Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Bosni i Hercegovini se u 2009. godini, osim nekoliko dobrih utakmica fudbalske reprezentacije, nije desilo ništa lijepo: nismo dobili novi ustav, otišle su strane sudije i tužioci, bez viza i dalje ne možemo dalje od Hrvatske a ulazak u NATO i smanjenje javne potrošnje dobijaju zajedničke osobine: sve su dalje i sve manje ljudi vjeruje u njih.
Svoje komentare za Žurnal daju: Duška Jurišić, urednica informativnog programa FTV-a; Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja; Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu; Blažo Stevović, predsjednik "Alternativnog kluba Trebinje' i član "Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala"; Slobodan Vasković, novinar magazina 60 minuta; Enes Škrgo, kustos Muzeja ''Rodna kuća Ive Andrića'' u Travniku; Emir Habul, urednik BH radija 1; Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik projekta BUKA.
Magazin Žurnal u narednih pet dana objavljuje komentare o pet ključnih političkih i životno važnih događaja i procesa iz 2009. godine.
Jučerašnje komentare o (ne)ukidanju viza možete čitati na ovom linku.
4. Pristupanje NATO-u: Krajem 2009. godine još jedna međunarodna institucija počastila nas je kurtoaznom odbijenicom. Čelnici NATO-a objasnili su nam da je još rano da krenemo u posljednju fazu priključenja ovoj alijansi. "Danas je Crnoj Gori odobren zahtjev da pristupi Akcionom planu za članstvo (MAP) i jasna poruka upućena je BiH da će pristupiti MAP-u kada postigne neophodan napredak u sprovođenju reformi. Saveznici su jedinstveni u stavu da BiH mora i da će pronaći svoje mjesto u NATO-u. To nije pitanje ako i da li će, već kada", objasnio je Anders Fogh Rasmussen, generalni sekretar NATO—a.
Slobodan Vasković: Jedan od potpunih krahova ovdašnjih političara. Stvari su postavljene naopako: da NATO-u i EU trebamo mi da bi konačno procvjetali. Suludo je da smo im mi potrebni. Oni su opstali i postali najjači. To je još jedno dno. Ulaskom u NATO svim ljudima koji ovdje žive to bi značilo zaštitu. Oni nas jednostavno neće jer vide šta se radi ovdje. Ko bi dozvolio da mu mafijaška država bude članica?
Enes Škrgo: Mi smo taoci etnokratije.To je nužnost bez koje se ne može. Tek kada oni ovdje instaliraju svoje baze rat će biti završen.
Duška Jurišić: Neprihvatanje Akcionog plana je potvrda djelovanja međunarodne zajednice po principu "mrkve i štapa" prema bosanskohercegovačkim političarima. Najveću cijenu ponovo plaćaju građani, za koje ulazak u ovaj vojni savez znači toliko potrebni osjećaj sigurnosti.
Gojko Berić: NATO je ozbiljna institucija. Nemamo mi miraza za nju.
Asim Mujkić: Neulaskom u MAP, kao i u slučaju sudstva i viza, do daljnjeg je osigurana vladavina etnonacionalista u BiH jer je ovoj zemlji, još jednom izmaknut sigurnosni okvir koji je preduslov za svaku dalju političku nadgradnju. Nedostatak sigurnosnog okvira legitimira strah kao temeljni motiv političkog djelovanja i razmišljanja, a tamo gdje vlada strah vi izlazite iz okvira politike i ulazite u situaciju 'prirodnog stanja' koga karakterizira rat svih protiv svih. Upravo zahvaljujući igranju na kartu straha etnopolitika nikada ne može biti legitimna politika, bez obzira što može biti legalna. Treba se prisjetiti da je pitanje opstojnosti naroda i atmosfera straha koja je u tijesnoj vezi s ovim egistencijalnim pitanjem bilo suštinsko pitanje svih dosadašnjih izbora u BiH, pa nema razloga da tako ne bude i naredne godine. Da li se izbori provedeni u atmosferi straha za etničku opstojnost mogu nazvati slobodnim i demokratskim? Da li je uopće moguće u jednom takvom kontekstu glasati za neku drugačiju opciju, kada se ova ne može ni pojaviti, kako to drve međunarodni predstavnici? Pristup bosanskohercegovačkom problemu zato upravo treba da bude obrnut od ovog sadašnjeg: prvo BiH inkorporirati u širi mehanizam kolektivne sigurnosti, a potom joj ustavno-pravni poredak uskladiti s europskim zahtjevima, a tek onda se nadati u slobodne i demokratske izbore i puni politički legitimitet.
