Kažnjavati jedan urbani radio i to zbog pjesama uglednog riječkog benda, koji je više umjetnički projekat nego klasična muzička grupa ili osuđivati FTV zbog emitovanja naprosto genijalnog satiričnog spota (koji, uzgred, govori upravo ono što je, svojim instrumentima, odavno trebao uraditi RAK), identično je, zapravo, svojevremenom ponašanju exboračkih islamističkih budaletina iz organizacije Fatih, koji su na golu kitu kipa „Multikulturnog čovjeka“, rad vajara Frančeska Perilija i poklona talijanskog naroda građanima Sarajeva, reagovali optužbama za nemoral, pornografiju, homoseksualizam, prostituciju, razvrat i prijetnjom dizanjem (kite?) u vazduh
Sastavni dio optužnice, koju je, u ime nadležne policijske uprave, potpisala osoba indikativnog imena Safet Ćutuk, a koja me 1997. godine teretila za „vrijeđanje i omalovažavanje vjerskih, moralnih i patriotskih osjećanja građana i visokih predstavnika vlasti“, bio je navod da sam u satiričnoj novini koju sam uređivao, objavio fotomontažu „na kojoj je prikazan predsjednik Predsjedništva BiH gospodin Alija Izetbegović sa štafetom u rukama u obliku minareta, u uniformi maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita, a koji je bio vrhovni komandant JNA, a poznato je da je JNA izvršila agresiju na BiH, kao što je činjenica da je predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine bio vrhovni komandant Armije BiH koja se suprotstavila JNA, čime se izjednačava uloga JNA i Armije BiH i čime se vrijeđaju patriotska i nacionalna osjećanja građana koji su se borili u redovima Armije BiH“. Hm... besprijekorna logika, kao što vidite.
Tek radi dodatnog potcrtavanja ćutukizma čitave situacije navedimo da je sporni prilog zapravo obrađivao političku prostituciju bivšeg Titovog omladinca (koji se na pomenutoj fotomontaži pojavljuje kao uručilac štafete, primatelju prilagođenog izgleda), koji je, iznevjerivši očekivanja glasača Liberalne stranke (nastale iz bosanskog ogranka bivšeg SSOJ-a), za ministarsko mjesto kao protuuslugu, odlučio služiti novom (ali formatom znatno skromnijem) ocu nacije i najvećem sinu naroda (ovog puta u jednini i bez narodnosti).
FUCK RAK
U društvu ekstremnog nivoa nepismenosti i uopšte neobrazovanosti i kulturne zapuštenosti, koje već dvije decenije svojevoljno bira kolektivni suicid i život u smradu torova, mozga ispranog latinoameričkim sapunom, turbo & reality kiselinom i političko-religijskom centrifugom, nije čudo da glumca, koji u lokalnoj humorističnoj seriji glumi tonca u muzičkom studiju, novokomponovana seljačina zaustavlja na cesti i (ali bez zajebavanja, mrtav ozbiljan) insistira da mu upravo on radi (kao mixer!) na novom CD-u koji sprema. Ili da pojava svinjčeta u istoj toj seriji izazove javne proteste, zbog tobožnjeg vrijeđanja vjerskih osjećanja (da o poređenju te „uvrede“ s genocidom ne pričamo – nemam kesu za povraćanje pored sebe). Ali je naprosto skandalozno da državna Regulatorna agencija za komunikacije funkcioniše maltene na identičnom intelektualnom nivou i osuđuje emitovanje najboljeg satiričnog priloga viđenog na exjugoslovenskim tv stanicama, još od predratnih izdanja Top liste nadrealista. Urađenog u maniru najboljih provokacija pokojnog Ferala - s politički ubojitom porukom i duhovito do suza.
I pored neupitnosti domaćih potencijala, iznenađuje glupost i prizemni, primitivni, vulgarni nivo percepcije stvarnosti, prilagođen intelektualnom kapacitetu imbecila.
Na insert iz filma „Konačni pad“ (o posljednjim danima 3. Rajha) prigodnim „kreativnim titlovanjem“ pretvoren u satiru, koja ismijava autoritarni režim Milorada Dodika i njegov stil komuniciranja i vladanja, reagovano je pozivanjem na antifašističku i partizansku prošlost svoje porodice (Dodik & Špirić), tvrdnjom da se radi o raspirivanju međunacionalne mržnje (kako su to „protumačili“ upravo oni koji su govor mržnje pretvorili u zanimanje) ili osudom, poput RAK-a.
Falilo je samo još da se pojavi neka budala koja će u čitavoj stvari prepoznati antisemitističko muslimansko veličanje nacizma, pa da ludilo postane kompletno. Ali valjda je Emil Vlajki, negdje duboko u rektumu Dodikovog režima, bio zauzet otkrivanjem novih dokaza o tome kako u Srebrenici nije počinjen genocid, pa smo za to zadovoljstvo (zasad!) ostali uskraćeni.
DIZANJE KITE U ZRAK
Aktuelni skandal sa RAK-ovom reakcijom na „Dodikov“ „Konačni pad“ podsjetio je i na svojevremenu stupidnu odluku ove institucije o finansijskom kažnjavanju sarajevske Dvjestodvojke zbog puštanja pjesama LET 3 i Frenkija. I, interesantno za ljubitelje te vrste bizarnosti, pada tačno na treću godišnjicu od te, do ovog slučaja, najveće blamaže RAK-a.
