Radne akcije, volontiranje penzionera, podrška dijaspore i ambasadora

Posljednje zatvorske dane u Puli, gdje je "ležao" zbog ratnih zločina u zapadnoj Bosni, Fikret Abdić je pravio i bilješke o svom velikom snu, da vrati izgubljeni sjaj nekadašnjem velikokladuškom proizvodno-prehrambenom gigantu. Ali, po svemu sudeći, nije riječ samo o starom sjaju Agrokomerca...

Dokument je dobio naslov Prijedlog za preuzimanje i obnovu Agrokomerca (AC) a napisao ga je Abdić u razdoblju od septembra 2011. do aprila 2012. godine. To je sve što je pod miškom donio Babo kada je stao pred svoje Krajišnike u martu ove godine, po izlasku na uvjetnu slobodu.

Početkom ovog mjeseca je Abdićeva kćerka Elvira Abdić- Jelenović predstavila u Sarajevu posljednji dio dokumenta (Aneks II), a nakon što nije bilo ama baš nikakve reakcije javnosti na Prijedlog, odnosno i njegov Aneks I, koje je njen otac prethodno sačinio i poslao na oko hiljadu adresa političara, privrednika, medija u i izvan BiH.

ZAJEDNIČKIM SNAGAMA, RADNIM BRIGADAMA...

Kazala je tada Abdić- Jelenović kako niko i nikada nije optužen za kriminal počinjen u Agrokomercu, te da se niko nije očitovao zbog optužbi koje je njen otac iznio u Prijedlogu. A Prijedlog u naslovu govori o planovima za obnovu Agrokomerca.

„Zlobnici će reći - što mu to treba na početku sedamdesetih godina života. A ja spremno odgovaram - meni to ne treba, ali to je moja obaveza i dug prema ljudima koji mi sve ove godine vjeruju i očekuju moj povratak na čelo Agrokomerca. Sva ova moja odricanja i patnje trebaju poslužiti kao opomena da se to nikada nikome ne dogodi“. 

Šta je zapravo sadržaj 50-tak stranica teksta kojeg je u zatvoru pisao Fikret Abdić?

Skoro pa cijeli prvi dio Prijedloga, Abdić govori o tome šta je Agrokomerc značio i još uvijek znači njemu, cijeloj regiji i koliko bi važno bilo ponovno pokretanje proizvodnje.

Redosljedom poteza naznačenih još u naslovu Prijedloga: preuzimanje i obnova, nagovještava Abdić važnost pravne bitke s državom BiH kojoj s ostalim dioničarima Agrokomerca osporava vlasništvo nad većinom imovine Agrokomerca. Pa, Abdić u uvodu piše: "želim što prije s dioničarima kao idejni tvorac projekta Agrokomerc preuzeti AC, obnoviti primarnu proizvodnju, prehrambenu industriju..."

Podsjeća, potom, na predizborna obećanja federalnih vlasti i konstatuje nešto što je realnost godinama.

- Nažalost, situacija s AC je alarmantna!

Nadalje, iz Abdićevih riječi se prepoznaje snažna vjera da će uspjeti u svojoj nakani uz podršku ljudi koji mu vjeruju. Računa na njihovu solidarnost, ma šta to značilo. Piše u Prijedlogu i da odgovornom vlašću smatra onu koja "omogućava vizionarima da pomognu ljudima i pokrenu proizvodnju".

Pošto je za vrijeme nastanka dokumenta iščekivao odluku o uvjetnom puštanju na slobodu, Abdić u dokumentu ilustrira važnost njegovog izlaska iz zatvora i poredi to s primjerom iz Južne Koreje.

- Podsjetit ću da je vlast Južne Koreje ukinula višegodišnju zatvorsku kaznu glavnom direktoru Hyundaia jer su procijenili da je važnost te tvrtke na čelu sa Chung Nong-Koo toliko važna za razvoj Južne Koreje, da je bolje osloboditi tog čovjeka izdržavanja zatvorske kazne nego usporiti razvoj Hyundaia, a time i privrede Južne Koreje. Siguran sam da je Agrokomerc za BiH važniji nego li Hyundai za Koreju..."

Kada je, očigledno, razmotrio ama baš svaku opciju za puštanje na slobodu, Abdić je, govoreći o solidarnosti na koju računa, osmislio i način na koji bi oformio tim za posao koji ih u Agrokomercu čeka. Da budemo precizniji, vjeruje kako će ljudi raditi volonterski sve dok ne stvore nešto iz čega bi im mogla biti isplaćena plata.

- Moj koncept preuzimanja Agrokomerca baziran na konceptu solidarnosti uključuje brojne volontere, ljude koji su danas u mirovini ali su spremni bez naknade raditi i pomoći da se pokrene AC.

Abdić velike nade polaže u mlade obrazovane Krajišnike rasute po svijetu. Tvrdi kako u tim zemljama gdje žive, postoji veliko zanimanje uprava kompanija koje su poslovale s Agrokomercom, te kako je cijelo vrijeme služenja kazne bio u kontaktu s njima.

- Kontakte i veze održavam preko svoje obitelji i najbližih saradnika, a povremeno, kada to zatvorske vlasti dozvole, i lično uspijem razgovarati s nekim od tih ljudi, napisao je Abdić.

Potom kaže da poudano zna da postoji interes tih prijateljskih zemalja u kojima žive naši ljudi za nastavak saradnje s BiH,  odnosno s njim kao prvim čovjekom nekog novog Agrokomerca.

- Bio bih sretan kada bi ambasadori prijateljskih zemalja sa sjedištem u Sarajevu zadužili svoje ekonomske atašee, savjetnike i ekonomske stručnjake da se zainteresiraju za projekt Agrokomerca. Lično sam spreman primiti te ljude i razgovarati s njima, te ukazati na koji način u najkraćem roku postići najbolje rezultate koji će biti u interesu BiH i prijateljskih zemalja.