Blažo Stevović: NATO je neminovnost, neophodnost i najbolja referenca da barem malo ličimo na državu. Dakle, NATO po svaku cijenu!
Emir Habul: Priključenje NATO savezu je garancija nezavisnosti BiH. Međutim, i tu je odgovornost međunarodne zajednice. Ukoliko želi stabilnu BiH, mora ubrzati priključenje NATO savezu.
Aleksandar Trifunović: BiH je potrebna podrška na unutrašnjoj sigurnosti i Partnerstvo za mir nudi dovoljno dobrih mogućnosti uz sve licemjerje "velikih prema malima" u NATO savezu.
Sutra čitajte komentare o smanjenju javne potrošnje.
(zurnal.info)
"> Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Bosni i Hercegovini se u 2009. godini, osim nekoliko dobrih utakmica fudbalske reprezentacije, nije desilo ništa lijepo: nismo dobili novi ustav, otišle su strane sudije i tužioci, bez viza i dalje ne možemo dalje od Hrvatske a ulazak u NATO i smanjenje javne potrošnje dobijaju zajedničke osobine: sve su dalje i sve manje ljudi vjeruje u njih.
Svoje komentare za Žurnal daju: Duška Jurišić, urednica informativnog programa FTV-a; Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja; Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu; Blažo Stevović, predsjednik "Alternativnog kluba Trebinje' i član "Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala"; Slobodan Vasković, novinar magazina 60 minuta; Enes Škrgo, kustos Muzeja ''Rodna kuća Ive Andrića'' u Travniku; Emir Habul, urednik BH radija 1; Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik projekta BUKA.
Magazin Žurnal u narednih pet dana objavljuje komentare o pet ključnih političkih i životno važnih događaja i procesa iz 2009. godine.
Jučerašnje komentare o (ne)ukidanju viza možete čitati na ovom linku.
4. Pristupanje NATO-u: Krajem 2009. godine još jedna međunarodna institucija počastila nas je kurtoaznom odbijenicom. Čelnici NATO-a objasnili su nam da je još rano da krenemo u posljednju fazu priključenja ovoj alijansi. "Danas je Crnoj Gori odobren zahtjev da pristupi Akcionom planu za članstvo (MAP) i jasna poruka upućena je BiH da će pristupiti MAP-u kada postigne neophodan napredak u sprovođenju reformi. Saveznici su jedinstveni u stavu da BiH mora i da će pronaći svoje mjesto u NATO-u. To nije pitanje ako i da li će, već kada", objasnio je Anders Fogh Rasmussen, generalni sekretar NATO—a.
Slobodan Vasković: Jedan od potpunih krahova ovdašnjih političara. Stvari su postavljene naopako: da NATO-u i EU trebamo mi da bi konačno procvjetali. Suludo je da smo im mi potrebni. Oni su opstali i postali najjači. To je još jedno dno. Ulaskom u NATO svim ljudima koji ovdje žive to bi značilo zaštitu. Oni nas jednostavno neće jer vide šta se radi ovdje. Ko bi dozvolio da mu mafijaška država bude članica?
Enes Škrgo: Mi smo taoci etnokratije.To je nužnost bez koje se ne može. Tek kada oni ovdje instaliraju svoje baze rat će biti završen.
