Rođendan s Patti Smith

Patti Smith i ja smo prije dvadesetak godina zajedno proslavili moj rođendan. Doduše, to se desilo samo u jednoj priči koju sam poodavno napisao, ali najvažnije je da smo se dobro proveli. Puštao sam joj ploče, ona je recitirala, sjedili smo na tepihu, pričali, malo Rimbaud, malo vino, malo Stonesi, malo vino i tako tim redom...

Sve fino, platonski i gospodski. U priči su svi detalji precizno zapisani, pa da se ne ponavljam ovdje.

Izgleda da je proslava ostala i njoj u lijepom sjećanju jer mi je ove Nove godine poklonila svoju knjigu “Just Kids” s posvetom: “To Sefke, PEOPLE HAVE THE POWER”. Knjigu su mi dostavili dobri drugari Mišo i Memo kojima se ovom prilikom, a i svakom drugom odgovarajućom, do sedmog neba zahvaljujem.

Kao što sam dokazao, radi se o odnosu koji bi se slobodno mogao nazvati prijateljskim. Pošto se nalazim u “sukobu interesa” moje ocjene novog albuma Patti Smith koji se, prema psu iz romana “Majstor i Margarita”, zove “Banga” moraju se uzimati se rezervom. Doduše, nisam ni planirao davati bilo kakve ocjene. Otkud uopšte ideja da se ovakvim umjetnicama ocjenjuju ploče? Zamislite da neki kritičar stavlja zvjezdice ispod knjiga Flannery O'Connor?

Poslušajte pjesmu “April Fool” koju moja prijateljica izvodi sa svojim sinovima.

...

S Neil Youngom nikada nisam slavio rođendan, ali sam puno pisao o njemu, pa više ne znam šta bih novo mogao reći. U jednoj rečenici pokušaću sažeti dosadašnje tekstove: Volim svaki ton koji odsvira Neil Young. Nije puno al je od srca.

Svaki pomen Neil Younga mudro je početi s citatom uvaženog Žikice Simića koji glasi: “Neki ljudi stare kao kaljače, a neki kao katedrale”. Citiram ga zato što je tačan taman koliko je i efektan. Neil Young godinama slaže albume kao cigle jedinstvene građevine. Nema tu kratkotrajnih hitova, radi se o izgradnji jedne ogromne pjesme. Ako pisci mogu čitavog života pisati jednu knjigu, zašto muzičari ne bi mogli svirati jednu te istu pjesmu?

Na albumu “Americana” Young je obradio opšta mjesta američke pjesmarice, nije tražio opskurne melodije niti se razmetao raritetima iz svoje kolekcije ploča. Udario je gdje je najteže, izlizanim melodijama pokušao je dati novu svježinu.

Nama će odsvirati standard “Clementine”.

(zurnal.info)