I, taman kada se u dokumentu počeo nazirati neki konkretan projekat... jer završnicu teksta u prvom dijelu Prijedloga najavljuje naslovom: Prijedlog koji se ne odbija, Abdić piše:

- Moje neisplaćene plaće u Agrokomercu u Hrvatskoj i u Austriji, refundacija plaće člana Predsjedništva BiH, neisplaćeni putni nalozi i sačuvana imovina u Agrokomercu Hrvatska te firmama koje sam stvorio, Finabu i Ecopharmu, ogromna su vrijednost koju ulažem u oporavak i razvoj Agrokomerca, kao i sve moje umne i fizičke sposobnosti.

DVANAEST  PUTA JE POKUŠAN ATENTAT  NA MENE

I, na posljednjoj strani dokumenta, umjesto poente, valjda i konkretnog plana koji je Abdić najavljivao, čitatelj shvata da je Abdić cijeli Prijedlog "potrošio" na lamentiranje nad prošlošću. Ali, dokument ima i Aneks I.

I ponovo, i u uvodniku Aneksa, Abdić obrazlaže ko je sve u dijaspori i zemlji podržao njegov Prijedlog, i zapravo svih petnaest stranica teksta piše o tome kako je nastao Agrokomerc u Beču, te kako je riječ o stopostotnom vlasništvu dioničara. Pa piše o značaju ove kompanije u ratu, i kako su ogromni dugovi nastali jer je AC hranio tamošnje stanovništvo. Pa piše Abdić kako je nastala kompanija Finab, odnosno, kasnije i Ecopharm, kako su zapošljavali hiljade ljudi...

Pa iznosi Abdić svoje viđenje sudskih procesa koji su nakon rata protiv njega vođeni na domaćim, odnosno sudovima u Hrvatskoj. To poglavlje izdvaja naslovom: Montirani sudski procesi.

Predaja Agrokomerca dioničarima, smatra on, jedini je razuman čin. I na pretposljednjoj strani Aneksa I, ponovo se bude očekivanja čitatelja da pročita konketan prijedlog. Međutim?!

- Upravo zbog složenosti Agrokomerca u Prijedlogu nije bilo moguće pojasniti svaki detalj, pa sad koristim priliku da u ovom prvom Aneksu uz Prijedlog za preuzimanje i obnovu Agrokomerca pojasnim šta sam mislio kada sam napisao da je preuzimanje Agrokomerca pravno i ekonomski opravdano i ljudski motivirano i moralno utemeljeno, piše Abdić. Međutim, napisao je to na samom kraju teksta dokumenta!

Pa, poentira:

-Ovaj poziv ne bi smio ostati bez odaziva. Šutnja i odbijanje vlasti da se suoče s činjenicama ne koriste nikome, a štete svima. Razumni političari vode politiku tako da čine što manje štete, a što više dobra.

Pljačka, montirani sudski procesi, uloga tajnih službi...

„Agrokomerc je uništavan sistematski i namjerno, jer samo uništenjem Agrokomerca moglo se uništiti i eliminirati mene iz javnog života u BiH, pa i šire“.( Aneks II, april 2012.)

U posljednjem dijelu dokumenta, kojeg je Abdićeva kćerka prezentirala početkom maja u Sarajevu, Aneksu II, Fikret Abdić ponovo podsjeća na sudske procese protiv njega i ukazuje na autore „montiranih procesa“ te, prema njegovom mišljenju, stvarne krivce za propast Agrokomerca.

Kritizira vlast i javnost jer nisu prepoznali važnost njegovog životnog projekta. Analizira medijske istupe, kako je napisao „nižerangiranih službenika“, a u kojima se uglavnom nameće teza da čovjek od 72 godine ne može biti budućnost Agrokomerca.

Potom naglašava Abdić kako Aneksom II javnosti želi pojasniti optužbe koje mu se stavljaju na teret.

-Tu je tezu razvijao nekadašnji prvi predsjednik Predsjedništva BiH i predsjednik SDA optužujući me za šverc i lopovluk, (vidi tekst u knjizi: Sjećanja, str.85) od najranijih dana formiranja višestranačke BiH do...

Osvrće se Abdić i na nikada neraščišćenu „aferu Agrokomerc“ krajem 80-tih godina prošlog stoljeća i podsjeća na predizborna obećanja SDA iz septembra 1990-te godine, data na velikom predizbornom skupu u Velikoj Kladuši, da će ako osvoje vlast „obeštetiti Agrokomerc za zlo koje je učinjeno u montiranom procesu za tzv. lažne mjenice"...

O svemu Abdić piše u Prijedlogu za preuzimanje i obnovu Agrokomerca, o svom poslovnom, političkom putu, ali na pedesetak stranica dokumenta, zapravo uglavnom piše o prošlosti. Sadržaj, posebno završnica Prijedloga u kojoj najavljuje novi aneks, jedino je zapravo dokaz tezi da cijeli dokument koji je Abdić napisao, možda i zavređuje pažnju javnosti, vjerovatno i pravosudnih organa, ali sigurno ne naslov koji ima.

-O tome kako sam ušao u SDA i kako je od trenutka mog ulaska i pobjede na prvim višestranačkim izborima počelo svjesno izoliranje i pretvaranje u „državnog neprijatelja“ kojeg se pokušalo i fizički eliminirati, progovorit ću u jednom od narednih aneksa jer je to tema o kojoj javnost praktično ništa ne zna ili ima samo informaciju iz jednog izvora, tim riječima Abdić završava Aneks II.

Dakle, nastavit će se vjerovatno...

(zurnal.info)