Duška Jurišić: Neprihvatanje Akcionog plana je potvrda djelovanja međunarodne zajednice po principu "mrkve i štapa" prema bosanskohercegovačkim političarima. Najveću cijenu ponovo plaćaju građani, za koje ulazak u ovaj vojni savez znači toliko potrebni osjećaj sigurnosti.
Gojko Berić: NATO je ozbiljna institucija. Nemamo mi miraza za nju.
Asim Mujkić: Neulaskom u MAP, kao i u slučaju sudstva i viza, do daljnjeg je osigurana vladavina etnonacionalista u BiH jer je ovoj zemlji, još jednom izmaknut sigurnosni okvir koji je preduslov za svaku dalju političku nadgradnju. Nedostatak sigurnosnog okvira legitimira strah kao temeljni motiv političkog djelovanja i razmišljanja, a tamo gdje vlada strah vi izlazite iz okvira politike i ulazite u situaciju 'prirodnog stanja' koga karakterizira rat svih protiv svih. Upravo zahvaljujući igranju na kartu straha etnopolitika nikada ne može biti legitimna politika, bez obzira što može biti legalna. Treba se prisjetiti da je pitanje opstojnosti naroda i atmosfera straha koja je u tijesnoj vezi s ovim egistencijalnim pitanjem bilo suštinsko pitanje svih dosadašnjih izbora u BiH, pa nema razloga da tako ne bude i naredne godine. Da li se izbori provedeni u atmosferi straha za etničku opstojnost mogu nazvati slobodnim i demokratskim? Da li je uopće moguće u jednom takvom kontekstu glasati za neku drugačiju opciju, kada se ova ne može ni pojaviti, kako to drve međunarodni predstavnici? Pristup bosanskohercegovačkom problemu zato upravo treba da bude obrnut od ovog sadašnjeg: prvo BiH inkorporirati u širi mehanizam kolektivne sigurnosti, a potom joj ustavno-pravni poredak uskladiti s europskim zahtjevima, a tek onda se nadati u slobodne i demokratske izbore i puni politički legitimitet.
Blažo Stevović: NATO je neminovnost, neophodnost i najbolja referenca da barem malo ličimo na državu. Dakle, NATO po svaku cijenu!
Emir Habul: Priključenje NATO savezu je garancija nezavisnosti BiH. Međutim, i tu je odgovornost međunarodne zajednice. Ukoliko želi stabilnu BiH, mora ubrzati priključenje NATO savezu.
Aleksandar Trifunović: BiH je potrebna podrška na unutrašnjoj sigurnosti i Partnerstvo za mir nudi dovoljno dobrih mogućnosti uz sve licemjerje "velikih prema malima" u NATO savezu.
Sutra čitajte komentare o smanjenju javne potrošnje.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Istražujemo
REKAPITULACIJA GODINE: Pet propuštenih šansi (4)
Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Bosni i Hercegovini se u 2009. godini, osim nekoliko dobrih utakmica fudbalske reprezentacije, nije desilo ništa lijepo: nismo dobili novi ustav, otišle su strane sudije i tužioci, bez viza i dalje ne možemo dalje od Hrvatske a ulazak u NATO i smanjenje javne potrošnje dobijaju zajedničke osobine: sve su dalje i sve manje ljudi vjeruje u njih.
Svoje komentare za Žurnal daju: Duška Jurišić, urednica informativnog programa FTV-a; Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja; Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu; Blažo Stevović, predsjednik "Alternativnog kluba Trebinje' i član "Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala"; Slobodan Vasković, novinar magazina 60 minuta; Enes Škrgo, kustos Muzeja ''Rodna kuća Ive Andrića'' u Travniku; Emir Habul, urednik BH radija 1; Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik projekta BUKA.
