Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Bosni i Hercegovini se u 2009. godini, osim nekoliko dobrih utakmica fudbalske reprezentacije, nije desilo ništa lijepo: nismo dobili novi ustav, otišle su strane sudije i tužioci, bez viza i dalje ne možemo dalje od Hrvatske a ulazak u NATO i smanjenje javne potrošnje dobijaju zajedničke osobine: sve su dalje i sve manje ljudi vjeruje u njih.
Svoje komentare za Žurnal daju: Duška Jurišić, urednica informativnog programa FTV-a; Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja; Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu; Blažo Stevović, predsjednik "Alternativnog kluba Trebinje' i član "Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala"; Slobodan Vasković, novinar magazina 60 minuta; Enes Škrgo, kustos Muzeja ''Rodna kuća Ive Andrića'' u Travniku; Emir Habul, urednik BH radija 1; Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik projekta BUKA.
Magazin Žurnal protekla je četiri dana objavljivao komentare o najvažnijim političkim događajima u 2009. godini. Posljednjeg dana ove godine objavljujemo peti i posljednjio dio priče, komentare o smanjenju javne potrošnje.
Jučerašnje komentare o našem ovogodišnjem putu ka NATO-u možete čitati na ovom linku.
5. Smanjenje javne potrošnje: Osim privremenog smanjenja plaća za deset posto svim zaposlenicima državnih i entitetskih institucija, gotovo da nije bilo nikakvog smanjenja javne potrošnje u 2009. godini. Umjesto toga, vlasti su se uglavnom odlučivale za smanjenje investicija i izdvajanja za bivše borce i njihove porodice. Beskonačnim prekrajanjem budžeta Vlada FBiH je tek nekoliko dana prije Nove godine uspjela da ispuni uslove MMF-a za novu novčanu pomoć i tako spasila ovaj entitet od finansijskog kraha, barem u prvih nekoliko mjeseci naredne godine.
Slobodan Vasković: MMF održava oba entiteta u životu. Priča se o RS-u i Federaciji a niko ne priča o državi. Imamo priliku vidjeti planove budžeta za 2010. godinu i milione već uračunate od MMF-a. Pitanje je da li ćemo dobiti taj novac ili otići do vraga jer su zakoni samo ušminkani, tu nije bilo nikakve stvarne štednje. Intervencija MMF-a je besmislena jer se do prije dva-tri mjeseca govorilo da nema krize a sad je odjednom ima. Mislim da političari koriste krizu za međusobna prepucavanja. Ja nikome ne mogu poželjeti Novu godinu. Mogu poželjeti svima samo da je prežive kad vidim kako će nam biti. Slijedi nam crna rupa u koju ćemo pasti i ne vidim užeta koji će nas izvuči iz nje.
Enes Škrgo: Treba napraviti preraspodjelu budžeta. Troškovi reprezentacije su simbolični ali bi se za taj novac moglo stipendirati nekoliko studenata, naprimjer.
Duška Jurišić: Najteže nas tek očekuje. Budžetski korisnici će trpjeti, ali ne kao oni, koje u narednoj godini čeka gubitak posla. Naime, vlasnici malih i srednjih preduzeća bili su u ovoj godini strpljivi, omogućavali su svom osoblju zadržavanje radnih mjesta. Međutim, pitanje je da li će naredne godine biti sposobni da zadrže sadašnji broj uposlenika. Budžetski korisnici imaju razloga za nezadovoljstvo, naročito socijalne kategorije, međutim, oni će u u odnosu na one, koji rade u privatnom sektoru biti pravi sretnici. Samo u posljednjih 10-tak dana Federalna televizija je u nekoliko navrata informisala javnost o primanjima poslanika i ministara. Izostala je reakcija javnosti. To znači da smo spremni još dugo da šutimo i trpimo. To je odraz našeg podaničkog odnosa, pa ostaje tako kako je, a izgleda, da i više možemo izdržati.
Gojko Berić: Smanjenje javne potrošnje bilo je neizbježno. Time je zapaljen fitilj koji je priključen na bombu socijalnih frustracija. Eksplozija tek predstoji. S obzirom na sve što sam prethodno rekao, nijedan od pomenutih događaja nije bio važan, naprosto zato što nije doveo ni do kakvih promjena.
