ROBNE REZERVE RS: Porodična manufaktura za prevaru u javnim nabavkama

Kadrovska politika vladajuće garniture u Republici Srpskoj je, najblaže rečeno, čudna, pa se tako dešavalo da profesor geografije bude načelnik Uprave kriminalističke policije, a policajac direktor Robnih rezervi.

NEMOGUĆE SAKRITI KRIMINAL 

Novi ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač razriješio je ovaj slučaj, pa je profesora geografije Zorana Mandića poslao u savjetnike, a doskorašnjeg direktora Robnih rezervi Dragana Prodanovića (po struci diplomirani pravnik – kriminolog) vratio u policiju, postavljajući ga krajem februara za novog načelnika Centra javne bezbjednosti Doboj.

Prodanović se jako kratko vrijeme, svega par mjeseci, zadržao na mjestu prvog čovjeka u Robnim rezervama RS, na koje ga je Vlada imenovala kako bi, prema izvorima Žurnala, zaštitio pojedince iz te javne ustanove od istrage koju vodi Sipa. Državna agencija za istrage i zaštitu je početkom godine po nalogu Tužilaštva BiH počela da provjerava poslovanje Robnih rezervi RS. Izuzeta je poslovna dokumentacija, a počelo je i ispitivanje svih nabavki i duga od oko milion maraka za neuplaćeni PDV. Posebno se provjerava period kada je na čelu Robnih rezervi bio Radovan Samardžija.

Izvori Žurnala tvrde da je Prodanović, kao iskusan policajac, imao zadatak da zametne sistemski kriminal u Robnim rezervama. Međutim, on je vrlo brzo shvatio u kakvom se vrzinom kolu našao i sa kakvim se problemima suočavaju Robne rezerve, pa je brže bolje izdejstvovao povratak u policiju.

Vlada se našla u neobranom grožđu i morala je po hitnom postupku da imenuje novog direktora. Nadzorni odbor Robnih rezervi je ekspresno na tu funkciju imenovao Nebojšu Kunjadića, diplomiranog pravnika, bez obzira što je to postavljenje sporno iz više razloga.

Prvo, Kunjadić nije ispunjavao uslov, definisan Statutom Robnih rezervi, prema kome na direktorsku poziciju može biti imenovana osoba koja ima pet godina iskustva u svojoj struci. Kunjadić se prvi put zaposlio krajem 2012. godine, i to upravo u Robnim rezervama kao pripravnik, tako da maksimalno može imati do tri godine radnog iskustva u struci.

Vlada RS je, međutim, odavno relatizovala uslove potrebne da bi neko bio postavljen na neku funkciju i zapošljava, uglavnom nezakonito, partijske poslušnike. Za to što se radi o krivičnom djelu iz domena zloupotrebe službenog položaja, kod nas niko ne mari. Za razliku od, na primjer, Hrvatske gdje se za posredovanje u nezakonitom zapošljavanju vodi  postupak protiv bivšeg gradonačelnika Zagreba Bandića.

Osim toga, imenovanje Nebojše Kunjadića za direktora Robnih rezervi je sporno i zato što je riječ o sinu Olivere Kunjadić, koja je od 2006. do 2012. godine bila sekretar u Ministarstvu trgovine i turizma. Ona je i sada zaposlena u istom Ministarstvu, ali na drugoj funkciji.

Za vrijeme dok je bila sekretar Ministarstva trgovine i turizma Olivera Kunjadić je zajedno sa Radovanom Samardžijom, tadašnjim direktorom Robnih rezervi, pravno osmišljavala i Vladi RS delegirala akte štetne po Robne rezerve, ali korisne za različite interesne grupacije zbog kojih je ovo javno preduzeće bespovratno uništeno.

MILIONSKA ŠTETA KROZ JAVNE NABAVKE

Zahvaljujući Oliveri Kunjadić i procesima javnih nabavki koje je sprovodila, Robne rezerve RS su oštećene za milionske iznose. Tako je kao predsjednik Komisije sprovela postupak javne nabavke u korist firme “Agrogroup” iz Brčkog, da bi se drugoplasirana firma VSTS iz Banjaluke žalila na cijeli postupak i nakon mukotrpne borbe krajem 2014. godine dobila spor pred Sudom BiH. Ovaj Sud je donio presudu kojim se postupak poništava i nalaže nadoknada štete oštećenoj firmi VSTS u iznosu od 2,6 miliona maraka, odnosno deset procenata od vrijednosti posla po Zakonu o javnim nabavkama BiH.