Magazin Žurnal u narednih pet dana objavljuje komentare o pet ključnih političkih i životno važnih događaja i procesa iz 2009. godine.
Jučerašnje komentare o (ne)ukidanju viza možete čitati na ovom linku.
4. Pristupanje NATO-u: Krajem 2009. godine još jedna međunarodna institucija počastila nas je kurtoaznom odbijenicom. Čelnici NATO-a objasnili su nam da je još rano da krenemo u posljednju fazu priključenja ovoj alijansi. "Danas je Crnoj Gori odobren zahtjev da pristupi Akcionom planu za članstvo (MAP) i jasna poruka upućena je BiH da će pristupiti MAP-u kada postigne neophodan napredak u sprovođenju reformi. Saveznici su jedinstveni u stavu da BiH mora i da će pronaći svoje mjesto u NATO-u. To nije pitanje ako i da li će, već kada", objasnio je Anders Fogh Rasmussen, generalni sekretar NATO—a.
Slobodan Vasković: Jedan od potpunih krahova ovdašnjih političara. Stvari su postavljene naopako: da NATO-u i EU trebamo mi da bi konačno procvjetali. Suludo je da smo im mi potrebni. Oni su opstali i postali najjači. To je još jedno dno. Ulaskom u NATO svim ljudima koji ovdje žive to bi značilo zaštitu. Oni nas jednostavno neće jer vide šta se radi ovdje. Ko bi dozvolio da mu mafijaška država bude članica?
Enes Škrgo: Mi smo taoci etnokratije.To je nužnost bez koje se ne može. Tek kada oni ovdje instaliraju svoje baze rat će biti završen.
Duška Jurišić: Neprihvatanje Akcionog plana je potvrda djelovanja međunarodne zajednice po principu "mrkve i štapa" prema bosanskohercegovačkim političarima. Najveću cijenu ponovo plaćaju građani, za koje ulazak u ovaj vojni savez znači toliko potrebni osjećaj sigurnosti.
Gojko Berić: NATO je ozbiljna institucija. Nemamo mi miraza za nju.
Asim Mujkić: Neulaskom u MAP, kao i u slučaju sudstva i viza, do daljnjeg je osigurana vladavina etnonacionalista u BiH jer je ovoj zemlji, još jednom izmaknut sigurnosni okvir koji je preduslov za svaku dalju političku nadgradnju. Nedostatak sigurnosnog okvira legitimira strah kao temeljni motiv političkog djelovanja i razmišljanja, a tamo gdje vlada strah vi izlazite iz okvira politike i ulazite u situaciju 'prirodnog stanja' koga karakterizira rat svih protiv svih. Upravo zahvaljujući igranju na kartu straha etnopolitika nikada ne može biti legitimna politika, bez obzira što može biti legalna. Treba se prisjetiti da je pitanje opstojnosti naroda i atmosfera straha koja je u tijesnoj vezi s ovim egistencijalnim pitanjem bilo suštinsko pitanje svih dosadašnjih izbora u BiH, pa nema razloga da tako ne bude i naredne godine. Da li se izbori provedeni u atmosferi straha za etničku opstojnost mogu nazvati slobodnim i demokratskim? Da li je uopće moguće u jednom takvom kontekstu glasati za neku drugačiju opciju, kada se ova ne može ni pojaviti, kako to drve međunarodni predstavnici? Pristup bosanskohercegovačkom problemu zato upravo treba da bude obrnut od ovog sadašnjeg: prvo BiH inkorporirati u širi mehanizam kolektivne sigurnosti, a potom joj ustavno-pravni poredak uskladiti s europskim zahtjevima, a tek onda se nadati u slobodne i demokratske izbore i puni politički legitimitet.
Blažo Stevović: NATO je neminovnost, neophodnost i najbolja referenca da barem malo ličimo na državu. Dakle, NATO po svaku cijenu!
