Poštovani kolega Kariću,
s obzirom da je redakcija na čijem ste čelu, objavila tekst "Kad vlast plaća medije: Šest miliona godišnje za reklamiranje patriotizma", u kome se spominje i Oslobođenje, dužna sam reagirati s molbom da se objavi moje pismo, tim prije što vaša novinarka uopće nije kontaktirala našu kuću a posegnula je za izmišljenim podatkom.
Dakle, apsolutno je netačno da je, kako piše u tekstu objavljenom na vašoj stranici, "Čak 818 ugovora Oslobođenja za oglašavanje i promovisanje sklopljeno direktno". To je potpuna izmišljotina o čijim ciljevima bi se moglo debatirati, no s obzirom da u novinarstvu preferiram činjenice ne želim se upuštati u rasprave.
Oslobođenje nema ni 60 direktno sklopljenih ugovora, i ako vas baš zanima, radi se o dugogodišnjim partnerima naše kuće.
Dozvolit ćete, nadam se, da reagiram na sami pojam "tenderske procedure". Riječ je o zakonitom, javnom i transparentnom postupku koji znači da različite institucije raspišu tender, mediji pošalju ponude sukladno svojim cjenovnicima, a potom se - najčešće u procesu e-aukcije - bira najjeftini ponuđač.
Na taj način Oslobođenje je na tenderima dobilo ugovore i shodno tome objavljivalo oglase/konkurse fakulteta, raznih ustanova, zavoda i institucija iz obrazovnog, zdravstvenog, pravosudnog ili nekog drugog sektora, općine, grada ili ministarstva, koji jesu na budžetu, ali te budžete i mediji koji žive i zarađuju hljeb na ovom tržištu i sami popunjavaju. Ne znam zaista zašto to zovete "naplatom patriotizma", ali to je već stvar jezika, no imam potrebu da kažem da se Oslobođenje ponosi svojim patriotizmom kada je o Bosni i Hercegovini riječ i nikada nismo smatrali da ga treba plaćati ili naplaćivati. No, marketinške i usluge oglašavanja naplaćujemo, naplaćujemo i PR tekstove, i to vrlo jasno dajemo do znanja našim čitateljima, na označenim stranicama oglasa odnosno predviđenog, ponekad i traženog prostora. To je inače svjetska praksa u medijima i standardi koji su prihvaćeni u novinarstvu. Istina, odnosi se na medije koji svoje postojanje duguju prodaji i oglašavanju i koji i žive od tržišta, što je, priznajem, malo teže razumjeti nevladinim organizacijama i onim medijima koji imaju posebne izvore finansiranja.
Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja