Dan sjećanja na bolnu istoriju nedovršene(!) ženske borbe za ravnopravnost, pretvoren je u malograđansku plitkoumnu javnu priredbu u kojoj su žene svedene na vlastitu karikaturu, simbole potrošačkog društva i svojevrsne emocionalne prostitutke i glupače

„Kad mi muškarac pruži cvijeće za 8. mart – natjerala bih ga da ga pojede!“, rezignirano je, na banalizaciju Međunarodnog dana žena, svojevremeno reagovala jedna mlada feministkinja, u prigodnoj internetskoj raspravi.

BARBIKA ILI KEN, PITANJE JE SAD

Zanemarimo li onaj segment društva, koji, zamatajući svoju glupost i patrijarhalnu zatucanost u vjersku oblandu, 8. mart tretira kao ćafirski, komunistički praznik „koji se nazor nameće djeci i cjelokupnom bošnjačkom stanovništvu i ne potpada pod naučene obrasce i osjećanja bošnjačke kulture“ (dakle, kao svojevrsni kolektivni ženski pandan Djeda Mraza), ostatak društva, sa jedva uočljivim izuzecima, jaše na mediokritetskim stereotipima, koji su recidiv komunističkog režimskog pacificiranja borbenih praznika i pretvaranja ih u manifestacije čistog hedonizma (čega je još drastičniji primjer Prvi maj, koji se i dan danas, dok u svijetu, na taj dan, gore ulice od radničkog bijesa, kod nas slavi tradicionalnim nabijanjem stoke sitnog zuba na kolac i cjelodnevnim teferičem).

Ovogodišnji medijski pokrovitelj sofisticiranog(?) vrijeđanja žena na njihov praznik, ovdašnji je konkurent King Kongovog Dnevnog urlika, kome, da bi tuga & žalost bili veći, na čelu stoje dvije žene.

U nepotpisanom tekstiću (te ne znamo da li mu je autor Barbika ili Ken), koji bi valjda trebao da bude praznično zabavan(???), u potpunom neskladu sa smislom ali u savršenom skladu sa stvarnošću (samo što mediji nisu tu da podržavaju i podstiču masovne izlive gluposti), slatkastom stupidnošću konzumenta latinoameričkih sapunica, se zaključuje: „Unatoč tomu što neki vjeruju da je Dan žena, zapravo, svaki dan u godini, ipak, 8. mart je onaj dan kada čak i oni što misle kako pravi muškarci ne kupuju cvijeće, skoknu do cvjećarnice. Ako ništa zbogDan sjećanja na bolnu istoriju nedovršene(!) ženske borbe za ravnopravnost, pretvoren je u malograđansku plitkoumnu javnu priredbu u kojoj su žene svedene na vlastitu karikaturu, simbole potrošačkog društva i svojevrsne emocionalne prostitutke i glupače

„Kad mi muškarac pruži cvijeće za 8. mart – natjerala bih ga da ga pojede!“, rezignirano je, na banalizaciju Međunarodnog dana žena, svojevremeno reagovala jedna mlada feministkinja, u prigodnoj internetskoj raspravi.

BARBIKA ILI KEN, PITANJE JE SAD

Zanemarimo li onaj segment društva, koji, zamatajući svoju glupost i patrijarhalnu zatucanost u vjersku oblandu, 8. mart tretira kao ćafirski, komunistički praznik „koji se nazor nameće djeci i cjelokupnom bošnjačkom stanovništvu i ne potpada pod naučene obrasce i osjećanja bošnjačke kulture“ (dakle, kao svojevrsni kolektivni ženski pandan Djeda Mraza), ostatak društva, sa jedva uočljivim izuzecima, jaše na mediokritetskim stereotipima, koji su recidiv komunističkog režimskog pacificiranja borbenih praznika i pretvaranja ih u manifestacije čistog hedonizma (čega je još drastičniji primjer Prvi maj, koji se i dan danas, dok u svijetu, na taj dan, gore ulice od radničkog bijesa, kod nas slavi tradicionalnim nabijanjem stoke sitnog zuba na kolac i cjelodnevnim teferičem).