Ponovo je demonstrirana konzervativnost, kulturološka ograničenost, malograđanska površnost, nerazumijevanje nekonvencionalnih formi izražavanja, pa i zabrinjavajući nedostatak elementarnog znanja. Mentalitet komunističkih moralista koji su strip i rock muziku, u paketu, s gardom prezira i s visine bezgranične gluposti i neznanja, nazivali šundom a, u demokratskototalitarnom istorijskom nastavku, satiru proglašavali pornografijom, primitivizmom, vulgarnošću, medijskim smećem, humorom sa zadahom javnih WC-a.
RAK je ponovo pokazao da nije na visini zadatka kad god se dešava nešto što zahtijeva malo više znanja, kulture, senzibiliteta, otvorenosti... Kad god se dešava nešto što je izvan čvrsto omeđenih granica malograđanske društvene svakodnevnice. Johnnyjeva ustajala žabokrečina je ideal prema kome se oni ravnaju. I teror osrednjosti i malograđanske licemjerne kvazi-pristojnosti, na tragu projekata plavuše iz viceva o Avazu i Glasu Srpske. Nažalost, RAK uspijeva da igra pozitivnu ulogu samo u krajnje bizarnom smislu. Njegova uslovna pozitivnost u posljednjim godinama, nije plod njegove visoke svijesti o svojoj ulozi u društvu i suverenog vladanja svim osjetljivim segmentima svog posla. A pogotovo nije rezultat hrabrog i odlučnog obračuna sa govorom mržnje u elektronskim medijima, koji bi kao posljedicu imao i zauzdavanje političarskog bjesnila, koje truje kompletno društvo. Ne, rezultat je tek minimuma političke korektnosti, odnosno, (dosadašnjeg?) odbijanja da se pretvori u batinu vladajućih nacionalista i da učestvuje u disciplinovanju preostalih kritičkih medija, zarad sitnih privatnih interesa. Najveći dosadašnji kvalitet RAK-a je, zapravo, u tome što, kad se već nije miješao u svoj posao, nije ni pravio (preveliku) štetu. U zemlji kao što je naša, budimo pošteni, to nije malo. Ali, jebiga, nije ni puno.
Kažnjavati jedan urbani radio i to zbog pjesama uglednog riječkog benda, koji je više umjetnički projekat nego klasična muzička grupa (i to zbog prizemne malograđanske reakcije na stih „kurcem u čelo“), i jednog od najznačajnijih i društveno najangažovanijih mlađih bh. autora (Frenkija i njegovog Mister Policeman) ili osuđivati FTV zbog emitovanja naprosto genijalnog satiričnog spota (koji, uzgred, govori upravo ono što je, svojim instrumentima, odavno trebao uraditi RAK), identično je, zapravo, svojevremenom ponašanju exboračkih islamističkih budaletina iz organizacije Fatih, koji su na golu kitu kipa „Multikulturnog čovjeka“, rad vajara Frančeska Perilija i poklona talijanskog naroda građanima Sarajeva, reagovali optužbama za nemoral, pornografiju, homoseksualizam, prostituciju, razvrat i prijetnjom dizanjem u vazduh (kipa ili kite, ostalo je nedorečeno).
NE MOŽE BEZ MAJMUNA
Jedno od privremenih, kompromisnih rješenja u navedenom „multikulturnom“ slučaju bilo je skandalozno pokrivanje međunožja Čovjeka S Kitom. Doduše, ništa više skandalozno od kazne zbog pominjanje kurca u pjesmi na talasima jednog urbanog radija za mlađu, prosvjećenu, publiku. A svakako manje skandalozno od RAK-ove aktuelne osude FTV, odnosno, od njegovog pokušaja da prekrije, i od javnosti sakrije, nacionalističku kurčinu kojom njen vlasnik mlati naokolo, lupajući po čelu svoje sljedbenike i kolumnistice i izazivajući kod njih ekstatični užitak, s nesagledivim posljedicama, a koju je FTV prikazao u svoj njenoj veličini.
Kako RAK-u objasniti da nije ogledalo krivo zbog toga što je odraz u njemu odvratan. Kriv je onaj čiji je to odraz. Jer, da ogledalo ne daje pravu sliku stvarnosti i da car nije uistinu go, i da mu se ne vidi to što mu se vidi (u svoj njegovoj zabrinjavajućoj veličini), ne bi bilo nikakvog razloga za uznemiravanje bilo koga. Nego bi svi znali da je ogledalo falerično i više niko na njega naprosto ne bi obraćao pažnju.
Ali... situacija je sasvim drugačija. Niko ne može osporiti istinitost viđenog (naravno, propušteno kroz satirični filter). Osim onih koji bi „neistinitost“ čuvene Feralove naslovnice sa Tuđmanom i Miloševićem u krevetu, bili spremni dokazivati nepostojanjem hotelskog računa za sobu u kojoj se toplo ljudsko zbližavanje desilo, odnosno, tvrdnjom da se radi o fotomontaži a ne fotografiji. Ma nemoj mi reći.
Svaka budala (bio on Vođa lično ili njegov sarajevski intelektualni opslužitelj ili članovi RAK-ove komisije koja je donijela osudu emisije „60 minuta“ zbog spornog video uratka) koja tvrdi da su prikazivanjem tog spota na FTV-u htjeli reći da su političari iz RS nacisti, a da je Dodik Hitler, tvrdi istovremeno da je suština prikaza Miloševića i Tuđmana, na svojevremenoj naslovnici Ferala, u - seksualnom činu. I ismijavanju seksualne orijentacije dvojice „uglednih državnika“. Ili da moje nedavno predstavljanje Fahrudina Radončića kao King Konga zakačenog za antenu Avazovog tornja sugeriše da je on (i) stvarno majmun.