Međutim, postupak je već bio sproveden i firma “Agrogroup” je nabavila đubrivo po cijeni većoj od tržišne, što ukazuje na to da se neko dobro “ugradio” u cijenu. Epilog ovog slučaja je sledeći: tri godine nakon sprovedenog tendera Robne rezerve treba da firmi VSTS isplate odštetu od 2,6. miliona maraka.

Olivera Kunjadić je bila i glavni pravni savjetnik tadašnjeg direktora Radovana Samardžije u sporu protiv Rafinerija nafte Brod. Spor je dobila Rafinerija, a gubitnik su ponovo bile Robne rezerve, kojima je naloženo da brodskoj kompaniji isplate oko 8.000.000 maraka.

Kunjadić je posavjetovala Samardžiju da se na tu presudu ne treba žaliti, pa je presuda postala pravosnažna i izvršna, a Robne rezerve opterećene sa još osam miliona maraka duga.

Iako je navedena odluka ( da se ne izjavi žalba) štetila interesima Robnih rezervi, dvojac Kunjadić-Samardžija imali su drugi plan, da rade za interese vlasnika Rafinerije nafte Brod ne bi li ovaj dobio taj novac, a onda njime kompenzirao svoje dugove prema RS, koje Rafinerija ima po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa. Poenta cijele priče je da se ošteti jedna javna ustanova za višemilionski iznos kako bi se obezbijedio novac privatnoj kompaniji da možda izmiri svoje dugove prema budžetu RS. Presipanje iz šupljeg u prazno.

Kunjadić je pravni kreator sprovođenja javnih nabavki mineralnog đubriva za potrebe sjetve u 2011. i 2012. godini i idejni kreator uspostavljanja poslovne saradnje sa firmom “Farmland” iz Nove Topole, o čijim mutnim radnjama je Žurnal više puta pisao. Kunjadić je osmislila kako da “Farmland” Dragana Vasiljevića, koji posjeduje vrijedne nekretnine u Majamiju na Floridi, dobije pozajmice od 5000 tona žita iz Robnih rezervi, kao i posao u vezi sa nabavkom junica za ovu firmu.

Kunjadić je sačinila Ugovor o pozajmici 5000 tona žita “Farmlandu”, koje je ova firma morala vratiti Robnim rezervama zaključno sa 31. decembrom 2014. godine. Ovaj  Ugovor je apsolutno štetan za interese RS iz nekoliko razloga. U njemu se ne zna kolika je finansijska vrijednost ustupljenih žitarica, a “Farmlandu” je ostavljena mogućnost da svoju obavezu izvrši vraćanjem druge vrste robe ( druge stočne hrane) u protivrijednosti žitarica. Kako se ne zna kolika je finansijska vrijednost pozajmljenog žita, postavlja se pitanje na koji način sprovesti ovu odredbu.

Dalje, Ugovor ne sadrži uobičajene odredbe za ugovore ove vrste koje štite interese Robnih rezervi, već je sve pravno osmišljenjo da se ugovorna pozicija Robnih rezerve što je moguće više oslabi, ne bi li se onemogućila pravna zaštita RS.

KO JE PRONEVJERIO ŽITO

Nakon što je za vršioca dužnosti direktora Robnih rezervi imenovan Nebojša Kunjadić, njegova majka Olivera, ponovo je uskočila u sedlo i preuzela kontrolu nad poslovima ove javne ustanove. U Ministarstvu trgovine i turizma RS ponovo je u igri oprobani trojac, Olivera Kunjadić, pomoćnica ministra Duška Tegeltija i Rajko Čkonjević, koji imaju svesrdnu podršku ministra Predraga Gluhakovića.

Kako tvrde izvori Žurnala, u propremi je potpisivanje novog ugovora sa “Farmlandom”, kako bi se ovoj privatnoj firmi omogućilo prolongiranje obaveza da vrati pozajmljeno žito do kraja 2017. godine.

Umjesto da se protiv “Farmlanda” zbog neizvršenih obaveza po ugovoru pokrene spor i zaštite interesi Robnih rezervi i RS, opet se izlazi u susret toj privatnoj kompaniji, čak iako postoji informacija da je Vasiljević prodao pozajmljeno žito. “Farmland” je pred finansijskim kolapsom, ne vraća brojne kredite koje je dobio od IRB RS i gotovo je izvjesno da ni do kraja 2017. godine neće ispuniti obaveze prema Robnim rezervama RS.

Ugovor je pripremila Olivera Kunjadić, a potpisaće ga njezin sin Nebojša. Prava porodična manufaktura, čije račune plaćaju građani Republike Srpske.

(zurnal.info)