Asim Mujkić: Dakako treba srezati dodatno kulturu, umjetnost, nauku, obrazovanje, zdravstvo i sve ono u društvu što se ne da lako etnicizirati prije konačnog zaokruženja etnonacionalističkih dominiona unutar BiH. Ne vidim tu nikakve nedosljednosti. Osnovna karakteristika etnopolitičke ekonomije je držati što je moguće više ljudi na kapaljki socijale i davanja i tako ih stalnom neizvjesnošću njihovog položaja disciplinirati i usmjeravati ih ka uniformnom glasačkom obrascu. Onda se etnički lider, u osudnom trenutku, pojavi kao spasitelj i udijeli milostinju. Omogućiti ljudima dostojanstvo, zapošljenje, značilo bi omogućiti im da misle svojom glavom, a to je u vremenima stalne egzistencijalne opasnosti našeg naroda nepotreban luksuz.
Blažo Stevović: Smanjenje javne potrošnje je medijska žvaka za neupućene u prirodan ekonomski slijed, a on otprilike glasi ovako: nakrali smo se, nema se više odakle. E sada ćemo izigravati dobrotvore sa pričama o smanjenjima javne potrošnje. Podaci, kojima ja raspolažem, ne pokazuju na djelu to smanjenje. Naprotiv, eto inflacije koja se vješto kamuflira, a upitna je i konvertibilnost marke. Naredna godina je godina sveopšteg siromaštva, nedostatka osnovnih namirnica, lijekova i slično. Ko bude imao 100 maraka u džepu biće bogat. Ali, moralo je do toga doći. Zato će u 2011. uploviti samo najinventivniji i ljudi koji znaju i praktično šta je to tržišna ekonomija i socijalni sektor. Naravno, tada će BiH biti pravno uređena država.
Emir Habul: Sve poteze koje rade vlasti BiH, pogotovo federalne, predstavljaju iznudicu. Na sceni nemamo promišljenu politiku, već reagiranje na slučaj i problem. Potrošnja je kreirana bez računa i kao kupovina socijalnog mira, što ima vremenski ograničen rok. Da bi vlast zarezala potrošnju mora imati legitimitet, ali i neke moralne predpostavke. A imali smo muljanje. Vlast je sebi u dva navrata podizala naknade, a onda kao štedila što je mnogo više nego u decembru 2008. godine. Da bi bili uvjerljivi i ministri i poslanici moraju pokazati da dijele sudbinu naroda i imaju program izlaska iz krize. Problem je što ni jedan problem nije riješen.
Aleksandar Trifunović: Dok god javnost ove države, mehanizmima civilnog društva i uz pomoć medija, ne bude u stanju da kontroliše svaku utrošenu marku i smijeni svakog rastrošnog političara, smanjenje javne potrošnje će biti mrtvo slovo na papiru.
(zurnal.info)
"> Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Bosni i Hercegovini se u 2009. godini, osim nekoliko dobrih utakmica fudbalske reprezentacije, nije desilo ništa lijepo: nismo dobili novi ustav, otišle su strane sudije i tužioci, bez viza i dalje ne možemo dalje od Hrvatske a ulazak u NATO i smanjenje javne potrošnje dobijaju zajedničke osobine: sve su dalje i sve manje ljudi vjeruje u njih.
Svoje komentare za Žurnal daju: Duška Jurišić, urednica informativnog programa FTV-a; Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja; Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu; Blažo Stevović, predsjednik "Alternativnog kluba Trebinje' i član "Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala"; Slobodan Vasković, novinar magazina 60 minuta; Enes Škrgo, kustos Muzeja ''Rodna kuća Ive Andrića'' u Travniku; Emir Habul, urednik BH radija 1; Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik projekta BUKA.
Magazin Žurnal protekla je četiri dana objavljivao komentare o najvažnijim političkim događajima u 2009. godini. Posljednjeg dana ove godine objavljujemo peti i posljednjio dio priče, komentare o smanjenju javne potrošnje.
Jučerašnje komentare o našem ovogodišnjem putu ka NATO-u možete čitati na ovom linku.
5. Smanjenje javne potrošnje: Osim privremenog smanjenja plaća za deset posto svim zaposlenicima državnih i entitetskih institucija, gotovo da nije bilo nikakvog smanjenja javne potrošnje u 2009. godini. Umjesto toga, vlasti su se uglavnom odlučivale za smanjenje investicija i izdvajanja za bivše borce i njihove porodice. Beskonačnim prekrajanjem budžeta Vlada FBiH je tek nekoliko dana prije Nove godine uspjela da ispuni uslove MMF-a za novu novčanu pomoć i tako spasila ovaj entitet od finansijskog kraha, barem u prvih nekoliko mjeseci naredne godine.