Bukvalne interpretacije, u ovakvim situacijama, naprosto su apsurdne. Kao što je svojevremeno sud oslobodio optužbe za klevetu novinara koji je njemačkog kancelara nazvao idiotom, utvrdivši da ovaj nije mislio na kancelarov nivo inteligencije nego na njegove političke stavove (što znači da se može biti idiot, iako to niste baš u bukvalnom značenju te riječi), tako gorepomenuti likovi i jesu i nisu nacisti, pederi ili majmuni.
ŠTA RAK MISLI O VELIKOM DIKTATORU?
Kao što i RAK i jeste i nije potreban bh. društvu. Jeste, ako će raditi svoj posao kako treba, a nije ako će svoju poziciju koristiti za licemjerno malograđansko moralisanje i kukavički zamatati svoju kapitulaciju pred političkim moćnicima u priču o profesionalnosti, standardima i odgovornosti i biti egzekutor antidemokratske politike.
Aktuelni skandal, naime, dosad je najozbiljniji pokušaj instaliranja cenzure u medijskom prostoru BiH i možda najopasniji dosadašnji pokušaj disciplinovanja Federalne televizije, kao najuticajnijeg medija koji nije pod kontrolom vladajuće nacionalističke oligarhije. RAK ga pravda „ozbiljnim ugrožavanjem profesionalnih i etičkih standarda koje javni servisi trebaju primjenjivati“, što je pomalo tragikomično, jer je upravo sporni prilog, koji je bio povod za reakciju RAK-a, jedan od najprofesionalnijih uradaka koji smo imali priliku vidjeti na toj televiziji (i pošto se u našoj zemlji priznaje kvalitet samo onome ko dobije nagradu izvana, predlažem da ga FTV pošalje na neki tv festival takmičarskog karaktera).
No, ono što je u čitavoj stvari mnogo opasnije od reakcije na jedan u suštini benigni, zabavni spot, je što ga RAK, zapravo, koristi kao povod za slanje mnogo ozbiljnije poruke. Optužnica se, naime, u nastavku, proširuje, i sa konkretnog priloga i emisije u kojoj je emitovan, prenosi na kompletan sistem: „Svjedoci smo, nažalost, da RTVFBiH ovakvom uređivačkom politikom sve češće zanemaruje svoju primarnu ulogu i postulate profesionalnog novinarstva i neodgovorno se ponaša prema bh. javnosti.“
Koji su to postulati p.n. (u p.m.) zanemareni, u konkretnom slučaju? Da je zabranjeno biti satiričan i duhovit? I šta je, ustvari, poruka koju nam ovakvom odlukom šalje RAK? Da su politička pornografija i nasilje nedodirivih moćnika OK? A satirično ukazivanja na njih neprihvatljivo?
Sreća Čaplinova pa u njegovo doba nije bilo RAK-a. I sreća britanska, da ih je Monty Python lažnomoralističkih cenzorskih budala kutarisao još 70-ih godina prošlog stoljeća.
PS ili ČEKAJUĆI NASTAVAK
Onog ko na filmske kadrove King Konga na vrhu „njegovog“(!) falusoidnog tornja montira (sinhronizuje ili titluje) izjave vlasnika Stranke za boljenedoživittakvu budućnost i „govor ljubavi“ njegove omiljene plavuše, oslobađam obaveze nadoknade za autorska prava. I sa nestrpljenjem očekujem, kako reakciju RAK-a, tako i demantij Gazde, da on nije majmun. Nego... dodik? Onaj iz spota?
A, s nestrpljenjem isčekujem i snimak carskog reza, kojim Reis Cerić izlazi iz majke mu Turske.
(zurnal.info)
">Kažnjavati jedan urbani radio i to zbog pjesama uglednog riječkog benda, koji je više umjetnički projekat nego klasična muzička grupa ili osuđivati FTV zbog emitovanja naprosto genijalnog satiričnog spota (koji, uzgred, govori upravo ono što je, svojim instrumentima, odavno trebao uraditi RAK), identično je, zapravo, svojevremenom ponašanju exboračkih islamističkih budaletina iz organizacije Fatih, koji su na golu kitu kipa „Multikulturnog čovjeka“, rad vajara Frančeska Perilija i poklona talijanskog naroda građanima Sarajeva, reagovali optužbama za nemoral, pornografiju, homoseksualizam, prostituciju, razvrat i prijetnjom dizanjem (kite?) u vazduh
Sastavni dio optužnice, koju je, u ime nadležne policijske uprave, potpisala osoba indikativnog imena Safet Ćutuk, a koja me 1997. godine teretila za „vrijeđanje i omalovažavanje vjerskih, moralnih i patriotskih osjećanja građana i visokih predstavnika vlasti“, bio je navod da sam u satiričnoj novini koju sam uređivao, objavio fotomontažu „na kojoj je prikazan predsjednik Predsjedništva BiH gospodin Alija Izetbegović sa štafetom u rukama u obliku minareta, u uniformi maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita, a koji je bio vrhovni komandant JNA, a poznato je da je JNA izvršila agresiju na BiH, kao što je činjenica da je predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine bio vrhovni komandant Armije BiH koja se suprotstavila JNA, čime se izjednačava uloga JNA i Armije BiH i čime se vrijeđaju patriotska i nacionalna osjećanja građana koji su se borili u redovima Armije BiH“. Hm... besprijekorna logika, kao što vidite.
Tek radi dodatnog potcrtavanja ćutukizma čitave situacije navedimo da je sporni prilog zapravo obrađivao političku prostituciju bivšeg Titovog omladinca (koji se na pomenutoj fotomontaži pojavljuje kao uručilac štafete, primatelju prilagođenog izgleda), koji je, iznevjerivši očekivanja glasača Liberalne stranke (nastale iz bosanskog ogranka bivšeg SSOJ-a), za ministarsko mjesto kao protuuslugu, odlučio služiti novom (ali formatom znatno skromnijem) ocu nacije i najvećem sinu naroda (ovog puta u jednini i bez narodnosti).
