu sliku o sudstvu RS. Vlast nema nikakav uticaj na sudski sistem u RS”, ispalio je Dodik.

Naravno da nije neprimjereno Dodiku postavljati takva pitanja, jer je upravo on u Palati predsjednika primao Radišića, čak i nakon što je ovaj pravosudno osuđen na zatvorsku kaznu.

Osim toga, sporan je i način na koji je Radišić došao do zemljišta u Picinom parku, na kojem njegova firma završava stambeno-poslovni objekat. Do tog zemljišta, plaćenog po izrazito niskoj cijeni, Radišić nije mogao doći da nije imao podršku ljudi iz vlasti. Da nije bio štićenik ljudi iz vrha vlasti ne bi mogao uzurpirati pristupni put porodici Željka Vulića, čija je kuća u neposrednoj blizini gradilišta. Nije bilo para za koje bi Vulić prodao svoju zemlju i svoj put Radišiću. Zato mu je u kuću upadala policija, tukla njega i njegove sinove.

Godinama su mu uništavali porodicu i nadomak su cilja. Sada ga povlače po sudovima, tereteći ga za „sprečavanja službenog lica u vršenju dužnosti sa teškim povredama“.

Optužnica protiv Željka Vulića je potvrđena 5. februara, on se dvije sedmice kasnije izjasnio da nije kriv, ali mu je ekspresno stigao sudski poziv za glavnu raspravu, zakazanu za 19. marta.

“Najgore u svemu je što nemaš kome da se žališ, ovdje sistem ne postoji. Suda nema, policija je njihova… Ja sam u potpuno beznadežnoj situaciji, ako se nešto ne promijeni, ja ne znam šta da radim”, rekao je Vulić Žurnalu.

Njegov advokat uputio je zahtjev kojim traži odlaganje glavne rasprave, zakazane za 19. mart.

Uskoro će se znati da li će Sud izaći u susret Vuliću i odgoditi glavnu raspravu ili će, kada je on u pitanju, nastaviti da radi efikasno, kao što su to činile i ostale poluge sistema kada je u pitanju Željko Vulić. Jer se on, braneći svoju imovinu i čast svoje porodice, suprostavio moćnicima, koji su kao logistiku imali cjelokupan sistem.  

Sistem je je žigosao Željka Vulića i spreman je da ga uništi do kraja. Sistem je godinama štitio Mileta Radišića i na kraju mu omogućio bijeg od zatvorske kazne.

(zurnal.info)