Slobodan Vasković: MMF održava oba entiteta u životu. Priča se o RS-u i Federaciji a niko ne priča o državi. Imamo priliku vidjeti planove budžeta za 2010. godinu i milione već uračunate od MMF-a. Pitanje je da li ćemo dobiti taj novac ili otići do vraga jer su zakoni samo ušminkani, tu nije bilo nikakve stvarne štednje. Intervencija MMF-a je besmislena jer se do prije dva-tri mjeseca govorilo da nema krize a sad je odjednom ima. Mislim da političari koriste krizu za međusobna prepucavanja. Ja nikome ne mogu poželjeti Novu godinu. Mogu poželjeti svima samo da je prežive kad vidim kako će nam biti. Slijedi nam crna rupa u koju ćemo pasti i ne vidim užeta koji će nas izvuči iz nje.
Enes Škrgo: Treba napraviti preraspodjelu budžeta. Troškovi reprezentacije su simbolični ali bi se za taj novac moglo stipendirati nekoliko studenata, naprimjer.
Duška Jurišić: Najteže nas tek očekuje. Budžetski korisnici će trpjeti, ali ne kao oni, koje u narednoj godini čeka gubitak posla. Naime, vlasnici malih i srednjih preduzeća bili su u ovoj godini strpljivi, omogućavali su svom osoblju zadržavanje radnih mjesta. Međutim, pitanje je da li će naredne godine biti sposobni da zadrže sadašnji broj uposlenika. Budžetski korisnici imaju razloga za nezadovoljstvo, naročito socijalne kategorije, međutim, oni će u u odnosu na one, koji rade u privatnom sektoru biti pravi sretnici. Samo u posljednjih 10-tak dana Federalna televizija je u nekoliko navrata informisala javnost o primanjima poslanika i ministara. Izostala je reakcija javnosti. To znači da smo spremni još dugo da šutimo i trpimo. To je odraz našeg podaničkog odnosa, pa ostaje tako kako je, a izgleda, da i više možemo izdržati.
Gojko Berić: Smanjenje javne potrošnje bilo je neizbježno. Time je zapaljen fitilj koji je priključen na bombu socijalnih frustracija. Eksplozija tek predstoji. S obzirom na sve što sam prethodno rekao, nijedan od pomenutih događaja nije bio važan, naprosto zato što nije doveo ni do kakvih promjena.
Asim Mujkić: Dakako treba srezati dodatno kulturu, umjetnost, nauku, obrazovanje, zdravstvo i sve ono u društvu što se ne da lako etnicizirati prije konačnog zaokruženja etnonacionalističkih dominiona unutar BiH. Ne vidim tu nikakve nedosljednosti. Osnovna karakteristika etnopolitičke ekonomije je držati što je moguće više ljudi na kapaljki socijale i davanja i tako ih stalnom neizvjesnošću njihovog položaja disciplinirati i usmjeravati ih ka uniformnom glasačkom obrascu. Onda se etnički lider, u osudnom trenutku, pojavi kao spasitelj i udijeli milostinju. Omogućiti ljudima dostojanstvo, zapošljenje, značilo bi omogućiti im da misle svojom glavom, a to je u vremenima stalne egzistencijalne opasnosti našeg naroda nepotreban luksuz.
Blažo Stevović: Smanjenje javne potrošnje je medijska žvaka za neupućene u prirodan ekonomski slijed, a on otprilike glasi ovako: nakrali smo se, nema se više odakle. E sada ćemo izigravati dobrotvore sa pričama o smanjenjima javne potrošnje. Podaci, kojima ja raspolažem, ne pokazuju na djelu to smanjenje. Naprotiv, eto inflacije koja se vješto kamuflira, a upitna je i konvertibilnost marke. Naredna godina je godina sveopšteg siromaštva, nedostatka osnovnih namirnica, lijekova i slično. Ko bude imao 100 maraka u džepu biće bogat. Ali, moralo je do toga doći. Zato će u 2011. uploviti samo najinventivniji i ljudi koji znaju i praktično šta je to tržišna ekonomija i socijalni sektor. Naravno, tada će BiH biti pravno uređena država.
