Razbijamo predrasude tamo gdje je to najteže

- Ranije sam imala predrasude. Onda smo počeli da se družimo sa vršnjacima Bošnjacima na radionicama i razbili smo te presude. Raščistila sam sa mnogim stvarima – kaže Marijana Bobar, srednjoškolka iz Bratunca i volonterka u projektu Mladi za mir.

Budućnost a ne prošlost

Nevladine omladinske organizacije koje vode ovaj projekat jučer su u Srebrenici održali Drugu regionalnu konferenciju Mladi za mir koja je već prerasla projekat i postala proces, smatraju njeni učesnici. Žurnal je i prošle godine pratio uspjeh ovog osjetljivog i vrijednog projekta CARE International. Ove je godine u njemu više volontera, manje predrasuda i optimizam da bi posljednja godina projekta mogla biti i njegova najbolja. To ne znači da treba imati zabluda da će do naredne konferencije nestati i predrasude. Efekte ovog projekta osjetilo je oko 3.000 mladih iz Srebrenice, Bratunca i Vlasenice ali su članovi lokalnih nevladinih organizacija za mlade jednoglasni da moraju uključiti još više mladih. Samo je pet posto mladih uključeno u neku nevladinu organizaciju!

Oni u svojim sredinama rade hvale vrijedan posao. U ovom je kraju registrovano na desetine nevladinih organizacija ali je samo nekoliko njih namijenjeno mladima. Jedni se bore za bolju budućnost a drugi se još uvijek bave prošlošću.
- To se valjda više isplati – smatra jedan od volontera sa kojim smo u pauzi konferencije razgovarali.

Srđan Vidaković, projekt koordinator Omladinskog savjeta Vlasenice, ne obazire se na to i zanimljivim sadržajima pokušava privući što više mladih. Kaže da u Vlasenici netolerancija nije izražena kao u okolnim mjestima pa će se oni u narednih godinu dana fokusirati upravo na to.
- Još imamo dosta posla. Trebat će nam više volontera – kaže Vidaković i objašnjava nam da ga zajednica sve više podržava i da gotovo nemaju problema sa radom na pomirenju: Nastupamo niz dlaku da bi to zajednica primila. Širimo poruku da se poštuje svako. Mladima govorimo da oni ne budu ti koji će prvi praviti penal.

Oni mlade zbližavaju serijom radionica sve do posljednje na kojoj ih suočavaju sa prošlošću. Jedan od načina za to je i zajednički obilazak vjerskih objekata. Vidaković objašnjava da još uvijek imaju problema sa roditeljima koji ne pristaju da njihova djeca učestvuju u tome. Savjet ipak uspijeva privući oko stotinu mladih dnevno u svoje prostorije.
- Novi članovi stalno cirkulišu. To smatramo bogatstvom – objašnjava Vidaković.


Više mladih

Cvijeta Novaković, projekt menadžerica CARE NWB, koji finansira i organizuje cijeli projekat, doživljava svaki uspjeh projekta kao vlastiti. Kaže da ima “lijepu i zahtjevnu” ulogu zbližavanja mladih u jako osjetljivoj sredini.
- Posebnost projekta je uključenost u zajednicu. Imamo odličnu saradnju sa općinama. Naš je odnos uzajaman, dajemo i dobijamo podršku – kaže Novaković koja svoj optimizam uvijek prenosi i na mlade uprkos problemima: Ovo je specifična sredina. U prvoj godini smo imali pritisaka i pokušaja utjecanja na projekt. Uspjeli smo da izdržimo.

Ona se nada da bi posljednja godina projekta mogla biti i njegova najbolja ali dodaje da CARE želi nastaviti zbližavati mladih i nakon februara naredne godine.

Iste želje ima i volonterka Marijana Stanišić koja se projektu pridružila prošle godine.
- Pokušavamo poboljšati stanje. Prije sam bila na distanci, nikada nisam vrijeđala, ali sam držala distancu. Bošnjaci su manjina i odbačeni su. Naši ih vršnjaci odbacuju. Zbog toga moramo uključiti još mladih u projekat – kaže Stanišić.

Zbog toga će omladinske organizacije iz ova tri grada sa istoka Bosne nastaviti sa kampovima za mlade, treninzima, i još jednom konferencijom za godinu dana.

(zurnal.info)