Jedna službenica Općine Ilidža i jedna policijska „marica“ bile su dovoljne da se romsko naselje sa Ilidže preseli u Rakovicu. Radi se o nekoliko porodica koje su bile smještene u blizini Velike aleje na Ilidži. Prvobitno najavljeno, uklanjanje naselja u proljeće prošle godine izazvalo je veliki interes javnosti – "ruši se romsko naselje a načelnik Nermin Muzur ostavlja djecu na ulici" – tako nekako glasili su naslovi. Načelnik Muzur nakon pritiska javnosti rekao je kako naselje neće biti uklonjeno, kao da bi to trebalo biti olakšanje ljudima koji su živjeli u improvizovanim objektima od okoraka.
Nekoliko mjeseci kasnije, u tišini i bez ikakve najave, ovi ljudi su prebačeni u Rakovicu, u nešto što se teško može nazvati naseljem.
Jedno jutro krajem prošle godine rečeno im je da odlaze taj dan. Niko im selidbu nije ranije najavio, a nisu znali ni gdje idu, pričaju za Žurnal, danas smješteni u Rakovici.
-Došli su i rekli – idete. Nisam znala ni gdje idem, kao ovce kad tjeraš. Samo su nam rekli da imamo i namještaj i sve tamo gdje će nas odvesti. Kad smo došli dobili smo šest deka i ugao – kaže nam Senada.
A odveli su ih u nešto što sada nazivaju naseljem, iako se radi o tek dva velika kontejnera. Kad dođete do mjesta na kojem su smješteni, jasno je zašto Općina o ovoj selidbi uopće nije javno govorila.
Osim što ljudima nisu omogućili dovoljno prostora, u „naselju“ nema struje a unutar objekata nema vode. Nedostaju im još dva kontejnera. Vode ima na dvije vanjske česme koje su tokom zime zaledile a danas su iščupane iz zida. Koliko su funkcionalna „kupatila“ unutar kontejnera vidi se i na fotografijama – u njima osim male tuš kabine nema ni česme, ni wc školjke. A i da ima – nema vode.
Naselje je puno djece, ali naši sagovornici ne mogu precizno reći koliko ih ima. Kažu najmanje 30 ili 40, a ukupno oko 60 ljudi.
Većina ove djece ne ide i nikada nije ni išla u školu. Senada ih ima 14 i samo dvije kćerke koje su smještene u domu idu u školu. Najmlađa Senadina kćerka ima šest godina, najstariji sin 21. Osim dvije djevojčice u domu, ostali nisu ni dan proveli u školskim klupama.
Senada kaže da nikada niko nije pitao gdje su djeca i zbog čega ne dolaze u školu.
Stanje u kojem se ova djeca trenutno nalaze i uslovi u kojima žive ne nude im nikakvu perspektivu. Većina njih uopće nema isti par obuće na nogama. Jedna od njih na lijevoj nozi ima ljetnu otvorenu papuču a na desnoj pet brojeva veću mušku patiku. Druga je u veliku džezvu koju je našla na dvorištu nasula hladnu vodu sa vanjske česme i umiva se kako bi se uljepšala za fotografisanje. Ima samo šest godina:
-Ali slabo mi raste, izgleda manja – kaže nam njena majka.
Ideja da se svaki dan spreme i odu na nastavu iz njihovog ugla potpuno je nemoguća. Oni nemaju hranu, odjeću, vodu da se okupaju, ni struju da naprave pristojan obrok.
Iako žive nadomak glavnog grada, školski pribor i udžbenici za njih su potpuna nepoznanica.
Općinu Ilidža pitali smo kada su tačno ljudi prebačeni sa Ilidže u Rakovicu. Pitali smo ih koliko ljudi živi u naselju, kada će konačno dobiti struju kao što im je obećano, gdje su i od koga nabavljeni kontejneri u koje su smješteni…
U budžetu za 2021. Općina Ilidža planirala je 100 hiljada KM za nabavku kontejnera za stanovanje i još 50 hiljada KM za rješavanje problema Roma. Gdje je novac potrošen?
Iz Općine nisu odgovorili ni na jedno pitanje.
Tek tako, ovi ljudi izmješteni su dalje od očiju javnosti i zaboravljeni. Na brdu iznad Rakovice ne vide ih mnogi, pa ni stanovnici rezidencije ruskog ambasadora, u čijoj su blizini na Ilidži prethodno boravili. Naravno, nije bilo zvaničnog zahtjeva ambasade, ali kako navode naši izvori, blizina rezidencije jeste bila glavni povod općinarima za izmještanje naselja.
(zurnal.info)