Emir Habul: Sve poteze koje rade vlasti BiH, pogotovo federalne, predstavljaju iznudicu. Na sceni nemamo promišljenu politiku, već reagiranje na slučaj i problem. Potrošnja je kreirana bez računa i kao kupovina socijalnog mira, što ima vremenski ograničen rok. Da bi vlast zarezala potrošnju mora imati legitimitet, ali i neke moralne predpostavke. A imali smo muljanje. Vlast je sebi u dva navrata podizala naknade, a onda kao štedila što je mnogo više nego u decembru 2008. godine. Da bi bili uvjerljivi i ministri i poslanici moraju pokazati da dijele sudbinu naroda i imaju program izlaska iz krize. Problem je što ni jedan problem nije riješen.
Aleksandar Trifunović: Dok god javnost ove države, mehanizmima civilnog društva i uz pomoć medija, ne bude u stanju da kontroliše svaku utrošenu marku i smijeni svakog rastrošnog političara, smanjenje javne potrošnje će biti mrtvo slovo na papiru.
Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Bosni i Hercegovini se u 2009. godini, osim nekoliko dobrih utakmica fudbalske reprezentacije, nije desilo ništa lijepo: nismo dobili novi ustav, otišle su strane sudije i tužioci, bez viza i dalje ne možemo dalje od Hrvatske a ulazak u NATO i smanjenje javne potrošnje dobijaju zajedničke osobine: sve su dalje i sve manje ljudi vjeruje u njih.
Svoje komentare za Žurnal daju: Duška Jurišić, urednica informativnog programa FTV-a; Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja; Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu; Blažo Stevović, predsjednik "Alternativnog kluba Trebinje' i član "Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala"; Slobodan Vasković, novinar magazina 60 minuta; Enes Škrgo, kustos Muzeja ''Rodna kuća Ive Andrića'' u Travniku; Emir Habul, urednik BH radija 1; Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik projekta BUKA.
Magazin Žurnal protekla je četiri dana objavljivao komentare o najvažnijim političkim događajima u 2009. godini. Posljednjeg dana ove godine objavljujemo peti i posljednjio dio priče, komentare o smanjenju javne potrošnje.
Jučerašnje komentare o našem ovogodišnjem putu ka NATO-u možete čitati na ovom linku.
5. Smanjenje javne potrošnje: Osim privremenog smanjenja plaća za deset posto svim zaposlenicima državnih i entitetskih institucija, gotovo da nije bilo nikakvog smanjenja javne potrošnje u 2009. godini. Umjesto toga, vlasti su se uglavnom odlučivale za smanjenje investicija i izdvajanja za bivše borce i njihove porodice. Beskonačnim prekrajanjem budžeta Vlada FBiH je tek nekoliko dana prije Nove godine uspjela da ispuni uslove MMF-a za novu novčanu pomoć i tako spasila ovaj entitet od finansijskog kraha, barem u prvih nekoliko mjeseci naredne godine.
Slobodan Vasković: MMF održava oba entiteta u životu. Priča se o RS-u i Federaciji a niko ne priča o državi. Imamo priliku vidjeti planove budžeta za 2010. godinu i milione već uračunate od MMF-a. Pitanje je da li ćemo dobiti taj novac ili otići do vraga jer su zakoni samo ušminkani, tu nije bilo nikakve stvarne štednje. Intervencija MMF-a je besmislena jer se do prije dva-tri mjeseca govorilo da nema krize a sad je odjednom ima. Mislim da političari koriste krizu za međusobna prepucavanja. Ja nikome ne mogu poželjeti Novu godinu. Mogu poželjeti svima samo da je prežive kad vidim kako će nam biti. Slijedi nam crna rupa u koju ćemo pasti i ne vidim užeta koji će nas izvuči iz nje.
Enes Škrgo: Treba napraviti preraspodjelu budžeta. Troškovi reprezentacije su simbolični ali bi se za taj novac moglo stipendirati nekoliko studenata, naprimjer.