FUCK RAK
U društvu ekstremnog nivoa nepismenosti i uopšte neobrazovanosti i kulturne zapuštenosti, koje već dvije decenije svojevoljno bira kolektivni suicid i život u smradu torova, mozga ispranog latinoameričkim sapunom, turbo & reality kiselinom i političko-religijskom centrifugom, nije čudo da glumca, koji u lokalnoj humorističnoj seriji glumi tonca u muzičkom studiju, novokomponovana seljačina zaustavlja na cesti i (ali bez zajebavanja, mrtav ozbiljan) insistira da mu upravo on radi (kao mixer!) na novom CD-u koji sprema. Ili da pojava svinjčeta u istoj toj seriji izazove javne proteste, zbog tobožnjeg vrijeđanja vjerskih osjećanja (da o poređenju te „uvrede“ s genocidom ne pričamo – nemam kesu za povraćanje pored sebe). Ali je naprosto skandalozno da državna Regulatorna agencija za komunikacije funkcioniše maltene na identičnom intelektualnom nivou i osuđuje emitovanje najboljeg satiričnog priloga viđenog na exjugoslovenskim tv stanicama, još od predratnih izdanja Top liste nadrealista. Urađenog u maniru najboljih provokacija pokojnog Ferala - s politički ubojitom porukom i duhovito do suza.
I pored neupitnosti domaćih potencijala, iznenađuje glupost i prizemni, primitivni, vulgarni nivo percepcije stvarnosti, prilagođen intelektualnom kapacitetu imbecila.
Na insert iz filma „Konačni pad“ (o posljednjim danima 3. Rajha) prigodnim „kreativnim titlovanjem“ pretvoren u satiru, koja ismijava autoritarni režim Milorada Dodika i njegov stil komuniciranja i vladanja, reagovano je pozivanjem na antifašističku i partizansku prošlost svoje porodice (Dodik & Špirić), tvrdnjom da se radi o raspirivanju međunacionalne mržnje (kako su to „protumačili“ upravo oni koji su govor mržnje pretvorili u zanimanje) ili osudom, poput RAK-a.
Falilo je samo još da se pojavi neka budala koja će u čitavoj stvari prepoznati antisemitističko muslimansko veličanje nacizma, pa da ludilo postane kompletno. Ali valjda je Emil Vlajki, negdje duboko u rektumu Dodikovog režima, bio zauzet otkrivanjem novih dokaza o tome kako u Srebrenici nije počinjen genocid, pa smo za to zadovoljstvo (zasad!) ostali uskraćeni.
DIZANJE KITE U ZRAK
Aktuelni skandal sa RAK-ovom reakcijom na „Dodikov“ „Konačni pad“ podsjetio je i na svojevremenu stupidnu odluku ove institucije o finansijskom kažnjavanju sarajevske Dvjestodvojke zbog puštanja pjesama LET 3 i Frenkija. I, interesantno za ljubitelje te vrste bizarnosti, pada tačno na treću godišnjicu od te, do ovog slučaja, najveće blamaže RAK-a.
Ponovo je demonstrirana konzervativnost, kulturološka ograničenost, malograđanska površnost, nerazumijevanje nekonvencionalnih formi izražavanja, pa i zabrinjavajući nedostatak elementarnog znanja. Mentalitet komunističkih moralista koji su strip i rock muziku, u paketu, s gardom prezira i s visine bezgranične gluposti i neznanja, nazivali šundom a, u demokratskototalitarnom istorijskom nastavku, satiru proglašavali pornografijom, primitivizmom, vulgarnošću, medijskim smećem, humorom sa zadahom javnih WC-a.
RAK je ponovo pokazao da nije na visini zadatka kad god se dešava nešto što zahtijeva malo više znanja, kulture, senzibiliteta, otvorenosti... Kad god se dešava nešto što je izvan čvrsto omeđenih granica malograđanske društvene svakodnevnice. Johnnyjeva ustajala žabokrečina je ideal prema kome se oni ravnaju. I teror osrednjosti i malograđanske licemjerne kvazi-pristojnosti, na tragu projekata plavuše iz viceva o Avazu i Glasu Srpske. Nažalost, RAK uspijeva da igra pozitivnu ulogu samo u krajnje bizarnom smislu. Njegova uslovna pozitivnost u posljednjim godinama, nije plod njegove visoke svijesti o svojoj ulozi u društvu i suverenog vladanja svim osjetljivim segmentima svog posla. A pogotovo nije rezultat hrabrog i odlučnog obračuna sa govorom mržnje u elektronskim medijima, koji bi kao posljedicu imao i zauzdavanje političarskog bjesnila, koje truje kompletno društvo. Ne, rezultat je tek minimuma političke korektnosti, odnosno, (dosadašnjeg?) odbijanja da se pretvori u batinu vladajućih nacionalista i da učestvuje u disciplinovanju preostalih kritičkih medija, zarad sitnih privatnih interesa. Najveći dosadašnji kvalitet RAK-a je, zapravo, u tome što, kad se već nije miješao u svoj posao, nije ni pravio (preveliku) štetu. U zemlji kao što je naša, budimo pošteni, to nije malo. Ali, jebiga, nije ni puno.