Emir Habul: Priključenje NATO savezu je garancija nezavisnosti BiH. Međutim, i tu je odgovornost međunarodne zajednice. Ukoliko želi stabilnu BiH, mora ubrzati priključenje NATO savezu.
Aleksandar Trifunović: BiH je potrebna podrška na unutrašnjoj sigurnosti i Partnerstvo za mir nudi dovoljno dobrih mogućnosti uz sve licemjerje "velikih prema malima" u NATO savezu.
Sutra čitajte komentare o smanjenju javne potrošnje.
(zurnal.info)
S.M.
Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Slobodan Vasković: Jedan od potpunih krahova ovdašnjih političara. Stvari su postavljene naopako: da NATO-u i EU trebamo mi da bi konačno procvjetali. Suludo je da smo im mi potrebni. Oni su opstali i postali najjači. To je još jedno dno. Ulaskom u NATO svim ljudima koji ovdje žive to bi značilo zaštitu. Oni nas jednostavno neće jer vide šta se radi ovdje. Ko bi dozvolio da mu mafijaška država bude članica?
Enes Škrgo: Mi smo taoci etnokratije.To je nužnost bez koje se ne može. Tek kada oni ovdje instaliraju svoje baze rat će biti završen.
Duška Jurišić: Neprihvatanje Akcionog plana je potvrda djelovanja međunarodne zajednice po principu "mrkve i štapa" prema bosanskohercegovačkim političarima. Najveću cijenu ponovo plaćaju građani, za koje ulazak u ovaj vojni savez znači toliko potrebni osjećaj sigurnosti.
Gojko Berić: NATO je ozbiljna institucija. Nemamo mi miraza za nju.
Asim Mujkić: Neulaskom u MAP, kao i u slučaju sudstva i viza, do daljnjeg je osigurana vladavina etnonacionalista u BiH jer je ovoj zemlji, još jednom izmaknut sigurnosni okvir koji je preduslov za svaku dalju političku nadgradnju. Nedostatak sigurnosnog okvira legitimira strah kao temeljni motiv političkog djelovanja i razmišljanja, a tamo gdje vlada strah vi izlazite iz okvira politike i ulazite u situaciju 'prirodnog stanja' koga karakterizira rat svih protiv svih. Upravo zahvaljujući igranju na kartu straha etnopolitika nikada ne može biti legitimna politika, bez obzira što može biti legalna. Treba se prisjetiti da je pitanje opstojnosti naroda i atmosfera straha koja je u tijesnoj vezi s ovim egistencijalnim pitanjem bilo suštinsko pitanje svih dosadašnjih izbora u BiH, pa nema razloga da tako ne bude i naredne godine. Da li se izbori provedeni u atmosferi straha za etničku opstojnost mogu nazvati slobodnim i demokratskim? Da li je uopće moguće u jednom takvom kontekstu glasati za neku drugačiju opciju, kada se ova ne može ni pojaviti, kako to drve međunarodni predstavnici? Pristup bosanskohercegovačkom problemu zato upravo treba da bude obrnut od ovog sadašnjeg: prvo BiH inkorporirati u širi mehanizam kolektivne sigurnosti, a potom joj ustavno-pravni poredak uskladiti s europskim zahtjevima, a tek onda se nadati u slobodne i demokratske izbore i puni politički legitimitet.
Blažo Stevović: NATO je neminovnost, neophodnost i najbolja referenca da barem malo ličimo na državu. Dakle, NATO po svaku cijenu!
Emir Habul: Priključenje NATO savezu je garancija nezavisnosti BiH. Međutim, i tu je odgovornost međunarodne zajednice. Ukoliko želi stabilnu BiH, mora ubrzati priključenje NATO savezu.
Aleksandar Trifunović: BiH je potrebna podrška na unutrašnjoj sigurnosti i Partnerstvo za mir nudi dovoljno dobrih mogućnosti uz sve licemjerje "velikih prema malima" u NATO savezu.