Ovogodišnji medijski pokrovitelj sofisticiranog(?) vrijeđanja žena na njihov praznik, ovdašnji je konkurent King Kongovog Dnevnog urlika, kome, da bi tuga & žalost bili veći, na čelu stoje dvije žene.

U nepotpisanom tekstiću (te ne znamo da li mu je autor Barbika ili Ken), koji bi valjda trebao da bude praznično zabavan(???), u potpunom neskladu sa smislom ali u savršenom skladu sa stvarnošću (samo što mediji nisu tu da podržavaju i podstiču masovne izlive gluposti), slatkastom stupidnošću konzumenta latinoameričkih sapunica, se zaključuje: „Unatoč tomu što neki vjeruju da je Dan žena, zapravo, svaki dan u godini, ipak, 8. mart je onaj dan kada čak i oni što misle kako pravi muškarci ne kupuju cvijeće, skoknu do cvjećarnice. Ako ništa zbog

Samir Šestan

SAMIR ŠESTAN: Zašto mrzim 8. mart

Dan sjećanja na bolnu istoriju nedovršene(!) ženske borbe za ravnopravnost, pretvoren je u malograđansku plitkoumnu javnu priredbu u kojoj su žene svedene na vlastitu karikaturu, simbole potrošačkog društva i svojevrsne emocionalne prostitutke i glupače
„Kad mi muškarac pruži cvijeće za 8. mart – natjerala bih ga da ga pojede!“, rezignirano je, na banalizaciju Međunarodnog dana žena, svojevremeno reagovala jedna mlada feministkinja, u prigodnoj internetskoj raspravi.

BARBIKA ILI KEN, PITANJE JE SAD

Zanemarimo li onaj segment društva, koji, zamatajući svoju glupost i patrijarhalnu zatucanost u vjersku oblandu, 8. mart tretira kao ćafirski, komunistički praznik „koji se nazor nameće djeci i cjelokupnom bošnjačkom stanovništvu i ne potpada pod naučene obrasce i osjećanja bošnjačke kulture“ (dakle, kao svojevrsni kolektivni ženski pandan Djeda Mraza), ostatak društva, sa jedva uočljivim izuzecima, jaše na mediokritetskim stereotipima, koji su recidiv komunističkog režimskog pacificiranja borbenih praznika i pretvaranja ih u manifestacije čistog hedonizma (čega je još drastičniji primjer Prvi maj, koji se i dan danas, dok u svijetu, na taj dan, gore ulice od radničkog bijesa, kod nas slavi tradicionalnim nabijanjem stoke sitnog zuba na kolac i cjelodnevnim teferičem).

Ovogodišnji medijski pokrovitelj sofisticiranog(?) vrijeđanja žena na njihov praznik, ovdašnji je konkurent King Kongovog Dnevnog urlika, kome, da bi tuga & žalost bili veći, na čelu stoje dvije žene.

U nepotpisanom tekstiću (te ne znamo da li mu je autor Barbika ili Ken), koji bi valjda trebao da bude praznično zabavan(???), u potpunom neskladu sa smislom ali u savršenom skladu sa stvarnošću (samo što mediji nisu tu da podržavaju i podstiču masovne izlive gluposti), slatkastom stupidnošću konzumenta latinoameričkih sapunica, se zaključuje: „Unatoč tomu što neki vjeruju da je Dan žena, zapravo, svaki dan u godini, ipak, 8. mart je onaj dan kada čak i oni što misle kako pravi muškarci ne kupuju cvijeće, skoknu do cvjećarnice. Ako ništa zbog Samir Šestan Objavljeno: 12. mart 2010. 08:20

SAMIR ŠESTAN: Zašto mrzim 8. mart

Dan sjećanja na bolnu istoriju nedovršene(!) ženske borbe za ravnopravnost, pretvoren je u malograđansku plitkoumnu javnu priredbu u kojoj su žene svedene na vlastitu karikaturu, simbole potrošačkog društva i svojevrsne emocionalne prostitutke i glupače

Samir Šestan

Da li je rat zaista završen

Konstitutivnost naroda: Da li je rat zaista završen

Sekularni Teheran

Uz novu garnituru fotelja: Sekularni Teheran

Incko opet među nama

BUĐENJE IZ DUBOKOG SNA : Incko opet među nama