Kažnjavati jedan urbani radio i to zbog pjesama uglednog riječkog benda, koji je više umjetnički projekat nego klasična muzička grupa (i to zbog prizemne malograđanske reakcije na stih „kurcem u čelo“), i jednog od najznačajnijih i društveno najangažovanijih mlađih bh. autora (Frenkija i njegovog Mister Policeman) ili osuđivati FTV zbog emitovanja naprosto genijalnog satiričnog spota (koji, uzgred, govori upravo ono što je, svojim instrumentima, odavno trebao uraditi RAK), identično je, zapravo, svojevremenom ponašanju exboračkih islamističkih budaletina iz organizacije Fatih, koji su na golu kitu kipa „Multikulturnog čovjeka“, rad vajara Frančeska Perilija i poklona talijanskog naroda građanima Sarajeva, reagovali optužbama za nemoral, pornografiju, homoseksualizam, prostituciju, razvrat i prijetnjom dizanjem u vazduh (kipa ili kite, ostalo je nedorečeno).
NE MOŽE BEZ MAJMUNA
Jedno od privremenih, kompromisnih rješenja u navedenom „multikulturnom“ slučaju bilo je skandalozno pokrivanje međunožja Čovjeka S Kitom. Doduše, ništa više skandalozno od kazne zbog pominjanje kurca u pjesmi na talasima jednog urbanog radija za mlađu, prosvjećenu, publiku. A svakako manje skandalozno od RAK-ove aktuelne osude FTV, odnosno, od njegovog pokušaja da prekrije, i od javnosti sakrije, nacionalističku kurčinu kojom njen vlasnik mlati naokolo, lupajući po čelu svoje sljedbenike i kolumnistice i izazivajući kod njih ekstatični užitak, s nesagledivim posljedicama, a koju je FTV prikazao u svoj njenoj veličini.
Kako RAK-u objasniti da nije ogledalo krivo zbog toga što je odraz u njemu odvratan. Kriv je onaj čiji je to odraz. Jer, da ogledalo ne daje pravu sliku stvarnosti i da car nije uistinu go, i da mu se ne vidi to što mu se vidi (u svoj njegovoj zabrinjavajućoj veličini), ne bi bilo nikakvog razloga za uznemiravanje bilo koga. Nego bi svi znali da je ogledalo falerično i više niko na njega naprosto ne bi obraćao pažnju.
Ali... situacija je sasvim drugačija. Niko ne može osporiti istinitost viđenog (naravno, propušteno kroz satirični filter). Osim onih koji bi „neistinitost“ čuvene Feralove naslovnice sa Tuđmanom i Miloševićem u krevetu, bili spremni dokazivati nepostojanjem hotelskog računa za sobu u kojoj se toplo ljudsko zbližavanje desilo, odnosno, tvrdnjom da se radi o fotomontaži a ne fotografiji. Ma nemoj mi reći.
Svaka budala (bio on Vođa lično ili njegov sarajevski intelektualni opslužitelj ili članovi RAK-ove komisije koja je donijela osudu emisije „60 minuta“ zbog spornog video uratka) koja tvrdi da su prikazivanjem tog spota na FTV-u htjeli reći da su političari iz RS nacisti, a da je Dodik Hitler, tvrdi istovremeno da je suština prikaza Miloševića i Tuđmana, na svojevremenoj naslovnici Ferala, u - seksualnom činu. I ismijavanju seksualne orijentacije dvojice „uglednih državnika“. Ili da moje nedavno predstavljanje Fahrudina Radončića kao King Konga zakačenog za antenu Avazovog tornja sugeriše da je on (i) stvarno majmun.
Bukvalne interpretacije, u ovakvim situacijama, naprosto su apsurdne. Kao što je svojevremeno sud oslobodio optužbe za klevetu novinara koji je njemačkog kancelara nazvao idiotom, utvrdivši da ovaj nije mislio na kancelarov nivo inteligencije nego na njegove političke stavove (što znači da se može biti idiot, iako to niste baš u bukvalnom značenju te riječi), tako gorepomenuti likovi i jesu i nisu nacisti, pederi ili majmuni.
ŠTA RAK MISLI O VELIKOM DIKTATORU?
Kao što i RAK i jeste i nije potreban bh. društvu. Jeste, ako će raditi svoj posao kako treba, a nije ako će svoju poziciju koristiti za licemjerno malograđansko moralisanje i kukavički zamatati svoju kapitulaciju pred političkim moćnicima u priču o profesionalnosti, standardima i odgovornosti i biti egzekutor antidemokratske politike.
Aktuelni skandal, naime, dosad je najozbiljniji pokušaj instaliranja cenzure u medijskom prostoru BiH i možda najopasniji dosadašnji pokušaj disciplinovanja Federalne televizije, kao najuticajnijeg medija koji nije pod kontrolom vladajuće nacionalističke oligarhije. RAK ga pravda „ozbiljnim ugrožavanjem profesionalnih i etičkih standarda koje javni servisi trebaju primjenjivati“, što je pomalo tragikomično, jer je upravo sporni prilog, koji je bio povod za reakciju RAK-a, jedan od najprofesionalnijih uradaka koji smo imali priliku vidjeti na toj televiziji (i pošto se u našoj zemlji priznaje kvalitet samo onome ko dobije nagradu izvana, predlažem da ga FTV pošalje na neki tv festival takmičarskog karaktera).
No, ono što je u čitavoj stvari mnogo opasnije od reakcije na jedan u suštini benigni, zabavni spot, je što ga RAK, zapravo, koristi kao povod za slanje mnogo ozbiljnije poruke. Optužnica se, naime, u nastavku, proširuje, i sa konkretnog priloga i emisije u kojoj je emitovan, prenosi na kompletan sistem: „Svjedoci smo, nažalost, da RTVFBiH ovakvom uređivačkom politikom sve češće zanemaruje svoju primarnu ulogu i postulate profesionalnog novinarstva i neodgovorno se ponaša prema bh. javnosti.“
Koji su to postulati p.n. (u p.m.) zanemareni, u konkretnom slučaju? Da je zabranjeno biti satiričan i duhovit? I šta je, ustvari, poruka koju nam ovakvom odlukom šalje RAK? Da su politička pornografija i nasilje nedodirivih moćnika OK? A satirično ukazivanja na njih neprihvatljivo?