Duška Jurišić: Najteže nas tek očekuje. Budžetski korisnici će trpjeti, ali ne kao oni, koje u narednoj godini čeka gubitak posla. Naime, vlasnici malih i srednjih preduzeća bili su u ovoj godini strpljivi, omogućavali su svom osoblju zadržavanje radnih mjesta. Međutim, pitanje je da li će naredne godine biti sposobni da zadrže sadašnji broj uposlenika. Budžetski korisnici imaju razloga za nezadovoljstvo, naročito socijalne kategorije, međutim, oni će u u odnosu na one, koji rade u privatnom sektoru biti pravi sretnici. Samo u posljednjih 10-tak dana Federalna televizija je u nekoliko navrata informisala javnost o primanjima poslanika i ministara. Izostala je reakcija javnosti. To znači da smo spremni još dugo da šutimo i trpimo. To je odraz našeg podaničkog odnosa, pa ostaje tako kako je, a izgleda, da i više možemo izdržati.
Gojko Berić: Smanjenje javne potrošnje bilo je neizbježno. Time je zapaljen fitilj koji je priključen na bombu socijalnih frustracija. Eksplozija tek predstoji. S obzirom na sve što sam prethodno rekao, nijedan od pomenutih događaja nije bio važan, naprosto zato što nije doveo ni do kakvih promjena.
Asim Mujkić: Dakako treba srezati dodatno kulturu, umjetnost, nauku, obrazovanje, zdravstvo i sve ono u društvu što se ne da lako etnicizirati prije konačnog zaokruženja etnonacionalističkih dominiona unutar BiH. Ne vidim tu nikakve nedosljednosti. Osnovna karakteristika etnopolitičke ekonomije je držati što je moguće više ljudi na kapaljki socijale i davanja i tako ih stalnom neizvjesnošću njihovog položaja disciplinirati i usmjeravati ih ka uniformnom glasačkom obrascu. Onda se etnički lider, u osudnom trenutku, pojavi kao spasitelj i udijeli milostinju. Omogućiti ljudima dostojanstvo, zapošljenje, značilo bi omogućiti im da misle svojom glavom, a to je u vremenima stalne egzistencijalne opasnosti našeg naroda nepotreban luksuz.
Blažo Stevović: Smanjenje javne potrošnje je medijska žvaka za neupućene u prirodan ekonomski slijed, a on otprilike glasi ovako: nakrali smo se, nema se više odakle. E sada ćemo izigravati dobrotvore sa pričama o smanjenjima javne potrošnje. Podaci, kojima ja raspolažem, ne pokazuju na djelu to smanjenje. Naprotiv, eto inflacije koja se vješto kamuflira, a upitna je i konvertibilnost marke. Naredna godina je godina sveopšteg siromaštva, nedostatka osnovnih namirnica, lijekova i slično. Ko bude imao 100 maraka u džepu biće bogat. Ali, moralo je do toga doći. Zato će u 2011. uploviti samo najinventivniji i ljudi koji znaju i praktično šta je to tržišna ekonomija i socijalni sektor. Naravno, tada će BiH biti pravno uređena država.
Emir Habul: Sve poteze koje rade vlasti BiH, pogotovo federalne, predstavljaju iznudicu. Na sceni nemamo promišljenu politiku, već reagiranje na slučaj i problem. Potrošnja je kreirana bez računa i kao kupovina socijalnog mira, što ima vremenski ograničen rok. Da bi vlast zarezala potrošnju mora imati legitimitet, ali i neke moralne predpostavke. A imali smo muljanje. Vlast je sebi u dva navrata podizala naknade, a onda kao štedila što je mnogo više nego u decembru 2008. godine. Da bi bili uvjerljivi i ministri i poslanici moraju pokazati da dijele sudbinu naroda i imaju program izlaska iz krize. Problem je što ni jedan problem nije riješen.
Aleksandar Trifunović: Dok god javnost ove države, mehanizmima civilnog društva i uz pomoć medija, ne bude u stanju da kontroliše svaku utrošenu marku i smijeni svakog rastrošnog političara, smanjenje javne potrošnje će biti mrtvo slovo na papiru.
(zurnal.info)
S.M.
Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Slobodan Vasković: MMF održava oba entiteta u životu. Priča se o RS-u i Federaciji a niko ne priča o državi. Imamo priliku vidjeti planove budžeta za 2010. godinu i milione već uračunate od MMF-a. Pitanje je da li ćemo dobiti taj novac ili otići do vraga jer su zakoni samo ušminkani, tu nije bilo nikakve stvarne štednje. Intervencija MMF-a je besmislena jer se do prije dva-tri mjeseca govorilo da nema krize a sad je odjednom ima. Mislim da političari koriste krizu za međusobna prepucavanja.
