Referendumska sprdačina

Priča o referendumu u BiH je obična sprdačina sa demokratijom, narodima i problemom, kao što se domaći političari i predstavnici međunarodne zajednice godinama sprdaju sa građanima i narodima kada govore o uspjesima, poštenim izborima, vladavini prava, reformisanom pravosuđu, borbi protiv kriminala, socijalnoj pravdi, izgradnji autoputeva, zapošljavanju, pomirenju, povratku, zaštiti nacionalnih interesa, evroatlanskim integracijama i slično.

Sprdnja sa referendumom u BiH nastaje kada ga domaći i međunarodni antidemokrati zagovaraju ili su protiv njega, kada se referendum koristi za pritisak, manipulaciju ili ostvarivanje drugih političkih ciljeva, kada se kao problem ili referendumsko pitanje nameće nešto što nema potrebnu referendumsku težinu i kada ga oni koji ga zagovaraju ne žele stvarno održati. Kroz aktuelnu priču o referendumu prelamaju se problemi uloge OHR i međunarodne zajednice u BiH, ustavnih promjena i razvlašćivanja entiteta, rada pravosuđa i suđenja za ratne zločine, sve težeg ekonomskog i socijalnog stanja, korumpirane i neuspješne vladajuće strukture, održavanja i produbljivanja etnopolitičkih podjela i drugih problema koji nisu referendumski.

Zagovaranje referenduma u RS treba posmatrati i kao nastavak referendumske prijetnje, manipulaciju nacionalnim interesima, potiskivanje drugih ozbiljnih problema, realizaciju manjeg i lakšeg dijela obećanja iz izbornog programa SNSD i jačanje pozicije sadašnjeg predsjednika RS. Problem neprocesuiranja odgovornih za Doborovoljačku i druge ratne zločine nad Srbima ima svoju realnu, etnopolitičku i emotivnu dimenziju, uz napomenu da je on daleko širi i ozbiljniji od konkretnih ratnih zločina i rada državnih pravosudnih institucija. Održavanje referenduma u RS ovaj problem ne bi riješilo, već bi ga ponovo vratilo na dnevni red izabranih političara, koji ovaj i druge probleme možda i ne žele riješiti. U završnoj fazi referendumske sprdačine predstavnici EU pomažu Dodiku da odustane od neželjenog referenduma, ponizi entitetski parlament i politički ojača.

BiH su, umjesto virtuelnih, potrebni stvarni referendumi. Za pravo na referendum građani i konstitutivni narodi moraju se izboriti, s obzirom da im to neće dati domaći političari i predstavnici međunarodne zajednice.

(zurnal.info/chp)