Sreća Čaplinova pa u njegovo doba nije bilo RAK-a. I sreća britanska, da ih je Monty Python lažnomoralističkih cenzorskih budala kutarisao još 70-ih godina prošlog stoljeća.
PS ili ČEKAJUĆI NASTAVAK
Onog ko na filmske kadrove King Konga na vrhu „njegovog“(!) falusoidnog tornja montira (sinhronizuje ili titluje) izjave vlasnika Stranke za boljenedoživittakvu budućnost i „govor ljubavi“ njegove omiljene plavuše, oslobađam obaveze nadoknade za autorska prava. I sa nestrpljenjem očekujem, kako reakciju RAK-a, tako i demantij Gazde, da on nije majmun. Nego... dodik? Onaj iz spota?
A, s nestrpljenjem isčekujem i snimak carskog reza, kojim Reis Cerić izlazi iz majke mu Turske.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Samir Šestan
SAMIR ŠESTAN: RAK – umjesto lijeka, rana
Kažnjavati jedan urbani radio i to zbog pjesama uglednog riječkog benda, koji je više umjetnički projekat nego klasična muzička grupa ili osuđivati FTV zbog emitovanja naprosto genijalnog satiričnog spota (koji, uzgred, govori upravo ono što je, svojim instrumentima, odavno trebao uraditi RAK), identično je, zapravo, svojevremenom ponašanju exboračkih islamističkih budaletina iz organizacije Fatih, koji su na golu kitu kipa „Multikulturnog čovjeka“, rad vajara Frančeska Perilija i poklona talijanskog naroda građanima Sarajeva, reagovali optužbama za nemoral, pornografiju, homoseksualizam, prostituciju, razvrat i prijetnjom dizanjem (kite?) u vazduh
Sastavni dio optužnice, koju je, u ime nadležne policijske uprave, potpisala osoba indikativnog imena Safet Ćutuk, a koja me 1997. godine teretila za „vrijeđanje i omalovažavanje vjerskih, moralnih i patriotskih osjećanja građana i visokih predstavnika vlasti“, bio je navod da sam u satiričnoj novini koju sam uređivao, objavio fotomontažu „na kojoj je prikazan predsjednik Predsjedništva BiH gospodin Alija Izetbegović sa štafetom u rukama u obliku minareta, u uniformi maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita, a koji je bio vrhovni komandant JNA, a poznato je da je JNA izvršila agresiju na BiH, kao što je činjenica da je predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine bio vrhovni komandant Armije BiH koja se suprotstavila JNA, čime se izjednačava uloga JNA i Armije BiH i čime se vrijeđaju patriotska i nacionalna osjećanja građana koji su se borili u redovima Armije BiH“. Hm... besprijekorna logika, kao što vidite.
Tek radi dodatnog potcrtavanja ćutukizma čitave situacije navedimo da je sporni prilog zapravo obrađivao političku prostituciju bivšeg Titovog omladinca (koji se na pomenutoj fotomontaži pojavljuje kao uručilac štafete, primatelju prilagođenog izgleda), koji je, iznevjerivši očekivanja glasača Liberalne stranke (nastale iz bosanskog ogranka bivšeg SSOJ-a), za ministarsko mjesto kao protuuslugu, odlučio služiti novom (ali formatom znatno skromnijem) ocu nacije i najvećem sinu naroda (ovog puta u jednini i bez narodnosti).
FUCK RAK
U društvu ekstremnog nivoa nepismenosti i uopšte neobrazovanosti i kulturne zapuštenosti, koje već dvije decenije svojevoljno bira kolektivni suicid i život u smradu torova, mozga ispranog latinoameričkim sapunom, turbo & reality kiselinom i političko-religijskom centrifugom, nije čudo da glumca, koji u lokalnoj humorističnoj seriji glumi tonca u muzičkom studiju, novokomponovana seljačina zaustavlja na cesti i (ali bez zajebavanja, mrtav ozbiljan) insistira da mu upravo on radi (kao mixer!) na novom CD-u koji sprema. Ili da pojava svinjčeta u istoj toj seriji izazove javne proteste, zbog tobožnjeg vrijeđanja vjerskih osjećanja (da o poređenju te „uvrede“ s genocidom ne pričamo – nemam kesu za povraćanje pored sebe). Ali je naprosto skandalozno da državna Regulatorna agencija za komunikacije funkcioniše maltene na identičnom intelektualnom nivou i osuđuje emitovanje najboljeg satiričnog priloga viđenog na exjugoslovenskim tv stanicama, još od predratnih izdanja Top liste nadrealista. Urađenog u maniru najboljih provokacija pokojnog Ferala - s politički ubojitom porukom i duhovito do suza.
I pored neupitnosti domaćih potencijala, iznenađuje glupost i prizemni, primitivni, vulgarni nivo percepcije stvarnosti, prilagođen intelektualnom kapacitetu imbecila.
Na insert iz filma „Konačni pad“ (o posljednjim danima 3. Rajha) prigodnim „kreativnim titlovanjem“ pretvoren u satiru, koja ismijava autoritarni režim Milorada Dodika i njegov stil komuniciranja i vladanja, reagovano je pozivanjem na antifašističku i partizansku prošlost svoje porodice (Dodik & Špirić), tvrdnjom da se radi o raspirivanju međunacionalne mržnje (kako su to „protumačili“ upravo oni koji su govor mržnje pretvorili u zanimanje) ili osudom, poput RAK-a.