Enes Škrgo: Treba napraviti preraspodjelu budžeta. Troškovi reprezentacije su simbolični ali bi se za taj novac moglo stipendirati nekoliko studenata, naprimjer.
Duška Jurišić: Najteže nas tek očekuje. Budžetski korisnici će trpjeti, ali ne kao oni, koje u narednoj godini čeka gubitak posla. Naime, vlasnici malih i srednjih preduzeća bili su u ovoj godini strpljivi, omogućavali su svom osoblju zadržavanje radnih mjesta. Međutim, pitanje je da li će naredne godine biti sposobni da zadrže sadašnji broj uposlenika. Budžetski korisnici imaju razloga za nezadovoljstvo, naročito socijalne kategorije, međutim, oni će u u odnosu na one, koji rade u privatnom sektoru biti pravi sretnici. Samo u posljednjih 10-tak dana Federalna televizija je u nekoliko navrata informisala javnost o primanjima poslanika i ministara. Izostala je reakcija javnosti. To znači da smo spremni još dugo da šutimo i trpimo. To je odraz našeg podaničkog odnosa, pa ostaje tako kako je, a izgleda, da i više možemo izdržati.
Gojko Berić: Smanjenje javne potrošnje bilo je neizbježno. Time je zapaljen fitilj koji je priključen na bombu socijalnih frustracija. Eksplozija tek predstoji. S obzirom na sve što sam prethodno rekao, nijedan od pomenutih događaja nije bio važan, naprosto zato što nije doveo ni do kakvih promjena.
Asim Mujkić: Dakako treba srezati dodatno kulturu, umjetnost, nauku, obrazovanje, zdravstvo i sve ono u društvu što se ne da lako etnicizirati prije konačnog zaokruženja etnonacionalističkih dominiona unutar BiH. Ne vidim tu nikakve nedosljednosti. Osnovna karakteristika etnopolitičke ekonomije je držati što je moguće više ljudi na kapaljki socijale i davanja i tako ih stalnom neizvjesnošću njihovog položaja disciplinirati i usmjeravati ih ka uniformnom glasačkom obrascu. Onda se etnički lider, u osudnom trenutku, pojavi kao spasitelj i udijeli milostinju. Omogućiti ljudima dostojanstvo, zapošljenje, značilo bi omogućiti im da misle svojom glavom, a to je u vremenima stalne egzistencijalne opasnosti našeg naroda nepotreban luksuz.
Blažo Stevović: Smanjenje javne potrošnje je medijska žvaka za neupućene u prirodan ekonomski slijed, a on otprilike glasi ovako: nakrali smo se, nema se više odakle. E sada ćemo izigravati dobrotvore sa pričama o smanjenjima javne potrošnje. Podaci, kojima ja raspolažem, ne pokazuju na djelu to smanjenje. Naprotiv, eto inflacije koja se vješto kamuflira, a upitna je i konvertibilnost marke. Naredna godina je godina sveopšteg siromaštva, nedostatka osnovnih namirnica, lijekova i slično. Ko bude imao 100 maraka u džepu biće bogat. Ali, moralo je do toga doći. Zato će u 2011. uploviti samo najinventivniji i ljudi koji znaju i praktično šta je to tržišna ekonomija i socijalni sektor. Naravno, tada će BiH biti pravno uređena država.
Emir Habul: Sve poteze koje rade vlasti BiH, pogotovo federalne, predstavljaju iznudicu. Na sceni nemamo promišljenu politiku, već reagiranje na slučaj i problem. Potrošnja je kreirana bez računa i kao kupovina socijalnog mira, što ima vremenski ograničen rok. Da bi vlast zarezala potrošnju mora imati legitimitet, ali i neke moralne predpostavke. A imali smo muljanje. Vlast je sebi u dva navrata podizala naknade, a onda kao štedila što je mnogo više nego u decembru 2008. godine. Da bi bili uvjerljivi i ministri i poslanici moraju pokazati da dijele sudbinu naroda i imaju program izlaska iz krize. Problem je što ni jedan problem nije riješen.
Aleksandar Trifunović: Dok god javnost ove države, mehanizmima civilnog društva i uz pomoć medija, ne bude u stanju da kontroliše svaku utrošenu marku i smijeni svakog rastrošnog političara, smanjenje javne potrošnje će biti mrtvo slovo na papiru.