Falilo je samo još da se pojavi neka budala koja će u čitavoj stvari prepoznati antisemitističko muslimansko veličanje nacizma, pa da ludilo postane kompletno. Ali valjda je Emil Vlajki, negdje duboko u rektumu Dodikovog režima, bio zauzet otkrivanjem novih dokaza o tome kako u Srebrenici nije počinjen genocid, pa smo za to zadovoljstvo (zasad!) ostali uskraćeni.
DIZANJE KITE U ZRAK
Aktuelni skandal sa RAK-ovom reakcijom na „Dodikov“ „Konačni pad“ podsjetio je i na svojevremenu stupidnu odluku ove institucije o finansijskom kažnjavanju sarajevske Dvjestodvojke zbog puštanja pjesama LET 3 i Frenkija. I, interesantno za ljubitelje te vrste bizarnosti, pada tačno na treću godišnjicu od te, do ovog slučaja, najveće blamaže RAK-a.
Ponovo je demonstrirana konzervativnost, kulturološka ograničenost, malograđanska površnost, nerazumijevanje nekonvencionalnih formi izražavanja, pa i zabrinjavajući nedostatak elementarnog znanja. Mentalitet komunističkih moralista koji su strip i rock muziku, u paketu, s gardom prezira i s visine bezgranične gluposti i neznanja, nazivali šundom a, u demokratskototalitarnom istorijskom nastavku, satiru proglašavali pornografijom, primitivizmom, vulgarnošću, medijskim smećem, humorom sa zadahom javnih WC-a.
RAK je ponovo pokazao da nije na visini zadatka kad god se dešava nešto što zahtijeva malo više znanja, kulture, senzibiliteta, otvorenosti... Kad god se dešava nešto što je izvan čvrsto omeđenih granica malograđanske društvene svakodnevnice. Johnnyjeva ustajala žabokrečina je ideal prema kome se oni ravnaju. I teror osrednjosti i malograđanske licemjerne kvazi-pristojnosti, na tragu projekata plavuše iz viceva o Avazu i Glasu Srpske. Nažalost, RAK uspijeva da igra pozitivnu ulogu samo u krajnje bizarnom smislu. Njegova uslovna pozitivnost u posljednjim godinama, nije plod njegove visoke svijesti o svojoj ulozi u društvu i suverenog vladanja svim osjetljivim segmentima svog posla. A pogotovo nije rezultat hrabrog i odlučnog obračuna sa govorom mržnje u elektronskim medijima, koji bi kao posljedicu imao i zauzdavanje političarskog bjesnila, koje truje kompletno društvo. Ne, rezultat je tek minimuma političke korektnosti, odnosno, (dosadašnjeg?) odbijanja da se pretvori u batinu vladajućih nacionalista i da učestvuje u disciplinovanju preostalih kritičkih medija, zarad sitnih privatnih interesa. Najveći dosadašnji kvalitet RAK-a je, zapravo, u tome što, kad se već nije miješao u svoj posao, nije ni pravio (preveliku) štetu. U zemlji kao što je naša, budimo pošteni, to nije malo. Ali, jebiga, nije ni puno.
Kažnjavati jedan urbani radio i to zbog pjesama uglednog riječkog benda, koji je više umjetnički projekat nego klasična muzička grupa (i to zbog prizemne malograđanske reakcije na stih „kurcem u čelo“), i jednog od najznačajnijih i društveno najangažovanijih mlađih bh. autora (Frenkija i njegovog Mister Policeman) ili osuđivati FTV zbog emitovanja naprosto genijalnog satiričnog spota (koji, uzgred, govori upravo ono što je, svojim instrumentima, odavno trebao uraditi RAK), identično je, zapravo, svojevremenom ponašanju exboračkih islamističkih budaletina iz organizacije Fatih, koji su na golu kitu kipa „Multikulturnog čovjeka“, rad vajara Frančeska Perilija i poklona talijanskog naroda građanima Sarajeva, reagovali optužbama za nemoral, pornografiju, homoseksualizam, prostituciju, razvrat i prijetnjom dizanjem u vazduh (kipa ili kite, ostalo je nedorečeno).
NE MOŽE BEZ MAJMUNA
Jedno od privremenih, kompromisnih rješenja u navedenom „multikulturnom“ slučaju bilo je skandalozno pokrivanje međunožja Čovjeka S Kitom. Doduše, ništa više skandalozno od kazne zbog pominjanje kurca u pjesmi na talasima jednog urbanog radija za mlađu, prosvjećenu, publiku. A svakako manje skandalozno od RAK-ove aktuelne osude FTV, odnosno, od njegovog pokušaja da prekrije, i od javnosti sakrije, nacionalističku kurčinu kojom njen vlasnik mlati naokolo, lupajući po čelu svoje sljedbenike i kolumnistice i izazivajući kod njih ekstatični užitak, s nesagledivim posljedicama, a koju je FTV prikazao u svoj njenoj veličini.
Kako RAK-u objasniti da nije ogledalo krivo zbog toga što je odraz u njemu odvratan. Kriv je onaj čiji je to odraz. Jer, da ogledalo ne daje pravu sliku stvarnosti i da car nije uistinu go, i da mu se ne vidi to što mu se vidi (u svoj njegovoj zabrinjavajućoj veličini), ne bi bilo nikakvog razloga za uznemiravanje bilo koga. Nego bi svi znali da je ogledalo falerično i više niko na njega naprosto ne bi obraćao pažnju.
Ali... situacija je sasvim drugačija. Niko ne može osporiti istinitost viđenog (naravno, propušteno kroz satirični filter). Osim onih koji bi „neistinitost“ čuvene Feralove naslovnice sa Tuđmanom i Miloševićem u krevetu, bili spremni dokazivati nepostojanjem hotelskog računa za sobu u kojoj se toplo ljudsko zbližavanje desilo, odnosno, tvrdnjom da se radi o fotomontaži a ne fotografiji. Ma nemoj mi reći.
Svaka budala (bio on Vođa lično ili njegov sarajevski intelektualni opslužitelj ili članovi RAK-ove komisije koja je donijela osudu emisije „60 minuta“ zbog spornog video uratka) koja tvrdi da su prikazivanjem tog spota na FTV-u htjeli reći da su političari iz RS nacisti, a da je Dodik Hitler, tvrdi istovremeno da je suština prikaza Miloševića i Tuđmana, na svojevremenoj naslovnici Ferala, u - seksualnom činu. I ismijavanju seksualne orijentacije dvojice „uglednih državnika“. Ili da moje nedavno predstavljanje Fahrudina Radončića kao King Konga zakačenog za antenu Avazovog tornja sugeriše da je on (i) stvarno majmun.
Bukvalne interpretacije, u ovakvim situacijama, naprosto su apsurdne. Kao što je svojevremeno sud oslobodio optužbe za klevetu novinara koji je njemačkog kancelara nazvao idiotom, utvrdivši da ovaj nije mislio na kancelarov nivo inteligencije nego na njegove političke stavove (što znači da se može biti idiot, iako to niste baš u bukvalnom značenju te riječi), tako gorepomenuti likovi i jesu i nisu nacisti, pederi ili majmuni.
ŠTA RAK MISLI O VELIKOM DIKTATORU?
Kao što i RAK i jeste i nije potreban bh. društvu. Jeste, ako će raditi svoj posao kako treba, a nije ako će svoju poziciju koristiti za licemjerno malograđansko moralisanje i kukavički zamatati svoju kapitulaciju pred političkim moćnicima u priču o profesionalnosti, standardima i odgovornosti i biti egzekutor antidemokratske politike.
Aktuelni skandal, naime, dosad je najozbiljniji pokušaj instaliranja cenzure u medijskom prostoru BiH i možda najopasniji dosadašnji pokušaj disciplinovanja Federalne televizije, kao najuticajnijeg medija koji nije pod kontrolom vladajuće nacionalističke oligarhije. RAK ga pravda „ozbiljnim ugrožavanjem profesionalnih i etičkih standarda koje javni servisi trebaju primjenjivati“, što je pomalo tragikomično, jer je upravo sporni prilog, koji je bio povod za reakciju RAK-a, jedan od najprofesionalnijih uradaka koji smo imali priliku vidjeti na toj televiziji (i pošto se u našoj zemlji priznaje kvalitet samo onome ko dobije nagradu izvana, predlažem da ga FTV pošalje na neki tv festival takmičarskog karaktera).
No, ono što je u čitavoj stvari mnogo opasnije od reakcije na jedan u suštini benigni, zabavni spot, je što ga RAK, zapravo, koristi kao povod za slanje mnogo ozbiljnije poruke. Optužnica se, naime, u nastavku, proširuje, i sa konkretnog priloga i emisije u kojoj je emitovan, prenosi na kompletan sistem: „Svjedoci smo, nažalost, da RTVFBiH ovakvom uređivačkom politikom sve češće zanemaruje svoju primarnu ulogu i postulate profesionalnog novinarstva i neodgovorno se ponaša prema bh. javnosti.“
Koji su to postulati p.n. (u p.m.) zanemareni, u konkretnom slučaju? Da je zabranjeno biti satiričan i duhovit? I šta je, ustvari, poruka koju nam ovakvom odlukom šalje RAK? Da su politička pornografija i nasilje nedodirivih moćnika OK? A satirično ukazivanja na njih neprihvatljivo?
Sreća Čaplinova pa u njegovo doba nije bilo RAK-a. I sreća britanska, da ih je Monty Python lažnomoralističkih cenzorskih budala kutarisao još 70-ih godina prošlog stoljeća.
PS ili ČEKAJUĆI NASTAVAK
Onog ko na filmske kadrove King Konga na vrhu „njegovog“(!) falusoidnog tornja montira (sinhronizuje ili titluje) izjave vlasnika Stranke za boljenedoživittakvu budućnost i „govor ljubavi“ njegove omiljene plavuše, oslobađam obaveze nadoknade za autorska prava. I sa nestrpljenjem očekujem, kako reakciju RAK-a, tako i demantij Gazde, da on nije majmun. Nego... dodik? Onaj iz spota?
A, s nestrpljenjem isčekujem i snimak carskog reza, kojim Reis Cerić izlazi iz majke mu Turske.
(zurnal.info)
Samir Šestan
Kažnjavati jedan urbani radio i to zbog pjesama uglednog riječkog benda, koji je više umjetnički projekat nego klasična muzička grupa ili osuđivati FTV zbog emitovanja naprosto genijalnog satiričnog spota (koji, uzgred, govori upravo ono što je, svojim instrumentima, odavno trebao uraditi RAK), identično je, zapravo, svojevremenom ponašanju exboračkih islamističkih budaletina iz organizacije Fatih, koji su na golu kitu kipa „Multikulturnog čovjeka“, rad vajara Frančeska Perilija i poklona talijanskog naroda građanima Sarajeva, reagovali optužbama za nemoral, pornografiju, homoseksualizam, prostituciju, razvrat i prijetnjom dizanjem (kite?) u vazduh
